Ministarstvo i Vlada plasiraju u medijima kako branitelje obavještavaju o tjeralicama. Ja sam na optužnici iz 1992. i nikada nisam obaviješten da je za mnom raspisana tjeralica. Ili možda hrvatske vlasti žele da i ja odem u Bogojevo po cigarete pa da me strpaju u srpske kazamate? – to je pitanje hrvatskim vlastima prilikom obraćanja javnosti u prostorijama HDSSB-a 23. kolovoza uputio uobičajeno teatralni Branimir Glavaš. Na odgovor nije čekao dugo. Dan kasnije dobio je dopis Ministarstva branitelja, koji je potpisao osobno ministar Tomo Medved. U odgovoru piše da je ‘Ministarstvo branitelja, na svoje traženje, dana 25. srpnja 2016. od nadležnih tijela Republike Hrvatske dobilo informaciju da je protiv Vas podignuta optužnica od strane Republike Srbije, koja datira iz 2011. godine, a sukladno spornom Zakonu o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine (…) kojim se Republika Srbija samoinicijativno proglasila nadležnom za vođenje postupaka za ratne zločine na teritoriju bivše SFRJ’.

Kako je ministar mjesec dana ranije znao što će Glavaša zanimati nije nam poznato. Ne vjerujemo da ima paranormalne sposobnosti, prije se radi o grešci u loše režiranoj predstavi

Zanimljivo je da na dopisu poslanom Glavašu, kao odgovor na pitanje koje je on javno postavio 23. kolovoza, stoji datum 27. srpnja. Kako je ministar Medved mjesec dana ranije znao što će Branimira Glavaša zanimati, nije nam poznato, ali kako ne vjerujemo da ministar ima paranormalne sposobnosti, skloniji smo povjerovati da se radi o grešci u loše režiranoj predstavi za javnost u ovo predizborno vrijeme i da je Glavaš uoči izbora pokušao pridobiti onaj dio biračkog tijela koji ga, poput predsjednika HSS-a Kreše Beljaka koji je nedavno izjavio da je on ‘heroj Domovinskog rata i to mu nitko ne može osporiti’, smatra herojem. Zbog toga je ministrov odgovor koji je poslan mjesec dana ranije objavljen tek nakon teatralnog obraćanja javnosti. Postavlja se pitanje zbog čega u predstavi sudjeluje i ministar Medved, koji je mogao Glavašu javno poručiti da odgovor na pitanje je li na srpskoj optužnici zna već mjesec dana. Istog dana kada je navodno dobio Medvedov odgovor, 24. kolovoza Glavaš za ‘Glas Slavonije’ kaže: ‘Mene sada prvi put obavještavaju i to tek nakon moje intervencije. Znao sam za optužnicu iz 1992. godine, ali me informacija o optužnici iz 2011. godine iznenadila. Smatram da su me hrvatske vlasti namjerno ignorirale i nisu me dosad o tome obavijestile.’ Komentirajući za televiziju N1 vijesti o novoj optužnici Glavaš je izjavio kako se radi o ‘pravosudnoj agresiji Srbije na branitelje’.

Je li baš tako provjerili smo u Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, DORH-u i Ministarstvu pravosuđa RH. Nitko u tim institucijama nije nam potvrdio postojanje bilo kakve nove optužnice protiv Branimira Glavaša, pa ni optužnice iz 2011. godine. Glavaš se navodno doista nalazi na tjeralici, ali to je vezano uz već poznate optužnice bivšeg Vojnog tužilaštva, pri čemu je Glavaš svoju primio i njen sadržaj objavio na vlastitoj internetskoj stranici.

U Ministarstva pravosuđa neslužbeno smo saznali pravi uzrok ove predizborne zavrzlame, a on leži u Ministarstvu branitelja. Na krilu političke histerije koja se između Srbije i Hrvatske razvila u posljednje vrijeme, Ministarstvo je krenulo u provjeravanje imena koja se nalaze na optužnicama iz Srbije i o tome su obavijestili sve one čija su imena na njima, pa tako i Branimira Glavaša. Međutim, netko nedovoljno stručan u Ministarstvu branitelja, kojem je očito bilo važnije da što više optereti hrvatsko-srpske političke odnose, propustio je provjeriti sve detalje, pa tako nije znao da su svi koji su te optužnice trebali dobiti s njihovim sadržajem upoznati već godinama, kada je temeljem ugovora o suradnji pravosudnih tijela Srbija 2011. dostavila sve materijale Hrvatskoj, pa i ove famozne optužnice.

Tako se dogodilo da je ministar Medved Glavašu odgovorio da doista postoji optužnica protiv njega, ali je usput napravio grešku u koracima, napisavši u odgovoru da optužnica ‘datira iz 2011.’, a zapravo se radi o tome da je prvu optužnicu početkom devedesetih podignulo Vojno tužilaštvo, a da su kasnije te optužnice potpale pod ingerenciju Tužilaštva za ratne zločine, koje je 2011. doista ‘podignulo’ optužnicu, ali istu onu iz Vojnog tužilaštva. U ‘novoj’ optužnici tako nema nikakvih novih dokaza protiv Glavaša.

Teško je povjerovati da Glavaš i njegovi odvjetnici u mjesec dana, koliko su imali od ministrovog odgovora do izlaska u javnost, nisu provjerili sve detalje i doznali pravu istinu. Međutim, izbori se bliže, svaki glas je važan, odnosi između Hrvatske i Srbije dugo nisu bili gori, pa se odlučilo malo iskoristiti situaciju i prikazati se žrtvom aktualne ‘pravosudne agresije’. Inače, Srbija i Hrvatska već dugo razmjenjuju popise osumnjičenih za ratne zločine, koji se stalno nadopunjavaju, a prema zakonu koji Hrvatska smatra spornim, Srbija je pokrenula postupke protiv dvojice bivših pripadnika HV-a, Tihomira Purde i Veljka Marića. Posljednji je jedini pripadnik HV-a koji je dosad osuđen temeljem tog zakona, a presudu je kasnije potvrdio sud u Bjelovaru. Po tome kako je dočekan u Hrvatskoj može se pretpostaviti da do suđenja ne bi ni došlo da se pitalo samo hrvatsko pravosuđe. Isto tako, često se voli previdjeti činjenica da i Hrvatska ima sličan zakon, kojim se mogu pravno goniti potencijalni ratni zločinci u drugim zemljama, a zaboravlja se i to da je temeljem hrvatskih tjeralica Srbija do sada uhapsila i Hrvatskoj isporučila nekolicinu optuženika srpske nacionalnosti.