>

novosti logo

Društvo Društvo

Misa za NDH

Nakon što im je koruška Katolička crkva zabranila služenje mise na Bleiburgu, hrvatski biskupi tvrde da je proteklih godina euharistijsko slavlje bilo dostojanstveno. Pritom prešućuju da su s oltara ustaške vojnike nazivali hrvatskima, recitirali pjesme ustaše Vinka Nikolića, izjednačavali fašizam s komunizmom, a žrtve Križnog puta s onima iz 1990-ih

Koruška Katolička crkva odbila je dati dopuštenje Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK) za služenje svete mise zadušnice 18. svibnja na komemoraciji za žrtve na Bleiburškom polju u Austriji. Nemalo je to uzbudilo i šokiralo ovdašnji kler naviknut da dobije sve što poželi, ali i dio službene vlasti te filoustašku radikalnu desnicu za koje Engelbert Guggenberger, dijecezanski upravitelj biskupije Gurk-Klagenfurt, nije imao previše razumijevanja. On je u službenom dopisu HBK-u naveo da je svibanjska misa ‘dio manifestacije koja se politički instrumentalizira’ te ‘dio političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povijesti’. U dopisu stoji i ovo: ‘Ukupna slika ove manifestacije šteti ugledu Katoličke crkve i mogla bi s pravom poslužiti kao osnova da se, u slučaju da se izda dozvola za održavanje mise, Katoličkoj crkvi u Koruškoj predbaci instrumentalizacija jedne mise u političke svrhe i nedostatak distance prema fašističkom svjetonazoru.’ Austrijska odbijenica sramotna je pljuska Hrvatskom saboru, koji je sve vrijeme – izuzev četiri godine SDP-ove vlasti od 2012. do 2015. – visoki pokrovitelj komemoracije i financijer filoustaškog okupljanja na Bleiburškom polju.

Od samog početka održavanja biskupskih liturgija na Bleiburškom polju 2003., mogli su se vidjeti pojedinci s ustaškim znakovljem. U svojim propovijedima crkveni velikodostojnici nisu se nikad dotakli ndh

Novosti su se preklani na licu mjesta uvjerile kakve se mračne sile okupljaju na komemoraciji u Austriji pod krinkom odavanja pijeteta za nekoliko desetaka tisuća kvislinških, ponajviše ustaških vojnika – koje se u crkvenim propovijedima, među dijelom državnih dužnosnika i desnih medija uporno naziva hrvatskim vojnicima – ali i civila, koje su britanski vojnici u maju 1945. ondje izručili partizanskim jedinicama. Svjedočili smo pjevanju ustaških pjesama u šatoru postavljenom tek dvjesto metara od pozornice s koje je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić predvodio liturgiju. Pozivalo se na klanje, vješanje na vrbe i vađenje crijeva Srbima, veličala se ustaška vojska, koncentracijski logori i poglavnik… Ne treba ni spominjati da je u komemorativnu svečanost uključena i dodatna koreografija koju pronosi dio posjetitelja, a satkana je od znakovlja i zastava ustaške vojske i drugih zabranjenih simbola Nezavisne Države Hrvatske. Sve viđeno odavno navodi na zaključak da se okupljanje na Bleiburgu odvija uz naglašenu ideologiju poražene ustaške države. Povjesničari koji drže do struke i drugi koji se bave društvenim fenomenima već su ustvrdili da blajburški skup služi za oživljavanje ustaške države i reviziju povijesti.

Zloćudnu ideološku igru primijetili su konačno austrijski europski zastupnici iz redova socijaldemokrata, konzervativaca i liberala, koji su upozorili institucije te zemlje da s povećanom pažnjom prate ponašanje posjetitelja na bleiburškoj komemoraciji. Takvo ponašanje okupljenih doprinijelo je i tome da je austrijski parlament lani izglasao zakon koji od 1. ožujka 2019. zabranjuje ustaške simbole iz razdoblja NDH. No predsjednik Sabora Gordan Jandroković ne mari za to, pa posve nekritički daje podršku HBK-u, koji nije suglasan sa sadržajem dopisa koruške crkve. HBK, naime, u svom priopćenju ustraje da je svih proteklih godina, a napose prošle, 2018., euharistijsko slavlje protjecalo dostojanstveno. Pritom zaboravlja da je sveta misa zadušnica središnji i time sastavni dio komemoracije na kojoj su austrijske vlasti lani pritvorile nekoliko hrvatskih državljana zbog podizanja desnice i uzvikivanja ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’. Tko može tvrditi da takvi provokatori nisu bili osokoljeni izjavama Želimira Puljića, nadbiskupa zadarskog i predsjednika HBK-a koji je te godine služio misu na Bleiburgu? Naime, taj crkveni velikodostojnik svojedobno je izjavio da pozdrav ‘Za dom spremni’ ulazi u područje dvoznačnosti i nejasnoća te da ga struka ‘prvo treba objasnit’.

Način na koji se politička desnica odnosi prema ovom problemu u skladu je s već uvriježenim domaćim diskursom, po kojem Katolička crkva iz Koruške mrzi sve hrvatsko.

Novosti su preklani na licu mjesta svjedočile pjevanju ustaških pjesama i pozivanju na klanje i vješanje Srba tek dvjesto metara od pozornice na kojoj se održavala liturgija

‘Ovo je loša poruka koja ide na ruku ekstremistima. Nešto što je zabranjeno pokušat će se napraviti i ilegalno’, kazao je Vladimir Šeks, koji među ostalim obnaša dužnost predsjednika Nadzornog odbora notornog Počasnog bleiburškog voda, organizacije koju su 1953. osnovali ustaše i koja organizira bleiburšku komemoraciju. Ministar branitelja Tomo Medved smatra da nije bilo nikakve zloupotrebe oko svete mise i molitve, dok je konzervativna europarlamentarka Ruža Tomašić dopis koruške crkve protumačila kao čisti politički čin koji svoj izvor ima u utjecaju agresivnih i beskrupuloznih lijevih lobija na sami vrh crkvene hijerarhije austrijske Katoličke crkve. Marginalni HSP je poručio da je pad Bleiburga kraj hrvatskog naroda, a Bruna Esih, saborska zastupnica Nezavisnih za Hrvatsku, smatra da je ‘na djelu manipulacija službi iz bivšeg sustava’. U godini predsjedničkih izbora predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović relativno pazi što govori, pa je tek izustila da kao Hrvatica i katolička vjernica duboko žali zbog odluke mjesnog dijecezanskog upravitelja.

Premda je hvarski biskup Petar Palić, glavni tajnik HBK, suprotno činjenicama iz dopisa austrijske biskupije pokušao uvjeriti javnost da tamošnja crkva nema primjedbi na euharistijsko slavlje na Bleiburgu, činjenica je da su poruke političara i biskupa s oltara pod posebnim povećalom javnosti. Bivši austrijski ministar financija i predsjednik Dokumentacijskog arhiva austrijskog otpora Rudolf Edlinger lani je za Novosti kazao da treba stati na kraj toj komemoraciji na kojoj se veliča režim koji je kolaborirao s nacistima.

‘Vjerska komemoracija uparena je s profašističkim događajem. Jasno je da se Katolička crkva zloupotrebljava za ekstremističku propagandu. Većina građana Austrije protivi se takvim skupovima’, istaknuo je Edlinger, dodajući da je suorganizator skupa, Počasni bleiburški vod, ‘ekstremistička, profašistička organizacija’.

Austrijska teologinja i povjesničarka Anna Maria Gruenfelder za Novosti je povodom zabrane mise kazala da se svake godine ponavljala diskusija je li sveta misa zadušnica na Bleiburškom polju zapravo samo dimna zavjesa za dolazak neofašista i nacista sa svih strana u Austriju, što je konačno kompromitiralo i austrijsku politiku.

‘Očito je i Katolička crkva sada to shvatila. To je pravi razlog zabrane održavanja mise. Ovo je bio zaista krajnji rok da se tome stane na kraj’, kazala je teologinja Gruenfelder.

Od 2003., odnosno samog početka održavanja biskupskih liturgija na Bleiburškom polju, mogli su se vidjeti pojedinci sa znakovljem poražene NDH. Gospićko-senjski biskup Mile Bogović predvodio je euharistiju 2004., a te je godine predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks kazao da su na Bleiburgu i Križnom putu pobijene tisuće hrvatskih vojnika i civila bez suđenja i mogućnosti priziva. Bio je to retorički putokaz za godine koje će uslijediti i koje će austrijska svjetovna i crkvena vlast pomno bilježiti u svoju crnu knjigu. Riječi poput ustaštva, fašizma ili nacizma na Bleiburgu se službeno nisu izgovarale. U svojim propovijedima crkveni velikodostojnici nisu se nikad dotakli ustaške države, a kamoli da su s oltara osudili njezine genocidne prakse. U tim vjerskim, ali i političkim govorima opasno se zamjenjuju teze pa se o ustaškoj vojsci govori kao o hrvatskoj, čime se ona izjednačava s cijelim hrvatskim narodom, od kojeg je velika većina sudjelovala u partizanskom pokretu.

Najutjecajniji domaći predstavnici Katoličke crkve i političari u svojim su govorima na Bleiburgu iskazivali prezir isključivo prema komunizmu i ‘latentnoj komunističkoj opasnosti’. Na takvoj retorici svoju je propovijed temeljio mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, koji je 2009. na Bleiburgu kazao da je riječ o genocidu za koji je odgovoran partizansko-komunistički vrh. Sisački biskup Vlado Košić, koji je ponizno ljubio ruku ratnog zločinca Darija Kordića na zagrebačkom aerodromu u srpnju 2014. i koji je poznat kao redovni sudionik revizionističkih skupova te po zalaganju da se ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ uvede u redovnu upotrebu oružanih snaga, s bleiburškog oltara je propovijedao 2010. Tada je rekao da riječ o najvećem stradanju Hrvata u ukupnoj, 14-stoljetnoj povijesti, citirajući usput pjesmu Vinka Nikolića, poručnika Ustaške vojnice u Ministarstvu oružanih snaga NDH, kojemu nacionalistički dio klera tepa kao hrvatskom pjesniku.

Potom je 2011. kao predstavnik Vlade govor održao tadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. S govornice je najavio da će istražiti sve zločine, kazavši da je Bleiburg simbol gubilišta hrvatskog naroda. Tadašnji izaslanik Hrvatskog sabora Andrija Hebrang izjavio je pak da je na Bleiburškom polju bila riječ o razoružanoj hrvatskoj vojsci koja je po svim međunarodnim konvencijama morala biti tretirana poput civilnih zarobljenika. O pripadnicima ustaške vojnice, koji su čak i nakon službenog kraja rata u šumama tog područja pružali daljnji otpor, ni jedan niti drugi dakako nisu prozborili ni riječi.

Dolaskom SDP-a na vlast tadašnji predsjednik Sabora Boris Šprem je, braneći odluku da se to zakonodavno tijelo izuzme od daljnjeg pokroviteljstava komemoracije, podsjetio da se komemoracija žrtvama proteklih godina zlorabila i da je na njoj bilo ustaške i fašističke ikonografije. Možda je zbog toga govor šibenskog biskupa Ante Ivasa, svojevremeno jednog od najeksponiranijih desničarsko-nacionalističkih glasova ovdašnje Crkve, bio prilično ratoboran. U svojoj propovijedi 2012. obračunao se s tadašnjom vlašću te je izjednačio žrtve Križnog puta i Domovinskog rata, čime je vojnike NDH u službi nacističkog režima, a kojih je na tom putu bio priličan broj, također izjednačio s hrvatskim vojnicima iz 1990-ih. Poručio je da se ‘bezočnim krivotvorenjem povijesti pokušavalo prebrisati tisuću godina državnosti hrvatskog naroda’, a nedostatak distance prema fašističkom svjetonazoru kao i relativiziranje povijesti očiti su u njegovim sljedećim riječima: ‘Mi smo danas ovdje na mjestu koje je postalo simbol nemilosrdnog zločina nad mnoštvom nevinih ljudi, naše braće i sestara, koji su i prije i nakon Bleiburga ginuli od ‘osloboditelja”.

Jedna od najslabije posjećenih bleiburških obljetnica bila je ona iz 2013. godine. Mediji su zabilježili oko 5000 posjetitelja, ali i žestok govor virovitičko-podravskog župana, danas HDZ-ovog ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, čija je županija bila glavni pokrovitelj komemoracije. Tolušić je kazao da potomci zločinaca s kraja Drugog svjetskog rata i danas pokušavaju prekrojiti povijest te je u maniru najrigidnijih revizionističkih kvazipovjesničara zaključio: ‘Ideološki sinovi istih onih zločinaca koji su krivi za Bleiburg i Križni put ponovno pokušavaju sakriti svoje zločine, ismijati ih, otjerati u zaborav, okaljati žrtve. I to čine ne samo s Bleiburgom nego i s Domovinskim ratom. Ista ekipa, isti potpis.’

Za kraj treba izdvojiti govor zagrebačkog kardinala nadbiskupa Josipa Bozanića, koji je predvodeći euharistiju 2015. godine eksplicitno izjednačio nacifašizam i pripadni mu ustaški režim s komunizmom: za njega je Bleiburg zločin protiv čovječnosti u režiji jugoslavenske vojske i pod znakom crvene zvijezde petokrake. ‘Izmišljanje neke fašizacije Hrvatske hrani tu ideologiju’, kazao je kardinal tom prigodom.

Nakon svega nije teško pogoditi zbog čega je Koruška crkva odbila predstavnike Hrvatske biskupske konferencije. Sada ostaje za vidjeti na koji će se način organizirati ovogodišnja komemoracija.

1/3