Plač
Maj je divan mjesec za oplakivanje. Ovdašnji su narodi prirodni talenti, samo im daj povod i uvjeri ih da se mogu identificirati sa žrtvama i eto ih uplakanih, podbulih, s jako tamnim naočalama, ili nacionalnim zastavama, ili što je već prikladno nositi na najbližem stratištu. Po odnosu prema kostima možemo pratiti i razvoj pluralizma. Ne samo što se ojađeni okupljaju na sve većem broju lokacija kolektivnog stradanja, nego i na svakom od njih raste broj komemoracija. Na primjer, 76. obljetnica Bleiburga odvijat će se ove godine u Austriji, na Mirogoju i na Udbini. Počasni bleiburški vod polagat će vijenac 15. svibnja u Austriji, a društvo će im praviti neimenovani predstavnici državne vlasti. Državna će izaslanstva, za svaki slučaj, vijence položiti i kod središnjeg križa na Mirogoju, a na Udbini će biti tradicionalno pitoma sveta misa. Poratni zločini u devedesetim su godinama služili za istodobno uzdizanje ustaškog i unižavanje partizanskog pokreta. Tako se, sasvim neovisno o prirodnom ljudskom žaljenju za nevino pobijenima, događaj na Bleiburgu često pretvarao u ustašoidnu terevenku.
Slika
Kad smo kod ustašoidnih evenata, spomenut ćemo slučaj s Brača gdje je, tvrdi se u medijima, neki čovjek ostao bez posla u privatnoj firmi jer je odbio lažno svjedočiti po nagovoru Lovre Kuščevića, bivšeg Plenkovićeva ministra, sada USKOK-ova optuženika, u njegovu, Kuščevićevu, korist. Vlasnik firme u kojoj je svjedok radio Kuščevićev je prijatelj, pa je rasplet bio očekivan – svjedok sada nema posla. Odvojak je to priče o optužnici protiv Kuščevića i pomagača zbog primanja mita i sličnih sportskih disciplina. Ustašoide povezujemo s ovom viješću jer nam je pala na um glasovita slika iz Kuščevićeve kuće. On je tvrdio da je na njoj njegov djed, iako je skoro svako oko lijepo moglo vidjeti Antu Pavelića.
Putovnice
Približavanje izbora, ali i turističke sezone, očito vlastima nameće imperativ labavljenja epidemioloških mjera. Tjedan-dva nakon dramatičnih vijesti o rastu broja zaraženih i umrlih pišemo o digitalnim zelenim potvrdama, takozvanim covid-putovnicama koje će, prema obećanjima iz dnevne štampe, od 1. lipnja postati "glavna ulaznica na koncerte i u klubove te za zabavu bez pridržavanja epidemioloških mjera", otkrilo je duboko grlo iz Nacionalnog stožera. Najavljeno je da će se u jednom zagrebačkom restoranu na 26. katu održati probno okupljanje probranih lica – njih 100 cijepljenih s obje doze kojima je od one druge prošlo najmanje dva tjedna, družit će se četiri sata bez maski kao da nema ni pandemije, ni mjera, ni Capaka, ni Markotić, ni Božinovića, ni Beroša, kao takvog. Događaj organiziraju Udruga ugostitelja i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, a hrana i piće bit će besplatni. Ako je točno ono što smo pročitali, veći dio projekta financirat će ugostitelji, dok će se HZJZ pobrinuti za besplatne testove. Okupljene će se testirati sedam dana kasnije i, ne proširi li se među njima zaraza, bit će to, smatra se, pokazatelj da bi se cijepljeni i ubuduće mogli okupljati bez ograničenja. U planu su i drugi pilot-projekti poput inscenacije svadbe i sličnih grupiranja osoba koje su preboljele Covid-19 u posljednjih šest mjeseci. Bude li sve u redu, plan je da se na ulazu na masovna okupljanja posjetiteljima očitava kod s covid-putovnica, a dopuštenje za ulazak imat će i oni s negativnim testom koji nije stariji od 48 sati. U Barceloni se, kao što smo nedavno izviješteni, na sličnom događaju okupilo pet hiljada ljudi na koncertu. Nekoliko dana kasnije bilo je svega šestero zaraženih. I tako, čeka nas veselo vrijeme podjele na Zdrave i Bolesne.
Sastavnice
Ima ona divna hrvatska riječ sastavnica. E, pa kad ga se pogleda sa strane, stječe se dojam da se zdravstvo u Hrvata raspada po svim sastavnicama. Tek što je Vlada nekom novčanom svotom nahranila veledrogerije izbila je kriza u zagrebačkom Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, odakle svakodnevno stižu priče o kolektivnom nezadovoljstvu postupcima liječnice Dijane Zadravec, predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. U otvorenom pismu koje su dostavili medijima, čak 11 radiologa ističe da su zbog Zadravec napustili Zavod. Nema ovdje smisla ulaziti u njihove obračune i optužbe, no zanimljivo je kako je zasad jedina posljedica cijele buke ostavka Marija Zovaka, ravnatelja bolnice. Nije se, čini se, mogao nositi sa svime što se događa. Baš kao ni Beroš, samo što on ne napušta brod koji plovi. Besciljno, ali plovi. Zadravec nitko ne dovodi u pitanje.
Brat
Kakvog li iznenađenja, Zoran Mamić, Brat i bivši trener Dinama, sada je službeno bjegunac. Do ponedjeljka u ponoć trebao se javiti u Remetinec na izdržavanje zatvorske kazne koju mu je, kao i bratu, odmjerio osječki, a potvrdio Vrhovni sud. Kao što vjerojatno zna i najneinformiranija ptica s najviše grane, Zdravko Mamić je zaslužio šest i pol, a Zoran četiri godine i osam mjeseci zatvora. Za razliku od dinamičnog brata koji je urlao, prijetio i dramatizirao, Zoran se ponašao fino i pristojno, premda, zapravo, s jednakim posljedicama, bilježili smo već taj fenomen bitno različitih reakcija vrlo slične braće. Na koncu, Zoran Mamić odustao je od krotkog prihvaćanja kazne i ostanka u Hrvatskoj te se pridružio bratu u Bosni i Hercegovini. Zoran je zatražio da tamo izdržava kaznu i sada je službeno bjegunac. Očekuje ga tjeralica i tome slično. Ne spasi li ih Ustavni sud.
Blokada
S novinskih margina otrgnuli smo vijest da su računi Skladgradnje, tvrtke Slavena Žužula, blokirani s 1,27 milijuna kuna duže od 120 dana. Po prijedlogu Fine, sud je pokrenuo prethodni stečajni postupak, a Žužul bi, navodno, mogao isplatiti vjerovnike novcem od unajmljivanja neke zgrade. Samo notiramo, često to radimo kad naiđemo na imena pomalo zaboravljenih junaka ne tako davne hrvatske prošlosti. Žužul je, ako se sjećate, u eri Ive Sanadera bio moćan graditelj, a njegovu se tvrtku kasnije povezivalo s navodnim suvišnim farbanjem – i naplaćivanjem – tunela na autocesti. Sanader u zatvoru, Žužul na rubu stečaja, tek nas mrak u tunelima podsjeća na njihovu epohu.
