Godine 2004. Krešimir Macan napisao je kratki tekst u kojem skicira ključne definicije političkog spina, kakve propagandni manipulatori koriste u ime britanskih vlada, s ciljem ‘kriznog komuniciranja’. U dvije kartice teksta ugledni stručnjak za komuniciranje tako piše o skretanju pažnje s priča koje bi mogle naštetiti vladi smišljenim plasiranjem nekih drugih tema, o prosljeđivanju informacija povlaštenim novinarima, ‘nasuprot onih koji su izvrgnuti stalnim napadima i blokadama od strane službenih spin doktora’.
Macan i njegova družina razrađivali su slične taktike za svoje političke i korporativne klijente, počevši od kontrole medija, podrivanja demokratskih procesa, manipulacije anketama i plasiranja laži do ocrnjivanja opozicije
Kako izgleda praktična primjena ovih instrukcija možemo vidjeti na primjeru aktualnog ‘hibridnog rata’, izmišljotine koju vlada premijera Andreja Plenkovića sve češće koristi za utišavanje javnih kritika na račun svog rada. Svojevrsna eskalacija priče odvijala se prošloga tjedna u HTV-ovoj emisiji Otvoreno. U epizodi pod nazivom ‘Vodi li se hibridni rat u Hrvatskoj?’ voditelj je u jednom trenutku usmjerio raspravu na novinare portala Index, koji su toga dana doveli u pitanje vjerodostojnost stručnog rada ministra obrane Damira Krstičevića. ‘Je li tipični primjer hibridnog rata ovo što se danas dogodilo ministru Krstičeviću?’ pitao je HTV-ov novinar Damir Smrtić. Predstavljen kao ‘komunikacijski stručnjak’, potvrdno mu je odgovorio Krešimir Macan, ističući kako je ‘ovo pokušaj podmetanja’. Tek ga se u doslovce posljednjim sekundama emisije voditelj sjetio priupitati ide li uskoro na poziciju savjetnika premijera Plenkovića.
Tako smo svjedočili zaokruživanju priče oko jedne podle podvale. Imali smo režimsku, sve otvorenije HDZ-ovu televiziju, koja usmjerava raspravu s kritike aktualne vlade i prokazuje njene kritičare, zatim eksperte koji daju znanstvenu podlogu vladinoj besmislici i budućeg premijerskog savjetnika koji optužuje medije za propagandno, takoreći špijunsko ratovanje protiv vlade. Ukratko – sve ono što dobar krizni komunikacijski stručnjak treba imati po vokaciji, ispisanoj u Macanovom citiranom pamfletu s početka ovog teksta. Iako je u ovom slučaju tek jedan od brojnih sudionika širenja primitivne režimske histerije, Macanovo učešće treba sagledavati kao pokaznu vježbu prije nego što postane sama njena srž. S obzirom na dosadašnji karijerni tijek, nema sumnje da će propaganda doseći znatno kvalitetniju razinu. Dijelova toga biografskog obilja stoga ćemo se prisjetiti na ovom mjestu, manje od mjesec dana prije Macanovog dolaska na poziciju posebnog Plenkovićevog savjetnika.
Počevši kao tajnik u Tuđmanovom Ministarstvu informiranja i potom djelatnik Ministarstva vanjskih poslova, Macan će svojevremeno reći da je ‘gradio imidž Hrvatske od 1991. godine do Oluje’. Gradio je dakle imidž retrogradne, šovinističke i privatizacijsko-pljačkaške epohe države u nastanku. Prepoznat kao jedan od talentiranijih stručnjaka za odnose s javnošću, Macan će poslije toga kratko otići u privatne vode i potom na mjesto glasnogovornika na HTV-u. Upravo u to vrijeme, početkom dvijetisućitih, HTV će zabraniti emitiranje reklame za najavu novog broja Feral Tribunea. U spotu je, sasvim u skladu s današnjom histerijom oko presuda za hrvatske zločine u BiH, bila snimka rušenja Starog mosta u Mostaru. Glasnogovornik Macan je demantirao bilo kakav spomen cenzure i zabrane, ističući da je spot bio ‘tehnički neispravan’ i da su ga vratili na doradu. Video je naime uz prizore rušenja mosta uključivao i jednu sekundu ‘mraka’, uz poruku: ‘Razmisli, sjeti se!’ Ispostavilo se, međutim, da je Macan lagao u svakom zarezu te ‘krizne komunikacije’, želeći zapravo opravdati ciljano zamračenje ostatka reklame, vidljivih činidbi Slobodana Praljka. Tadašnji ravnatelj Mirko Galić javio se Feralu i rekao da nije upućen u priču, obećavši puštanje spota, što se uskoro i desilo.
Jutarnji list, Nacional, izdanja Styrije, televizijske ekipe, lokalni mediji – svi su oni u organizaciji Krešimira Macana otišli na ‘besplatno’ putovanje, iako novinarska etika i poneki statut takve rabote strogo zabranjuju
Nedugo potom Macan je sličnim metodama branio zabranu drugog Feralovog spota, o zataškavanju eksplozije otrovnog plina u vojarni, tvrdeći da informacije u njemu nisu istinite. To je potaknulo jednog novinara da napiše kako će HRT konačno dobiti istraživački odjel, koji će mjesecima analizirati vjerodostojnost sadržaja svake reklame. Viktor Ivančić tada je povukao paralelu s Vinkom Grubišićem, koji je za Tuđmana početkom devedesetih izradio ‘orvelovski priručnik’ s osnovnom idejom da su ‘činjenice beznačajne u odnosu na javnu sliku o njima’.
Nije pritom Macan bio neki nabrijani nacionalist, uvjereni lažov za ‘našu stvar’, kakvi ponovno u respektabilnom broju tumaraju hodnicima javne televizije, već više profesionalac koji je odlaskom s HTV-a u Račanovu vladu 2003. godine postao utjelovljenje ‘političkog marketinga’ koji se, Ivančićevim riječima, kani upotrijebiti kao specijalno oružje. ‘To je razina uličnog prevaranta, drznika koji vas gleda u oči i podvaljuje muda pod bubrege, a potom sa smiješkom razvija onaj đon obraz kao zastavu vlastite stručnosti i sposobnosti’, napisao je Ivančić.
Po dolasku HDZ-a na vlast i nadirućeg doba Ive Sanadera, Macan će opet otići u privatnike, sklapajući unosne poslove s korporacijama i političkim partijama, uz aktivno sudjelovanje u projektu BijesPrvi, kratkim satiričnim videouratcima u kojima se izruguju vladi Ive Sanadera, s ciljem da se probije medijska blokada koju je uzrokovao premijer, kako je nedavno kazao. No paralelno s time pokazat će se da su Macan i njegova družina razrađivali slične taktike za svoje političke i korporativne klijente, počevši od kontrole medija, podrivanja demokratskih procesa, manipulacije anketama i plasiranja laži do ocrnjivanja opozicije. Ukratko – tvrdokornog ‘hibridnog ratovanja’. Takva strategija pomno je razrađena u dokumentu koji je Macanova firma Manjgura ponudila na natječaju za vođenje IDS-ove predizborne kampanje 2009. godine.
U programatskom tekstu označenom kao ‘povjerljivo’, Macanova agencija u detalje razrađuje podrivanje političkog integriteta konkurentske Ladonje i Plinija Cuccurina upotrebom plaćeničkih medija, ‘nezavisnih’ politologa, partijskih aktivista na internetu i općenito manipulacijom javnošću. Macan stoga sugerira IDS-u da je ključni cilj demotivacija građana za izlazak na Ladonjine predizbore i posljedični plasman poruka ‘Fijasko Ladonjinih izbora’, ‘Predizborna pušiona’ i sličnih, uz osobnu diskreditaciju članova te stranke na sve moguće načine. Macan pritom predlaže što bi neki nezavisni stručnjak, poput Davora Gjenera, trebao reći u njihovu korist, na koji način usporediti Cuccurina s Kim Il-sungom te kako će novinari i aktivisti zasipati protivnike kritičkim pitanjima. Tu je, dakako, i izravni poziv na podrivanje demokratskih procesa: ‘Novinari i aktivisti trebaju glasati na predizborima i pokušati napraviti što više nepravilnosti: telefonom, pa putem interneta, pa zvati s istog broja više puta i davati drugačije podatke, glasati iz drugih krajeva Hrvatske itd. i onda, dakako, o tome napisati lijepu reportažicu’, piše u ovom dokumentu koji je svojevremeno objavio lokalni portal iPress. Manjgura i Macan će od te godine postati redovni poslovni partner IDS-a koji im je, kroz gradske firme i lokalnu samoupravu, davao unosne poslove komuniciranja s javnošću.
U tom razdoblju anonimni će građani podnijeti kaznenu prijavu protiv vodstva IDS-a i Manjgure, tvrdeći da su preko spomenutih institucija izvlačili novac za predizbornu kampanju spomenute stranke. Zbog sličnosti sa sadržajem postupka u kojem se trenutno sudi Ivi Sanaderu pojedini lokalni mediji nazvat će ovu simbiozu ‘Istarskom Fimi-medijom’, iako će i IDS i Macan odlučno demantirati takve tvrdnje, ističući da je riječ o običnim podmetanjima. Bez obzira na prijavu, o kojoj nam do zaključenja ovog teksta ništa nisu kazali iz USKOK-a, opisana brošura ostaje kao historijski dokument propagandnog beščašća, a u vremenu sadašnjem aktualizirana je na mnogo načina, i to ne samo kao svojevrsni vodič kroz metode desničarskih trolova na društvenim mrežama, od SAD-a i Rusije do ovih krajeva, već i kao razotkrivena strateška nit vodilja djelovanja Macana i njegovih PR pajdaša. Iako se ovdje može citirati više primjera koji oslikavaju praktičnu primjenu klasične gebelsovske propagande, zasad će biti dovoljna jedna, krunska priča oko golfa na Srđu. Od konca dvijetisućitih nositelje projekta, tvrtku Razvoj golf, savjetovao je upravo Macan. Bilo je to razdoblje kad je krizni menadžment iziskivao popriličan trud u utišavanju disonantnih tonova koji su dominantno dolazili od lokalnog stanovništva, koje je strahovalo da je projekt paravan za apartmanizaciju Srđa pod sumnjivim okolnostima. Malo je bilo primjera u povijesti suvremene Hrvatske koji se mogu mjeriti s razmjerom koordinirane korumpiranosti hrvatskih komercijalnih medija, lokalnih političara i središnje države, od kojih su ovi prvi štancali afirmativne reportaže, vrijeđajući aktiviste i protivnike, a drugi i treći odobrenja za sporni projekt, unatoč nekoliko sudskih rušenja njihovih odluka.
‘Ljudi su zapravo neinformirani’, poručila je Maja Brinar Frenkel, supruga developlera i vlasnika projekta, u Jutarnjem listu 2013. godine, kad je u hrvatskom medijskom prostoru već trajalo dugogodišnje ‘formiranje pristanka’ za ovaj posao. Đuro Capor, aktivist i član organizacije Srđ je naš, prisjeća se kako je izgledala ta, kako je naziva, ‘kolektivna paljba’. ‘Razvoj golf i njihovi predstavnici davali su ogroman novac za medijsku propagandu, masovno u isto vrijeme prilazeći udrugama civilnog društva, kulturnim društvima, gradskoj upravi, novinarima ili sportskim klubovima. U takvom kontekstu malo je bilo mjesta za naše argumente’, kaže nam, prisjećajući se da su 2010. predstavnici projekta na javnu raspravu poslali i igrače vaterpolo kluba Jug ne bi li rekli pokoju pozitivnu riječ o ovom poslu i ušutkali kritičare. ‘Financirali su dio stručnjaka, spomenuti klub, postali su sponzori odjela za medije na lokalnom sveučilištu, da ne govorim koliko su novca upumpali u lokalne medije poput Dubrovačkog vjesnika, u vlasništvu Hanza Medije’, kaže nam Capor, podsjećajući da je upravo Macan, inače porijeklom iz Dubrovnika, bio glavni komunikacijski strateg ovog projekta. Informiranje je dakle ustupilo mjesto goloj propagandi, koja je svoj vrhunac imala u odvođenju tuceta novinara iz najtiražnijih medija u golferske resorte, poput jednog u Portugalu, odakle su se vraćali puni pozitivnih impresija.
Jutarnji list, Nacional, izdanja Styrije, televizijske ekipe, lokalni mediji – svi su oni u organizaciji Krešimira Macana otišli na ‘besplatno’ putovanje, iako novinarska etika i poneki statut takve rabote strogo zabranjuju. U razgovoru s autorom ovog teksta novinar Luko Brailo svojevremeno je rekao da je i on išao, ali je napisao negativni osvrt. ‘Napisao sam da je u slučaju Srđa riječ o omasovljenom nekretninskom biznisu, a ne projektu s jednim hotelom, koji su nam prezentirali u Portugalu. Vratio sam se dakle pun impresija. Druga je stvar jesu li se te impresije svidjele onima koji su me tamo ugostili’, izjavio je Brailo, podsjećajući na masu afirmativnih tekstova koji su proizašli iz tog putovanja, ali i napisa što su izlazili uoči referenduma za Srđ. ‘Radili su nevjerojatne pritiske u javnosti. Već je tada bilo jasno da će protivnici ovog kompleksa izgubiti prije nego što se krenu prikupljati potpisi’, prisjetio se, pokazujući da je za potrebe funkcionalne macanovske propagande potrebno imati savez svih relevantnih društvenih dionika koji tobože drže demokraciju na životu. Osovina korporacija – Macan – medijski miševi, uz svesrdnu pomoć lokalne samouprave i države, u međuvremenu je metastazirala do razine perverzije, barem kad je riječ o golf projektu na Srđu.
Nakon više sudskih odluka u kojima su srušene dozvole za ovaj projekt, slučaj se takoreći obnavlja, ovaj put s elementima potpune farse. Razvoj golf podnio je tužbu na arbitražnom sudu tražeći od Hrvatske pola milijarde eura, a Plenkovićeva vlada odgovorila je izradom dokumenata koji će nanovo amenovati ovaj projekt. Slobodna Dalmacija, nekad u vlasništvu EPH-a, a danas Hanza Medije, nedavno je, kako smo već pisali, za antisemitizam optužila udrugu Zelena akcija. Sporan im je bio plakat na kojem zakrvavljenu palicu za golf prati natpis ‘Reket, a ne golf’, a budući da je vlasnik projekta židovskog porijekla, splitski dnevnik izvukao je najgluplji mogući zaključak. Odvjetnik i vlasnik Hanze Marijan Hanžeković u međuvremenu je tužbom zaprijetio Zelenoj akciji, čime je simbioza medija i nositelja krupnog kapitala dostigla jednu novu razinu.
No gdje je vlada u toj osovini? Osim obnavljanja dozvola, ona je, kako rekosmo, naumila angažirati Macana, bivšeg kriznog komunikatora golf projekta, kao što je prije toga ista firma angažirala Ankicu Mamić, savjetnicu HNS-a u vrijeme njihova držanja ključnih državnih resora. Baš kao u slučaju Domovinskog, smisao hibridnog rata isključivo je dakle mjerljiv posljedičnom redistribucijom društvenog bogatstva.
