Dio vladajuće većine u Federaciji Bosne i Hercegovine tražio je krajem februara smjenu funkcionera Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika zbog prijetnji miru i stabilnosti, podizanja tenzija i blokade evropskog puta. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH potvrdio je tu odluku 25. februara s prostom većinom. Šest pokušaja smjena svojih kadrova zaustavio je SNSD odsustvom sa sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, čime su funkcioneri izvršne i zakonodavne vlasti iz SNSD-a ostali na svojim funkcijama.
Dio vladajuće većine iz Federacije BiH i dio opozicije iz Republike Srpske pokušali su u nekoliko navrata dogovoriti uspostavljanje nove većine koja bi zahtijevala u konačnici i pristanak HDZ-a BIH da raspusti Savjet ministara BiH. Dragan Čović, predsjednik te stranke, ostavljao je prostor mogućnosti saradnje s ovom grupacijom, prisustvovao sastancima, potpisivao zajedničke dokumente s ciljem uspostave takozvanog mira i stabilnosti te evropskog puta.
Kada je Borjana Krišto, predsjedavajuća Savjeta ministara BiH (HDZ BiH), saopštila da njena stranka ne podržava kandidaturu Nebojše Vukanovića, lidera Liste za pravdu i red, za ministra sigurnosti u Savjetu ministara BiH, Vukanović je odlučio da se povuče iz dogovora.
Dio vladajuće većine i dio opozicije iz Federacije BiH te dio opozicije iz Republike Srpske u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH izglasao je, uz protivljenje HDZ-a BiH, još jednom prijedlog imenovanja Vukanovića 16. maja. Ubrzo zatim stigla je još jedna odbijenica iz HDZ-a BiH.
Nakon što je Vukanović kritikovao Čovićevo prisustvo komemoraciji u Radimlji pored Stoca, povodom 80. godina od Bleiburga i tzv. Križnog puta, stigla je najoštrija osuda izjave Nebojše Vukanovića da se tim činom slavi Nezavisna Država Hrvatska i ustaštvo.
U odgovoru koji potpisuje Klub Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH navodi se da ubistvo na desetine hiljada civilnih žrtava likvidiranih nakon izručenja partizanima samo zbog pripadnosti hrvatskom, bošnjačkom i drugim narodima, uključujući i likvidacije neistomišljenika koje su se događale nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata diljem BiH, imaju dimenziju genocida kojim se pokušao uništiti cijeli hrvatski narod.
„Umjesto rasprave i prihvaćanja rezolucija i Deklaracije Europskog parlamenta kojom je ustanovljen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima nacizma, fašizma i komunizma, dokumenata kojima su pozvani parlamenti i vlade svih država članica EU, država kandidatkinja za EU kao i zemalja povezanih s Europskom unijom, na njihovo usvajanje i provedbu, u Bosni i Hercegovini i danas imamo političare koji radi vlastitih interesa i u dnevno političke svrhe, negiraju žrtve jednog takvog režima“, navodi se u odgovoru Vukanoviću.
Osoba kao što je Vukanović ne treba biti ministar sigurnosti, napominje Klub Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH. „Možemo samo zamisliti kako bi se ponašao na ovoj dužnosti, s javno izraženim stavom negiranja zločina prema pojedinim narodima i nacionalnim manjinama u BiH. Stava smo da sve nevine žrtve, svih totalitarnih i autoritarnih režima, zaslužuju poštovanje, istinu i pravdu, među njima i žrtve hrvatskih i svih drugih naroda čiji pripadnici su pogubljeni na Bleiburgu i na Križnom putu“, navodi se u saopštenju.
Nebojša Vukanović (Foto: Dejan Rakita/PIXSELL)
Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, u razgovoru za N1 nakon toga rekao je da novog dogovora nema.
„U ovom trenutku jedino hrvatske političke opcije žele evropski put. Rade pripremu za naredne izbore koji su tek za godinu i nešto više dana“, rekao je Čović, govoreći da se dio vladajuće strukture u Federaciji BiH bavi samo opozicijom unutar bošnjačkog političkog korpusa.
Opozicija iz Republike Srpske, prema Čovićevim riječima, već je bila u vlasti. „Kada god opozicija iz RS-a dobije kvalitet i mogućnosti da donosi zakone u Vijeću ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH mi smo spremni biti partneri. Zato smo i sjedili, ali vrlo brzo smo spoznali da to ne ide kako smo se dogovarali. Ništa im nisam zamjerio. Dogovor koji smo napravili nije proveden, a kada bude proveden idemo dalje. Postavili smo vrlo jasan plan da kroz četvrti mjesec završimo pitanje Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine i Izbornom zakonu, i da potom krenemo u imenovanje u Vijeću ministara. Rekli smo, kad se to stvori kao preduvjet, daje nam legitimnost da idemo dalje. Oni nisu mogli provesti to u djelo, jer nemaju kapacitet da donosimo odluke, a on nam treba“, rekao je Čović.
Ipak je poručio opoziciji neka podrže zakone o platama, o VSTV-u, o Sudu Bosne i Hercegovine i Izborni zakon u BiH na sjednici 29. maja i sve će biti dogovoreno. Kriza koja se trenutno dešava, kaže on, jeste izazov, ali tek je jedna od desetak kriza koje su se desile u BiH od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma BiH.
Uslov bez koga HDZ BiH neće ići dalje ka formiranju bilo kakve političke većine je prijedlog Izbornog zakona koji su dali prije 25 godina.
Prema prijedlogu Marine Pendeš, delegatkinje u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, član Predsjedništva BiH iz Federacije BiH u ime hrvatskog naroda bit će onaj kandidat koji dobije najviše glasova ako je istovremeno dobio najviše glasova u najmanje tri od pet županija: Hercegovačko-neretvanskoj, Srednjobosanskoj, Zapadnohercegovačkoj, Hercegbosanskoj i Posavskoj.
„Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova u Federaciji BiH ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se sljedeći kandidat s liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava navedeni uvjet“, navodi se u prijedlogu Izbornog zakona.
Ne bude li tako, bira se kandidat koji je dobio najviše glasova na izborima i pritom najviše glasova u dvije od pet županija. U posljednjem slučaju, uzima se kandidat s liste koji je dobio najviše glasova i pritom najviše glasova u bar jednoj od navedenih županija.
„Dodatan uvjet prilikom izbora hrvatskog člana Predsjedništva, i to pobjeda u barem tri županije/kantona od pet županija/kantona, uzet je u obzir s obzirom da u tih pet županija/kantona živi više od 80% hrvatskog naroda u FBiH“, navodi se u pojašnjenju.
Na predloženi način bila bi spriječena dosadašnja diskriminacija hrvatskog naroda koji bi objektivno zbog svoje malobrojnosti, bez ovakvog ili sličnog dodatnog mehanizma i dalje bio u istoj poziciji, jer bi i dalje postojala realna mogućnost da hrvatski član predsjedništva bude izabran zahvaljujući glasovima sa područja gdje ne žive Hrvati, odnosno gdje se isti nalaze u manjini, navodi se u objašnjenju.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, ponudio je podršku HDZ-u BiH još pri formiranju koalicije koju su podržale i druge vladajuće stranke iz Federacije BiH. No, i Milorad Dodik ima uslove za ostanak u vlasti na nivou države.
„Predlažemo strukturiran, vremenski ograničen dijalog strana potpisnica Dejtonskog sporazuma, Republike Srpske i Federacije BiH, i tri konstitutivna naroda, Srba, Bošnjaka i Hrvata. Dijalog koji se ne vodi dekretom, već uz posredovanje pozitivnih diplomatija, Dijalog koji se ne odvija tajno, već uz punu transparentnost, dijalog bez mešetara stranaca, nego sa strancima prijateljima, Trumpom, Putinom, Orbanom, Vučićem, Milanovićem, Erdoganom, bez Britanaca i njihovog cinizma, dijalog koji postavlja jedno jednostavno pitanje: kako narednih 30 godina mira učiniti boljim od prethodnih? Ako odgovor na to pitanje podrazumijeva izmjene Dejtonskog sporazuma — onda hajde da o tome razgovaramo - otvoreno i iskreno. Koristeći instrumente koje sam Dejton predviđa vezano za izmjene Ustava, parlamentarni dogovor, komisije sa predstavnicima različitih strana, i saglasnost dva entiteta i sva tri naroda — kao što Dejton i zahtijeva“, rekao je Dodik na posebnoj sjednici Narodne skupštine RS-a povodom 30. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Dok traju previranja oko formiranja vladajuće većine u BiH, vlast u RS-u odlučila je 21. maja da donese Zakon o finansiranju političkih organizacija kojim se zabranjuje finansiranje stranaka u RS-a iz budžeta entiteta i lokalnih samouprava. Omogućavanje donacija privilegovanih privatnih lica i preduzeća, pa čak i stranaca, direktno je u suprotnosti sa Izbornim zakonom BiH, smatraju organizacije civilnog društva.
Transparency International u BiH upozorava da se pomenutim zakonskim rješenjem ne predviđaju zabrane doniranja partija za firme koje posluju sa državom, što praktično znači legalizaciju korupcije i svojevrsnog reketa i podrivanje ustavnog poretka.
