>

novosti logo

Mrzi i žestoki

Govor mržnje koji se potom prelijeva na društvene mreže, imenom i prezimenom induciraju političari, novinari i nacionalistički opinion makeri. Sada ta ista družina licemjerno predlaže izradu zakona koji će spriječiti širenje mržnje na društvenim mrežama

Tijekom prošlotjedne emisije ‘Otvoreno’ Željka Markić je rekla da se rad njene udruge U ime obitelji ne financira javnim novcem, a ponovila je i tezu o nepravednoj presudi Slobodanu Praljku, optuživši usput Novosti i neke pojedince za širenje netolerancije i nesnošljivosti. Retorička inverzija stvarnosti, u kojoj Markić neistomišljenike redovito optužuje za ono što je područje djelovanja organizacije koju predvodi, ni ovoga puta ne bi bila čudna, čak i u kontekstu činjenice da je sve izrečeno na javnoj radioteleviziji. Tragikomika se, naime, krije u tome što se u emisiji, u koju je Markić pozvao Mislav Togonal, raspravljalo o problemima govora mržnje na društvenim mrežama i širenju ‘lažnih vijesti’, onome dakle čemu Narod.hr, portal koji izdaje U ime obitelji, daje nemali doprinos. No čak i kad se na stranu stavi još jedan impresivni etički i strukovni sunovrat HRT-a, pažnju ponajviše privlači činjenica da je i ovoga puta, izuzev kratkih opaski pojedinih gostiju, na pleća anonimne rulje prebačen sav teret zasipavanja javnog prostora netrpeljivošću. Zanemarena je, naime, činjenica da političari, novinari i nacionalistički opinion makeri s imenom i prezimenom induciraju cijelu lepezu govora koji bi se po zakonu mogao okarakterizirati kao poticanje na mržnju prema etničkim i seksualnim manjinama, kao i netrpeljivost prema javnim osobama koje nisu po općem ukusu nacionalističke srednje struje.

Kad je Milorad Pupovac u pismu predsjednici upozorio na povećanje antisrpske histerije, na profilima portala Direktno.hr i Dnevno.hr drastično se povećao broj prijetnji smrću

Da se kao nulta točka širenja mržnje na društvenim mrežama nameću izjave političara i sadržaji medija, pokazala je i naša prošlogodišnja analiza 16 Facebook profila najvećih desničarskih medijskih platformi i politički stranaka. Analizirajući korištenje pozdrava ‘Za dom spremni’, ispostavilo se da je taj ustaški poklič, dominantno afirmativno, ispisan 33.000 puta, a 25.000 ljudi lajkalo je takve sadržaje 78.000 puta. Za aktualnu priču je, međutim, najzanimljivija činjenica da je mogućnost uvida u svaki pojedini komentar pokazala da su se pozivi na likvidacije i govor mržnje u pravilu drastično povećavali nakon poticajnih izjava javnih osoba. Spomenuti komentari, naime, nisu se odnosili samo na historijsku konotaciju tog pozdrava, već su ih čitatelji, paralelno s desnim društveno-političkim legitimiranjem te krilatice, počeli koristiti kao reakciju na negativne izjave političkih prvaka o Srbima, antifašizmu, civilnom društvu, kulturi i njihovim isturenim predstavnicima. Iako je analiza obuhvatila razdoblje od 2012. godine, drastično povećanje takvih poruka uslijedilo je 2015., tijekom predizborne kampanje. Tako je primjerice na Facebook profilima portala Direktno, Dnevno, Narod, Sloboda, Večernji, profilu Velimira Bujanca ili stranici Željka Glasnovića povećano upražnjavanje šovinističkog govora nakon što je stranka Tomislava Karamarka najavila Kulturkampf protiv svih ‘mrzitelja Hrvatske’. Dvije do tri njegove duboko nedemokratske programatske izjave, uz sekundiranje nižih ešalona HDZ-a i proustaških koalicijskih partnera, djelovale su poput kamenčića bačenog u vodu koji uzrokuje širenje valova neprispodobive količine najeksplicitnijih poziva na likvidacije Srba, antifašista i drugih političkih neistomišljenika.

U nizu primjera navest ćemo dijelove razvoja mrzilačkih komentara na društvenim mrežama prema srpskoj manjini, pojedinim javnim osobama i izbjeglicama. Nakon Karamarkovih početnih istupa i huškačkog veteranskog prosvjeda kojim je HDZ dirigirao, vladajuća stranka impregnirala je nacionalizam u političke konture nove vlade, uz odobravanje koalicijskih partnera iz Mosta. Analiziraju li se Facebook reakcije građana na njihove izjave i političke poteze ispod vijesti i komentara spomenutih desničarskih medija, poprilično je jednostavno skicirati dijagram šovinizma koji su inspirirali. Kad je primjerice Milorad Pupovac u veljači 2016. u pismu predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović upozorio na povećanje antisrpske histerije, na profilima portala Direktno.hr i Dnevno.hr drastično se povećao broj otvorenih prijetnji smrću, baš kao i nakon odgovora predsjednice i Milijana Brkića koji je Pupovcu poručio da se odseli iz Hrvatske. Nakon što je predsjednica u travnju 2016. ustvrdila da ‘nije čula’ jasne ustaške uzvike na utakmici nogometne reprezentacije, samo na Večernjakovom profilu ostavljeno je 20-ak takvih ‘starohrvatskih pozdrava’ i niz pohvala na račun njezinog dotadašnjeg rada. Čuvši valjda eho odobravanja potencijalnog biračkog tijela, predsjednica je naknadno izjavila da je ‘Za dom spremni’ ‘stari hrvatski pozdrav’ i izazvala omasovljenu aklamaciju fašista na mreži, uz pozive na obračun s viđenijim predstavnicima civilne scene, srpske zajednice, lijevo-liberalnim političarima, novinarima i radnicima u kulturi, više-manje svima koje je predsjednica u prijašnjim istupima kritizirala tvrdnjama da trebaju paziti na ‘odgovornost’ za svoje javno djelovanje ili da ‘svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti’, kako je rekla uoči fizičkog napada na novinara Antu Tomića.

Bilo da je riječ o političkoj i institucionalnoj afirmaciji povijesnog revizionizma kroz tezu o ‘svim totalitarizmima’, nacionalističkom rasturanju neprofitnih medija i kulturnih institucija iz resornog ministarstva, jačanju klerikalnog utjecaja u javnom prostoru ili antimanjinskom leksiku viđenijih predstavnika HDZ-ove vlasti, vješanje, strijeljanje, utapanje i kamenovanje redovito su se pojavljivali kao necenzurirani i do danas neobrisani prijedlozi čitatelja za obračun s antihrvatima, ispod komentara i tekstova medija s desnom uređivačkom politikom koji su afirmativno obrađivali te teme. Potonji mediji, od portala Dnevno.hr, ‘Bujice’ ili HRT-a, otvoreno su udarali ritam po pitanju prezira prema određenim skupinama, poput izbjeglica. Tako su od početka 2016. godine u ‘Bujici’ i na portalima poput Dnevno.hr okarakterizirani kao teroristi koji dolaze švercati heroin, krasti i ubijati. Oni su, riječima Ladislava Ilčića, zaposlenika Ministarstva kulture, ljudi koji su ‘biološki neusporedivo jači od Europljana’, dok je europarlamentarka Marijana Petir sugerirala da su silovatelji. Sličnim tonom priključili su se i spomenuta emisija ‘Otvoreno’ i njezin urednik Togonal, koji je nizom sugestivnih pitanja i odabirom gostiju pospješio priču o strahu od izbjeglica. Nakon ovih napisa, očekivano, uslijedio je još eksplicitniji rasistički govor u stotinama Facebook komentara.

Vješanje, strijeljanje, utapanje i kamenovanje redovito se pojavljuju kao necenzurirani prijedlozi čitatelja za obračun s antihrvatima ispod tekstova desno orijentiranih medija

Donekle mimikriran politički revival ustaške ikonografije očekivano je na površinu izbacio otvoreno veličanje fašizma Drugog svjetskog rata. Dokumentarac Jakova Sedlara ‘Jasenovac – istina’, prepun laži i falsifikata, u kojem su ispisane tjeralice za nedovoljno domoljubnim intelektualcima, blistavi je primjer ekspanzije takve ideologije u javnosti, pod visokim pokroviteljstvom politike. Prije nego što će se njegov sadržaj proširiti mrežom, Sedlar ga je imao priliku promovirati na HRT-u i u nekim drugim medijima, a na premijeri ga je legitimirao i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Skandalozne teze iz tog dokumentarca, do jučer publicirane isključivo u proustaškim izdanjima, knjigama Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac i ponajviše Glasu Koncila, završile su, između ostalog, u vjerskom program HRT-a. U emisiji ‘Susret u dijalogu’ urednica Tanja Baran bez upadica je slušala Igora Vukića iz spomenutog Društva kako tvrdi da su u Jasenovcu ‘radnom logoru, Židovi živjeli u dobrim higijensko-sanitarnim uvjetima’. Narod.hr Željke Markić, inače jedna od aktivnijih platformi za proustaški revizionizam, objavio je, između ostalog, izvještaj sa skupa ‘Nezavisna Država Hrvatska – otvoreni razgovor’ u kojem je jedan od govornika istaknuo da je NDH ‘bila humana država’ kojom se ‘trebamo ponositi’, suprotno ‘komunistima i četnicima’ koji joj se protive.

Tek nakon takvih i drugih medijskih istupa, pokazuje analiza Facebook komentara, drastično se povećalo i veličanje ustaštva na mreži, uz standardne verbalne likvidacije nepoćudnih javnih osoba. Nakon godinu dana Sedlar je dobio poziciju sveučilišnog savjetnika za kulturu i člana programskog vijeća Studentskog centra. Udruga U ime obitelji, izdavač portala Narod.hr, dobila je više od 400.000 kuna od Zaklade za razvoj civilnog društva, a proustaško Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac 50.000 kuna od Ministarstva branitelja. Sve to pod političkom vlašću ‘umjerenog’ HDZ-a Andreja Plenkovića.

Poveznica između politički pokrenutog progona koji se provlači kroz desničarsku medijsku kanalizaciju i potom prolijeva po društvenim mrežama poput Facebooka, ilustrativno se može pokazati na primjeru redatelja Olivera Frljića. Naime, analizirajući prikupljene poruke i tekstove isključivo s Frljićevim imenom, koje su na Facebooku postavili desni mediji, moguće je rekonstruirati kako se na društvenim mrežama stvara atmosfera linča. Odavno predmet šovinističkih istupa medijsko-političkog mainstreama, od vrha HDZ-a pa do Večernjakovog kolumnista Milana Ivkošića, Frljićevo se ime u zadnjih nekoliko godina spomenulo više tisuća puta u komentarima čitatelja. Portali poput Direktno.hr ili Narod.hr najprije prenesu neutralne izjave umjerenih kritičara njegova rada, političkih šovena ili otvorene mrzilačke kolumne koje sadrže njegovo ime, prepuštajući potom građanima da dovrše posao. ‘Što mislite o ovome?’ ponekad postave pitanje administratori portala Narod.hr ili Direktno.hr. ‘Otpad ljudski frljić četnik’, ‘Kad će tome doći kraj?’, ‘Treba govna smaknuti (…) po kratkom postupku’, ‘Olivere Frljiću (…) kašikare će letit’, prosječni je ‘razgovor’ čitatelja na Facebook platformi koji se odnosi na redatelja i druge označene javne osobe, ponajviše predstavnike srpske manjine.

Kronologija hajki protiv pojedinaca i cijelih društvenih skupina – koja počinje u politici, medijski se posreduje i onda baca rulji na kolektivno iživljavanje – gotovo je pravilo i u svim drugim slučajevima širenja mržnje ili eksplicitnih prijetnji. Prijetnjama koje su preko Facebooka dobili Vesna Pusić i Stjepan Mesić nakon samoubojstva generala Praljka prethodili su izvještaji u eteru Nove TV i javne televizije, gdje su tronuti voditelji sugerirali njihovu veleizdajničku narav.

Mrežni nasrtaj na glumca Renea Bitorajca nakon njegovog satiričnog videa uslijedio je tako poslije emisije ‘Bujica’ u kojoj je objavljena njegova kućna adresa, čiji je sadržaj potom prenio Narod.hr Željke Markić, mičući naknadno tek podatke o tome gdje živi. Sličnu genezu imaju i laži koje se šire po internetu. Primjer je konstrukt ‘rodne ideologije’ koji od 2012. forsira udruga Vigilare na svojoj Facebook stranici. Trebalo je proći pet godina da ta izmišljotina završi u izvještaju konsterniranih muževa u jednom od vijeća Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, povodom rasprave o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Između te dvije krajnosti, a zapravo reprezentanata jedne te iste ultrakonzervativne agende sklone laganju i mizoginiji, takva fabrikacija završila je u komentarima tisuća anonimnih čitatelja i, sada već standardno, HRT-a, gdje ju u emisijama poput ‘Dobro jutro Hrvatska’ normaliziraju novinari poput Karoline Vidović Krišto.

Kad se pomnije analizira ovaj doista realan problem, ispostavlja se da je malo koja tema s posljedičnim zapaljivim sadržajem i onime što se može okarakterizirati kao govor mržnje na Facebooku kreirana kao autentični izričaj komunikacije na društvenim mrežama. Iako prisutna zadnja dva i pol desetljeća, nova runda izraženije hajke na viđenije ‘antihrvate’ i manjine, sva ta relativizacija fašizma i vjerski ekstremizam nerijetko su poticani od strane političkih opcija, predvođenih HDZ-om, i njihovih medijskih satelita. I sada ta ista družina predlaže izradu zakona koji bi trebao spriječiti širenje mržnje na društvenim mrežama. Aktualni premijer Plenković nije zucnuo ni riječ kad se toksični sadržaj koordinirao iz Karamarkove središnjice, a sada, kako vidimo, izvršna vlast usrdno radi na normalizaciji i legitimaciji stavova širitelja mržnje, što kroz financijske potpore njihovim organizacijama, što kroz utjecajne pozicije u obrazovnim, kulturnim i drugim institucijama.

1/3