Kako na skradinskom području žive građani i građanke srpske nacionalnosti?

Po popisu stanovništva 2011. godine, u Skradinu je bilo 769 Srba, odnosno 17,59 od ukupnoga broja stanovnika, što nam je osiguralo dogradonačelničko mjesto. Danas je srpska zajednica malobrojnija: u posljednjih nekoliko godina umrlo je samo u Bratiškovcima više od stotinu ljudi, a rodilo ih se svega desetoro, pa nam s obzirom na takvo osipanje dodatne nesreće nisu potrebne. Nažalost, takvo stanje prevladava, u većoj ili manjoj mjeri, u cijeloj državi. Ovdašnji Srbi žive u desetak naselja – u Velikoj Glavi, spomenutim Bratiškovcima, Bribiru, Žažvićima, Mađarima, Gračacu (ondje nas je sedamdesetak posto), Sonkovcima, Plastovu i samom Skradinu. Riječ je uglavnom o starijoj populaciji, a ima i ponešto povratnika. Kad naši ljudi vide da u svijetu nema hljeba bez teških odricanja, vraćaju se ovamo gdje i nema neke perspektive. Što se tiče zapošljavanja, to nam je svima ovdje rak-rana, pa ljudi nastoje živjeti od zemlje. Imamo dosta maslina, ponešto vinograda, a nedavno smo se aktivirali na natječajima za pomoć poljoprivrednicima i OPG-ovima. Obilazili smo kuće i osobno informirali ljude, pa je svoje projekte na takve natječaje prijavilo tridesetak osoba iz skradinske srpske zajednice. Vidjet ćemo koliko će ih proći, no potvrdilo se da ima interesa za takvom podrškom, pa ćemo se prijavljivati i dogodine, posebice stoga što očekujemo da će ukupna sredstva Ministarstva poljoprivrede za te namjene nadmašiti ovogodišnjih pet milijuna kuna.

Kakvo je stanje komunalne infrastrukture?

Najveći je ovdašnji problem nedostatak vodoopskrbne mreže u sedam mjesnih zajednica, uglavnom onih sela u kojima žive Srbi. Od mjesta većinski naseljenih Hrvatima vodovod nemaju samo Vaćani, selo između Bratiškovaca i Bribira. I bivšem i sadašnjem gradonačelniku često ponavljam općepoznatu činjenicu - da bi naša Krka vodom mogla opskrbljivati Pariz ili Njujork, a ne opskrbljuje ni skradinsko zaleđe. To je naš najveći problem, premda do 2020. u EU-članicama ne bi smjelo biti naselja bez vodovoda. A kad nema vode, nema ni turizma. Naselje Pavasovići, kilometar od samog Skradina ima vodu, pa čak jedanaest njegovih stanovnika iznajmljuje apartmane; uvedena je i autobusna linija Knin - Vodice preko Bribirskih Mostina. No kad turisti saznaju da neko od ovdašnjih toliko lijepih sela nema vodovod, gube interes da se u njemu smjeste. S druge strane, sva naselja imaju struju, a u posljednjih šest godina, koliko sam dogradonačelnik, postavili smo i javnu rasvjetu na četrdesetak mjesta.

Kakvi su odnosi srpske zajednice i gradske vlasti?

Suradnja s Gradom je na zavidnom nivou, kao i socijalna osjetljivost vlasti. Građani lošijega imovinskog stanja svake godine dobiju novac za kupnju 3,5 kubika ogrjevnog drva, a dajemo i jednokratne pomoći. Na razne se načine pomaže i učenicima. Aktualni gradonačelnik Antonio Brajković shvaća da se njegova funkcija odnosi na sva skradinska naselja, bez obzira na nacionalnu pripadnost stanovnika, a i ja sam sam često na terenu, pa znamo probleme zamalo svake ovdašnje kuće. Za ilustraciju, u posljednja tri mjeseca dvaput su se ovdje pojavili grafiti uvredljiva sadržaja, no gradonačelnik je razbuktavanje nesnošljivosti riješio za par minuta: nadležne su službe odmah prebrisale te natpise, poslavši poruku da se ludosti neće tolerirati.

Kakve su aktivnosti i planovi zajednice?

Ovdašnji VSNM ima 15 članova i 20.000 kuna godišnje na raspolaganju; pamtim vremena kad je novca bilo i manje, pa se ne žalim. Tim ćemo novcem urediti i radne prostorije, koje ćemo najvjerojatnije uskoro dobiti. Pravoslavni vjeronauk pohađa 14 učenika osnovne škole, a planirana je i gradnja parohijskog doma u Bratiškovcima, kao i pet-šest kuća za povratnike. Ondje pokušavamo obnoviti i rad zadruge koja je bila čuvena po proizvodnji pršuta, vina i smokava. Mladih nema kao nekada, ali bi bilo dobro zaposliti one iz velike populacije samaca, kako bi lakše zasnovali porodice. Moram reći da s našom dožupanicom Anjom Šimpragom imamo redovite kontakte i iznimnu suradnju.