Kao da nije bila dovoljna pandemija koronavirusa, pa zatim razorni potres. Na područje Banije udario je i kasni mraz koji je nedavno pao na rascvjetalu vegetaciju i uništio ovogodišnji urod voćaka. Nije samo na području Banije kasni mraz pokazao varljivu ćud prirode u rano proljeće, nego je opustošio voćnjake drugih dijelova Hrvatske; Zapadne Slavonije, Korduna, Gorskog kotara i dalje. U godinama svjetske pandemije, u vrijeme sabiranja i saniranja posljedica razornog potresa, hitnog pribavljanja novih krovova nad glavama unesrećenih, štete od mraza koje su zaredale nekoliko posljednjih godina, postale su skoro nebitne. Uslijed neočekivano visokih temperatura tokom januara i februara, grane voćaka buknule su cvatom da bi zatim nekoliko jutara zaredom, niske temperature i mraz, cvat pretvorile u veliko ništa. Iz srca Banije, s obronaka Šamarice, voćar Nikola Janjanin kaže da ga srce boli, jer šljiva ove godine nema.

- Ima ona naša stara narodna koja kaže - jedna nesreća ne ide sama. Ove godine uništeno je gotovo 100 posto šljive, kruške, višnje i trešnje, svega onog što je bilo procvjetalo. Od kasnijih sorti imamo samo jabuke. Ovdje, u Donjoj Bačugi, imamo Centar za šljivu i kesten u kojem su sađene nove sorte šljiva Čačanki koje kasnije cvjetaju, ali i one su ove godine stradale - govori Janjanin. Ističe nesrazmjer između negdašnjih prirodnih pogodnosti Banije i novih klimatskih prilika koje ugrožavaju dosadašnju tradicionalnu proizvodnju.

Već šest godina nisam ispekao ni kapi šljivove rakije a imam hektar šljivara. Ima godina kada jedva skupimo šljive za pekmez, a takva će biti i ova, kaže Banijac Nikola Janjanin

- Banija je rođena za voćarstvo. Pogotovo za šljivike. Ruža vjetrova, sastav zemljišta i nadmorska visina, bili su idealni za razvoj voćnjaka po čemu se Banija nekad ponosila. Nije bilo čovjeka koji nije imao voćnjak u okviru svog imanja. Došlo je vrijeme da već šest godina nisam ispekao ni kapi šljivove rakije a imam hektar šljivara. Ima godina kada jedva skupimo šljive za pekmez, a takva će biti i ova. Primjera radi, 1998. godine ispekao sam 220 kotlova šljivove rakije - kaže Janjanin. Kroz šalu dodaje da se mrazu jedino veseli njegova supruga.

- Moja žena odmah procvjeta umjesto šljive jer zna da te jeseni ne trebamo kupiti šljive. Prošle godine smo pekli rakiju od jabuke što nikad na Baniji prije nismo radili. Sada, kad je slab urod šljiva, prinuđeni smo da pečemo od svega i svačega. Nekada su ovakve pojave bile mnogo rjeđe jer su zime bile duže, bogatije snijegom i s ekstremno niskim temperaturama koje nisu dozvoljavale rano cvjetanje voćaka - ističe Janjanin.

- Šteta se događa i bez mraza, ako se za vrijeme cvjetanja šljive, temperature spuste dosta nisko pa zaredaju kiše koje isperu pelud. U takvim okolnostima kukci ne vrše oprašivanje, pa stoga nema ni uroda. Kada uzmete granu od šljive, s nje otpada lišće. Sve je veća neizvjesnost među ljudima na selu. Trebali smo već biti u punom jeku sjetve kukuruza. Kasni sjetva, kasnit će sazrijevanje, dočekat ćemo jesenje kiše koje će nam ometati berbu. Ovisimo o vremenu, o prirodi. Gledamo u to proljeće, u nebo... i tako nekoliko godina zaredom. Lijepo je kad šljiva rodi, jer to je ipak jedan bitan prihod naših seoskih gospodarstava - kaže Nikola Janjanin. Obrađuje 160 hektara zemlje. Unatoč neprilikama, ove godine planira zasaditi još jedan mladi voćnjak šljiva.

- Dosta se voćnjaka osušilo. Većina ljudi je emigrirala s ovog područja. Kuće su napuštene, voćnjaci su napušteni i u takvim voćnjacima šire se i razne zaraze. Džabe ja da očistim svoj šljivar kada iz susjednog zaraza prelazi na moje mlade voćke. Bolest šarka hara šljivicima i prijeti da bi šljive mogle odumrijeti. Mahovina ih je već obrasla. Ne rađaju više i ljudi više ne drže do njih. Moglo bi se dogoditi da za koju godinu ovdje više neće biti šljivika. No, sve ćemo mi to ipak pobijediti. Mi smo u principu ovdje neuništivi - reći će Janjanin. Slična je situacija i na brežuljkastim padinama Zapadne Slavonije. Zamjenik načelnika Općine Okučani iz srpskih redova Siniša Martinović, kaže da je mraz sve voćke "stukao" i da će trebati vremena da se oporave.

Barem u ovom dijelu Gorskog kotara, ovu godinu možemo zaboraviti. Sve što bude iznad 10 posto uroda, bit će iznenađenje, navodi Goranin Đorđe Dokmanović

- Naši ljudi već dvije godine nisu imali voća. Nismo imali voćku ni za pojesti dok je s požeške strane jedan dio ipak ostao sačuvan od mraza. Za sada nema nikakvog proglašenja elementarne nepogode tako da ni odšteta neće biti. Čovjek se raduje tom proljeću i radu na zemlji. Januar i februar su bili iznadprosječno topli. Sve je bilo procvjetalo, propupalo, povuklo sok i onda je udario mraz. Sada je hladnije nego zimus. Čak su neki palili vatre ispod voćki kako bi ih pokušali sačuvati od mraza. Onaj koji je ranije sadio bašče, loše je prošao. Sve to predugo traje. Hladni su dani, ni dnevne temperature se ne dižu. Što će od toga biti, da li će se odmetnuti plod ili neće? Čak i kad se plod odmetne, on sam otpadne i opet čovjek od toga nema ništa. Narodu je ovdje ostalo jedino da živi po politici i nauci: gledaj u Boga i moli se da te zaobiđe - kaže Siniša Martinović iz Okučana.

Njegov prezimenjak Slobodan Martinović s Korduna, koji je vlasnik pet hektara voćnjaka šljiva u Krnjaku, odnosno 2.000 stabala, naglašava nerazumijevanje osiguravajućih društava u procesu podmirenja šteta od nepogoda kao što je mraz.

- Osigurali smo voćnjak. U ugovoru piše da nam pokrivaju štetu nastalu od 1. aprila, ali onda sitnim slovima stoji pravna caka gdje piše da je potrebno da cvijet procvate, odnosno da se plod odmetne kako bi dobili odštetu. Mudro su se i pravno ogradili. Mi vlasnici voćaka na kojima su se cvjetovi smrznuli, bez ploda koji se nije stigao razviti zbog mraza, nećemo dobiti ništa. Dobro da nisu rekli da će nam platiti ako nam mraz ubije plod na šljivi u sedmom mjesecu. Nekim većim voćarima koji imaju po nekoliko desetina hektara voćnjaka, isplati se pravnim putem pokušati dobiti nazad barem isplatu police osiguranja – kaže Slobodan Martinović i dodaje će se pravi razmjeri štete od ovoproljetnog mraza i niskih temperatura tek vidjeti.

- Kroz neko vrijeme znat će se da li je smrzavanje grana dovelo do još većih šteta na samim stablima što bi nas pratilo nekoliko narednih godina. A sve je bilo lijepo procvjetalo. Baš smo se bili razveselili. No onda su se dogodila dva kritična jutra zaredom. Prvo jutro je pao snijeg, zaledio se na – 6°C. Snijeg je faktički izolirao cvjetove voćaka što bi bilo spasonosno ali se tog dana odmah otopio i sljedeće jutro, s još nižim temperaturama, bilo je pogubno. Iako krajem zime vršimo rezidbu i krečimo voćke kako bi usporili buđenje vegetacije jer bijela boja manje privlači sunce, pa se manje grije kora i sprečava rano kretanje sokova, ništa nije pomoglo. Posljednja dobra berba bila je 2018. Financijski se pokrivamo tako što se bavimo s više poslova, pa tamo gdje fali, dodajemo s druge strane. Ako nismo veliki proizvođači, moramo svaštariti. Da ne svaštarim, ovisio bih samo o jednom izvoru prihoda - objašnjava svoju poljoprivrednu filozofiju Slobodan Martinović.

Mraz je poharao i voćnjake zlatne plaščanske kotline. Mara Šupica, zamjenica načelnika Općine Plaški iz srpskih redova, kaže da kada se podvuče crta, Plaščani tek svake šeste-sedme godine imaju dobar urod.

- 2012. je bila dobro rodila. Pamtimo te godine. Ovdje kao da više nije klima za voće. Nekada je ovdje znao biti snijeg do aprila kada bi se lagano topio i u maju je cvjetalo. Nije bilo više mrazeva. Sada sve ranije cvjeta, a poslije toga udari još snijega i mraza. Kada su prave zime, šljive rađaju. Čovjek je poremetio klimu. Povrh svega, iznad nas, sa slunjskog vojnog poligona, po cijele dane kruže vojni avioni, ispucavaju rakete. Non-stop slušamo detonacije. Sve to utječe na prirodu - navodi Mara Šupica.

- Klima je kaotična, poremećena. Januar i februar su bili iznadprosječno topli. Danima prije mraza bilo je zabilježenih 23 stupnjeva Celzija u plusu. I onda je palo na minus osam. Sve je bilo procvjetalo. Sada od šljiva nema ništa. I lišće je oštećeno, uvenulo. Nije zeleno nego smeđe, ubijeno je kao da je jesen a ne proljeće. Odštete naravno nema godinama. Jedanput smo dobili odštetu zbog ledene kiše. Dvije kune po drvetu. Cijeli fascikl papirologije, a novaca za odštetu jako malo - reći će Mara Šupica.

Na višim nadmorskim visinama, mraz i dugotrajna hladnoća poslije izuzetno toplih zimskih tjedana uzrokovali su pustoš i po voćnjacima Gorskog kotara. Đorđe Dokmanović, vrijedni kolekcionar starih sorti voćaka iz svih krajeva Balkana, ističe da je šteta u voćnjacima iznosi i više od 80 posto.

- Barem u ovom dijelu Gorskog kotara, ovu godinu možemo zaboraviti. Sve što bude iznad 10 posto uroda, bit će iznenađenje. To znači da će možda samo neka kasna sorta jabuke uroditi. Sva trešnja je stradala, čak i divlje trešnje po šumi, kao i sve rane, srednje rane, pa čak i kasnije sorte krušaka, od kojih je možda jedino preživjela autohtona tepka - nabraja Dokmanović. Ovaj voćar ponosni je kolekcionar preko više od 210 starih sorti koje uzgaja u svom voćnjaku u Moravicama.

- Uzgajamo autohtone sorte Gorskog kotara, cijele Hrvatske i bivše Jugoslavije. Sorte su dosta vezane za Francusku i Sloveniju, Austriju i doba Marije Terezije koja je uredbama naredila sadnju tih voćaka na našim prostorima. Postoje prilagođene vrste kojima se bavim već trideset godina. One su bile za vrijeme ovog mraza skroz zatvorene vegetacije i u stanju potpunog mirovanja. Jednu od tih sorti uspio sam nabaviti iz Norveške i one su preživjele kao i još jedna sorta bosanske jabuke, Ivanlije koja se još uvijek nije probudila. Iz ovakvih loših perioda možemo mnogo naučiti. Napraviti selekciju pa izabrati voćke koje preživljavaju ove ekstremne uvjete - kaže Đorđe Dokmanović. I on naglašava da ovakvi ekstremi mogu prouzročiti trajno oštećenje i odumiranje voćki.

- Kad zatopli, napuklu koru na voćkama špricamo s aminokiselinama i algama kako bi se voćke povratile. Treba sanirati sve napukline na korama. Supruga i ja smo zbog pandemije cijelu jesen i zimu na selu. Radili smo u voćnjaku, gnojili, sadili, uložili veći trud nego prijašnjih godina i teško nam je šteta pala, ali iznenađeni nismo bili. Godinama se suočavamo s ovakvim stvarima, tako da su postale normalne - kaže Dokmanović. Napominje da sama pojava mraza i snijega u ovo doba u Gorskom kotaru nije nikakvo iznenađenje. Međutim, još veći problem jest da je posljednjih godina temperatura zraka tokom zimskih mjeseci izrazito visoka.

- Početkom godine temperatura je dostizala nevjerojatnih plus 24°C što je bilo dovoljno da se probudi vegetacija. Nakon toga je došla hladna fronta koja je uništila čak zatvoreni pup i uništila voće. Zatvoreni pup može izdržati do - 9°C, ali kod nas je temperatura padala i do - 12°C. To već više nije mraz nego dugotrajna hladnoća i temperatura preko dana uopće nije dolazila do plusa. Tu se ništa ne može poduzeti za spas voća. Ne dolaze u obzir nikakve agrotehničke mjere, prekrivanja, paljenje piljevine, špricanje vodom, odnosno orošavanja voćnjaka, jer bi se jednostavno voda u crijevima smrznula. Jedino što je ostalo zaštićeno od mraza su stabla koja se nalaze u samom selu, zaklonjena između kuća. Zanimljivo je da su prije rata voćnjaci uz željezničku prugu kojom su svakih 15 minuta prolazile lokomotive, bile zaštićene od mraza. Nama treba povratak normalnih zima - zaključuje Dokmanović.