U proteklih pet godina Bosna i Hercegovina je s 58. mjesta dospjela na 86. mjesto u Indeksu slobode medija „Reportera bez granica“ (RSF). Upozoravaju da su novinari i novinarke u BiH često mete verbalnih prijetnji i napada, ponekad i fizičkih povreda, a da pritom ne vjeruju u rad policije i pravosudni sistem.
Iako su zakonske odredbe o zaštiti izvora i etički kodeksi na snazi, poseban problem predstavljaju represivni postupci poput kriminalizacije klevete. Ističu problem širenja ruske propagande i neriješenog pitanja finansiranja javnih servisa, konstatujući da su pitanja etničkog i vjerskog identiteta zasjenila pitanja individualnih sloboda, pa i slobode štampe. Teška ekonomska situacija, zavisnost od političkog i ekonomskog sektora, razlog je za izbjegavanje kritičkog novinarstva, ocjenjuju.
Uz udare na finansiranje medija, pojedinačni ili skupni pritisci i negativni uticaji na rad medija počivaju na tome što vladajuća kasta i vlastodršci na različitom nivoima žele stvarati lijepu sliku o sebi, pri čemu im na usluzi stoje poltronski nastrojene uprave, uredništva, pa i pojedini novinari, ocjenjuje Amarildo Gutić, predsjednik Upravnog odbora Društva novinara BiH.
On kaže da su pritisci putem fizičkih prijetnji zastrašujući, ali manje djelotvorni od brojnih političkih i finansijskih pritisaka na medije koji ne igraju po diktaktu. Doprinos novinara povratku povjerenja u medije počiva na beskompomisnom izvještavanju, a posebno u odlučnosti da se medijski prostor oslobodi anomalija poput huškačkih, mrzilačkih retorika, ocjenjuje naš sagovornik.
“Zakonodavci nemaju rješenje, dijelom radi nesposobnosti i ljenosti a mnogo više zbog toga što i sami dolaze iz političkih struktura koje su generatori etnohuškačke retorike. Novinari i mediji i novinarska udruženja mogu ukazivati na probleme, predlagati rješenja, to i rade, ali dok je ova nacionalistička klika na vlasti teško da će nešto konkretno biti urađeno. Iz odgovornosti ne isključujem ni one političke struje koje sebe nazivaju multietničim, nadnacionalnim ili ako baš hoćete građanskim”, kaže Gutić.
On ističe da medijska zajednica mora biti agresivnija u pročišćavanju medijske scene. Izbjegavanjem otvorenog i kritičkog ukazivanja na one koji se nazivaju medijima i novinarima, pomaže se širenju mreže anonimnih portaloida koje osnivaju stranke kako bi klevetale političke protivnike pa i novinare koji kritički pišu o vlastima, truju medijski prostor i društvo, zaključuje on.
Prema preporukama Reportera bez granica, podrška novinarstvu mora stići od demokratskih vlasti, privatnih aktera, regionalnih i međunarodnih organizacija. „Novi dogovor za novinarstvo“ koji predlažu Reporteri bez granica uključuje 11 preporuka za djelovanje s ciljem obnove temelja slobodnog, pouzdanog i pluralističkog javnog prostora. Demokratske vlade treba da podstaknu zaštitu medijskog pluralizma kroz ekonomsku regulaciju, uvedu regulaciju “čuvara informacija“ na internetu, uvedu porez na tehnološke gigante s ciljem finansiranja kvalitetnog informisanja, obezbijede razvojne pomoći za borbu protiv medijskih pustinja, garantuju transparentnost i nezavisnost u dodjeli medijske pomoći i da posebno ulažu u medijsku pismenost i edukaciju. Oglašivači treba da povežu svoja ulaganja u oglašavanje s kriterijumima pouzdanosti informisanja i novinarske etike, usklade reklamne strategije s javnim interesom. Novinarska zajednica treba da prihvati Inicijativu za povjerenje u novinarstvo, učini procese u proizvodnji informacija dostupnim za procjenu i da se bori se protiv erozije javnih medijskih servisa koji treba da služe društvenoj koheziji i demokratiji.
“Porez na tehnološke gigante ima za cilj preraspodjelu svih ili dijela prihoda koje digitalni giganti nepravedno prisvajaju na štetu medija. Prihod bi bio preusmjeren medijskim kućama i finansirao bi proizvodnju pouzdanih informacija“, navode „Reporteri bez granica“.
Kako se krize, sukobi i autoritarni režimi množe, podrška pouzdanim informacijama iz nezavisnih izvora i suzbijanje novonastalih medijskih pustinja nikada nije bilo važnije, ocjenjuje RSF. Ističu da razvojna pomoć mora uključivati podršku nezavisnom novinarstvu, prepoznajući da je ono neophodno ne samo za ekonomski razvoj već i za jačanje demokratskog upravljanja i promovisanje mira.
“Da bi se osigurala pravedna raspodjela ekonomske vrijednosti koju generiše online novinarski sadržaj ove vrste zakona moraju biti široko usvojene i njihova efikasna primjena mora biti zagarantovana. Javne vlasti dužne su osigurati i poštene pregovore kako mediji ne bi bili uništeni trenutnom neravnotežom moći između ekonomski krhkih novinskih kompanija i globalnih tehnoloških giganata“, ističe RSF.
Istovremeno, Istraživanje javnog mnijenja o medijskim slobodama autora Srđana Puhala pokazuje znatan pad povjerenja u medije u BiH. Prošle godine je nešto više trećine ispitanih bilo zadovoljno radom medija, a ove godine zadovoljna je tek svaka deseta osoba, ističe autor.
Preko 30% građana u potpunosti je nezadovoljno radom medija u Federaciji BiH, a preko 40% nezadovoljno je medijima u RS. Nešto manje od 3% ispitanih u potpunosti je zadovoljno radom medija u FBiH, a 2% u potpunosti je zadovoljno radom medija u RS. Da je medijska sloboda u potpunosti prisutna u FBiH smatra 1,2% ispitanih u FBiH i 83,2% ispitanih u RS, a da je medijska sloboda u potpunosti prisutna u RS smatra 68,9 ispitanih u RS i 0,3% ispitanih u FBiH.
Dvije osnovne prepreke slobodnom radu medija su politička zavisnost i opšta politička klima u zemlji, a potom finansijska zavisnost i nedovoljna profesionalnost, ocjenjuju ispitani. Dok ispitani iz FBiH smatraju da najveći uticaj na rad medija imaju političke stranke i političari, potom vlasnici medija i urednici, a neznatan uticaj OHR i međunarodna zajednica, ispitani u RS smatraju da najveći uticaj imaju političari i političke stranke, potom OHR i međunarodna zajednica, a neznatan uticaj vlasnici medija i urednici.
“Preko dvije trećine građana misli da su prava i medijske slobode u BiH krše političari i političke stranke. Na drugom mjestu su vlasnici medija i urednici (FBiH), OHR i međunarodna zajednica (RS). Da je rad pojedinih novinara politički motivisan smatra 74% ispitanih u FBiH i 96.4% ispitanih u RS, a s tim se ne slaže u prosjeku svaki dvadeseti ispitanik u BiH. Novinarski rad najprije će unaprijediti poboljšanje kriterijuma za ulazak u novinarsku profesiju, potom unapređenje sistema obrazovanja novinara, zatim poboljšanje uslova rada novinara, pa tek onda bolja primjena zakona o zaštiti prava novinara i bolji materijalni i finansijski položaj za rad.
Ispitanici iz FBiH najviše vjeruju medijima, potom institucijama vlasti i vjerskim ustanovama dok u RS ispitanici najviše vjeruju vjerskim ustanovama a u ostale nemaju mnogo povjerenja.
Posebnu pažnju u istraživanju autor je posvetio mišljenju o kriminalizaciji klevete. Iako je do sada podneseno preko 150 krivičnih prijava protiv građana, opozicionih političara, aktivista civilnog društva i novinara, za 37,1% ispitanika u BiH to je znak da vlasti u RS žele ugušiti slobodu medija, dok 33,8% smatra da vlasti u RS žele kazniti svaku osobu koja kritikuje rad funkcionera“, navodi se u zaključcima.
“Svaki peti ispitanik (20,8%) smatra da vlasti nastoje da drže u strahu sve građane. I dok stanovnici FBiH imaju podijeljeno mišljenje o ciljevima vlasti koje žele da postignu kriminalizacijom klevete, u RS dominira mišljenje da se želi ugušiti sloboda medija (63%)“, navodi se u istraživanju.
Drugi specifični fokus istraživanja bilo je mišljenje o izvještavanju o femicidu. Polovina ispitanika iz BiH smatra da se uprkos povećanju broja informacija o ubistvima žena, nasilju nad ženama i djecom ne osjeća kvalitetnije informisanim. Nešto manje od polovine ispitanika u BiH smatra da u medijima nije bilo dovoljno edukativnih sadržaja o mjerama prevencije nasilja prema ženama, kao i mjerama zaštite žena i djece žrtava nasilja.
“Dvije trećine ispitanika u BiH smatra da su bosanskohercegovački mediji, naročito portali, doprinosili širenju straha i dezinformacija o uzrocima ubistava žena, nasilju nad ženama i djecom. Tvrde da su u nekim slučajevima objavljivane izjave koje opravdavaju nasilje kao posljedicu ponašanja žena. Nešto manje od polovine ispitanika u BiH smatra da su se novinari pridržavali etičkih načela u izvještavanju o ubistvima žena, vodeći računa o zaštiti prava i dostojanstva žrtava, uključujući i djecu“, navodi se u istraživanju koje je podržala Fondacija Friedrich Ebert u Bosni i Hercegovini.
Dok se politička i ekonomska krhkost pojavljuje kao jedna od najvećih prijetnji slobodi štampe, državne i entitetske vlasti predstavljaju se kao čuvari prava na pouzdane informacije. Hibridni tranzicioni režim u Bosni i Hercegovini, simbioza nacionalista i tzv. građanskih struja, ne želi se upustiti u rezanje grane na kojoj sjedi. Novinarkama i novinarima u borbi za slobodu štampe najveći saveznik ostat će publika.
