Novosti

Politika

Nema pobjede bez radničke klase

Demokrati u SAD-u ne mogu dobiti izbore bez podrške radničke klase koju neće steći dok jasno ne pokažu da su spremni ući u sukob s moćnim posebnim interesima i boriti se za milijune Amerikanaca koji prolaze kroz ekonomske teškoće

Large sanders

SAD je jedina razvijena zemlja na svijetu koja majkama ne daje pravo na porodiljni (foto Neda Radulović-Viswanatha/Peščanik)

Kao neko ko je čitavog života glasao za pravo na abortus i bio zgrožen poraznom odlukom Vrhovnog suda da poništi pravni presedan ustanovljen postupkom Roe v Wade, verujem da demokrati moraju nastaviti da insistiraju na pravu žena da donose odluke koje se tiču njihovih tela. To je bitka u kojoj nas većina Amerikanaca podržava i tema koja republikance čini ranjivim zbog njihovih ekstremističkih stavova.

Ali dok se približavamo novembarskim izborima, moram reći da sam uznemiren savetima koje demokratski kandidati dobijaju od konsultanata iz partijskog establišmenta i direktora dobro finansiranih političkih akcionih komiteta, koji im govore da se u kampanji moraju fokusirati pre svega na pitanje abortusa. Snimite dovoljno TV spotova od 30 sekundi na temu abortusa i pobeda je sigurna.

Ne bih se složio. Po mom mišljenju, pitanje abortusa nesumnjivo mora ostati u prvom planu kampanje, ali demokrati će napraviti veliku grešku ako zanemare stanje ekonomije i dopuste republikancima da nastave da šire svoje laži i izvrću istinu.

Ova zemlja već decenijama prolazi kroz strukturne ekonomske krize koje su uništile američku srednju klasu. Vreme je da demokrati prebace loptu na teren reakcionarne Republikanske stranke i raskrinkaju njene anti-radničke stavove po svim važnim pitanjima koja najdirektnije utiču na svakodnevni život običnih Amerikanaca. Takav pristup je ispravan iz perspektive razvoja državnih politika i to je dobar politički potez.

Imovinska i dohodovna nejednakost danas je veća nego ikada u modernoj istoriji zemlje. Samo tri čoveka poseduju više bogatstva nego čitava donja polovina populacije. Postoji li bar jedan republikanac spreman da poveća poreze za milijardere? Ili će već lošu situaciju dodatno pogoršati proširivanjem Trumpovih olakšica za bogate i ukidanjem poreza na nasledstvo?

Danas 60% Amerikanaca živi od čeka do čeka, a milioni rade za nadnice od kojih se ne može živeti. Može li se u Kongresu pronaći bar jedan republikanac spreman da federalnu minimalnu nadnicu podigne na bar 15 dolara na sat?

Stanovnici Sjedinjenih Država plaćaju najviše cene za lekove koji se izdaju na recept. Ima li republikanaca spremnih da dozvole da Medicare odmah započne pregovore sa farmaceutskom industrijom i te cene prepolovi?

Imamo disfunkcionalan sistem zdravstvene zaštite, najskuplji na svetu, a 85 miliona Amerikanaca imaju nedovoljno ili nikakvo zdravstveno osiguranje. Ima li republikanaca koji veruju da je zdravstvena zaštita ljudsko pravo i spremni su da podrže univerzalno osiguranje za sve?

Mi smo jedina razvijena zemlja na svetu koja majkama ne daje pravo na porodiljsko odsustvo ili na bolovanje za negu deteta. Ima li republikanaca spremnih da podrže bar 12 sedmica plaćenog porodičnog i zdravstvenog odsustva?

Spisak se nastavlja: dodatak za decu, stanovanje, kućna nega, pristup univerzitetima. Na svaku od tih veoma važnih tema Republikanska stranka praktično nema šta da kaže i ne nudi ništa što može rešiti ogromne probleme Amerikanaca sa niskim i srednjim dohotkom. Ono što predlažu učiniće njihov već težak život još težim.

Ipak, rezultati anketa pokazuju da se republikancima veruje više nego demokratima kada je u pitanju vođenje ekonomije – što je danas tema od najvećeg značaja za ogromnu većinu glasača. Verujem da ako demokrati ne ponude odgovore na najvažnija ekonomska pitanja godine lako mogu završiti u manjini u Predstavničkom domu i Senatu.

Demokrati se moraju fokusirati ne samo na dugoročnu strukturnu krizu, nego i na poražavajući nivo korporativne pohlepe koja svakodnevno podstiče inflaciju i pogađa tako mnogo ljudi.

Cena benzina raste, a samo u drugom kvartalu ove godine pet velikih naftnih kompanija ostvarile su profit od 59 milijardi dolara. Na kupovinu sopstvenih deonica i isplatu dividendi bogatim deoničarima potrošile su 88 milijardi dolara.

Dok su globalne cene hrane prošle godine porasle za više od 33%, uz očekivanje da ove godine porastu za još 23%, milijarderi u globalnom agrobiznisu i prehrambenoj industriji obogatili su se tokom pandemije za 382 milijarde dolara.

Dok mi nastavljamo da plaćamo najviše cene za lekove u čitavom svetu, tri najveće farmaceutske kompanije u Americi – Pfizer, Johnson & Johnson i AbbVie – uvećale su profit prošle godine za 90%, dostižući 54 milijarde dolara.

Dok 46% Amerikanaca preskače ili odlaže potrebne zdravstvene tretmane zato što ih ne mogu platiti, 6 najvećih zdravstvenih osiguravajućih kompanija u Americi prošle godine su zabeležile profit od 600 milijardi dolara.

Šta republikanci imaju da kažu o korporacijama koje Amerikancima naplaćuju skandalozno visoke cene i istovremeno ubiraju rekordne profite? Često govore o inflaciji. Ali šta preduzimaju povodom inflacije? Da li bilo ko od njih ima hrabrosti da razmotri jednokratni porez na te rekordne profite? Apsolutno ne.

Ne možete dobiti izbore bez podrške radničke klase ove zemlje. A tu podršku nećete steći dok jasno ne pokažete da ste spremni da uđete u sukob sa moćnim posebnim interesima i borite se za milione Amerikanaca koji prolaze kroz ekonomske teškoće. Da li će to biti produženje poreske olakšice od 300 dolara po detetu koja je istekla u decembru, a kojom je siromaštvo dece umanjeno za više od 40%, ili povećanje socijalne pomoći, ili proširivanje Medicare paketa tako da uključi i usluge stomatologa i pomagala za vid i sluh ili pomoć za decu, šta god da bude, demokrati moraju jasno stati uz radničku klasu i raskrinkati lažna obećanja republikanaca.

Moji predlozi nisu „radikalni“. Štaviše, veoma su popularni. To je ono što američki narod želi. Ako ovu kritično važnu kampanju zaključimo jasnom i jedinstvenom vizijom koja izlazi u susret potrebama radnih ljudi i njihovih porodica, pokazujući spremnost da se sukobimo sa korporativnom pohlepom i rešenost da zaštitimo pravo žena na izbor, možemo početi da obnavljamo poverenje između demokrata u Vašingtonu i radničkih porodica širom zemlje.

I tako ćemo odneti pobedu na izborima.

 

Tekst je objavljen u The Guardianu, a mi ga donosimo u prijevodu Đorđa Tomića s portala Peščanik

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više