Što se tiče borbe protiv Covida-19, od "kineskog proljeća" sada smo u "švedskoj jeseni"?
Svakog dana slušamo da zaključavanja neće biti jer rezultati u zemljama koje su to učinile nisu baš spektakularni. Činjenica je da je učinak zaključavanja bio odličan u proljeće. Tada smo gotovo svi imali neograničeno povjerenje u Stožer, koji i dalje uporno ponavlja da nastoji izbjeći represivne mjere, bojeći se negativnih reakcija, a rezultata od preporuka baš i nema. Problem je što su ljudi izgubili povjerenje u Stožer. Percepcija javnosti je sasvim drukčija nego što je bila u proljeće i to je vidljivo iz ponašanja.
Ispada da je ekonomija važnija od ljudskih života?
Moguće je i malo drukčije tumačenje. Pad ekonomije možda ugrožava kupnju cjepiva i sredstava potrebnih za borbu protiv zaraze. Epidemija je očito vrlo skupa. Važan je i strah od reakcija. Zaključavanje bi moglo proizvesti dodatni revolt građana i potaknuti ih na kršenje zabrana. Pogotovo bi to razljutilo one koji su uvjereni da je čak i nošenje maski ugrožavanje slobode. Dojma sam da se naša policija ili zaštitari, oni koji bi trebali osigurati provođenje određenih mjera, zapravo u tome ne snalaze najbolje.
Je li trenutna politika humana?
Humanost je nestala davno, što pokazuje dugogodišnja nebriga za mentalno zdravlje svih građana. U Stožeru nema psihologa, a trebalo bi ih biti kako bi se bolje razradila taktika komuniciranja s građanstvom, o tome što i na koji način reći. Također je važna strategija primjene mjera kako ne bi izazvale pretjerano negativne reakcije.
Moglo bi se naprečac zaključiti da je izbjegavanje zaključavanja zapravo pokazatelj brige za mentalno zdravlje, jer bi ograničavanje kretanja i obustava svih aktivnosti sigurno negativno djelovali na psihičko zdravlje. Znamo da ima sve više depresivnih i anksioznih osoba, više nasilja u obiteljima, sve više ljudi treba psihološku pomoć. Ali ako su određene mjere neophodne, onda to treba znati priopćiti građanima tako da ih prihvate kao jedini mogući izlaz iz teške situacije a ne kao maltretiranje. Ljudi lakše podnose nešto neugodno kada znaju da ima rok trajanja i kada su preporuke/naredbe argumentirane i nedvosmislene. Nužno je i ne svako malo mijenjati kriterije, jer ovdje bi ipak politika morala biti u službi struke, a to znači i zdravlja, a ne obrnuto. Opasno je kada građani imaju dojam da Stožer djeluje bez plana i jasne strategije.
