>

novosti logo

Društvo Društvo

Njuškalo i huškalo

Suočen s našim pisanjem o izdašnoj HRT-ovoj otpremnini za koju je Državna revizija utvrdila da mu je neosnovano isplaćena, Miroslav Škoro zaprijetio je na Facebooku ukidanjem financiranja tjednika Novosti. Donosimo nove detalje o Škorinim poslovima s HRT-ovom tvrtkom Orfej

Gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić tvrdi da 1999. godine kao ravnatelj Hrvatske radiotelevizije nije odobrio otpremninu Miroslavu Škori od 350 tisuća kuna, za koju je Državna revizija utvrdila da nije trebala biti isplaćena. ‘Koliko se sjećam, ništa nisam potpisao ni odobrio’, odgovorio nam je Vrkić na pitanje zašto je kao čelni čovjek HRT-a neosnovano amenovao nemalu svotu tadašnjem direktoru Orfeja, diskografske kuće u stopostotnom vlasništvu HRT-a. ‘Pitajte Josipa Đereka, tadašnjeg financijskog direktora, i Ivana Škoru, šefa računovodstva’, poručio nam je Vrkić preko SMS-a, ističući da misli kako je Đerek samostalno i bez njegova potpisa mogao donijeti takvu odluku. Do zaključenja teksta nismo uspjeli stupiti u kontakt s Đerekom i Škorom.

Nakon smjene HDZ-a s vlasti 2000. godine i prvih revizorskih analiza na javnoj televiziji, upravo se Đerekovo ime u javnosti povezivalo s mutnim financijskim odlukama na Prisavlju. Tjednik Globus je u to vrijeme objavio da je Đerek kao drugi čovjek HRT-a financijske odluke donosio iz pozicije honorarnog suradnika. Bio je zaposlen u privatnoj firmi Intercapital u koju se vratio nakon odlaska s televizije. Zbog sumnji u nesavjesno raspolaganje javnim financijama protiv njega je podignuta i optužnica. Teretilo ga se, među ostalim, da je 1999. godine oštetio HRT za tri milijuna kuna odobravajući novac za film i seriju ‘Četverored’ Jakova Sedlara.

Poslije 2000. financijska policija i Državno odvjetništvo prionuli su detaljnoj analizi poslovanja HRT-a, koji je u službenom izvješću uprave za 1999. godinu završio u plusu od 4,5 milijuna kuna iako je u stvarnosti bio u minusu 120 milijuna kuna. Osnovana sumnja u teški kriminal, na koji je nakon objave izvješća revizije upozoravano u medijima i sa saborske govornice, na koncu je ostala bez značajnijeg, ako ikakvog, pravorijeka. Više naših izvora, koji su od 2000. imali pristup televizijskoj dokumentaciji, tvrde kako se radilo o eklatantnom propustu pravne države, čije se posljedice na HRT-u osjećaju do danas.

S istim epilogom najmanje jedanput policija je istraživala i poslovanje Orfeja. Iako nismo uspjeli doznati konkretne povode za policijske izvide, nalazi Državnog ureda za reviziju iz 2000. skiciraju način na koji se vodila ova firma. Od 1997. godine, kad je Škoro postao direktor, Orfejevi proizvodi reklamirali su se u udarnim terminima na HRT-u potpuno besplatno, iako su kao samostalno trgovačko društvo imali obavezu plaćati takve usluge po tržišnim cijenama. Do 1999. godine HRT je tako oštećen za tri milijuna kuna, a tijekom 1999. bez obračuna je ostalo dodatnih 1,3 milijuna kuna TV promidžbe. Televizija je, k tome, Orfeju besplatno ustupila robu u vrijednosti od 800 tisuća kuna, poslovni prostor u kojem se nalazilo sjedište Orfeja i usluge Simfonijskog orkestra HRT-a čiji radnici nisu dobivali honorare. Krajem 1999. Škoro je otišao s direktorskog mjesta, a tvrtka Orfej je te godine zabilježila gubitak od 1,5 milijuna kuna.

Škoro je preko istog odnosa HRT-a i Orfeja dobio i otpremninu, ali i povlašteni kredit. Nakon, dakle, samo dvije godine na poziciji direktora, vodstvo HRT-a isplatilo je 350 tisuća kuna otpremnine s obračunatim porezom, premda je prema ugovoru taj novac Škoro mogao dobiti jedino od Orfeja. Kao što smo naveli u prošlom broju Novosti, Državna revizija je izrazila mišljenje da mu otpremninu nije trebao dati ni Orfej, jer je Škoro otišao na vlastiti zahtjev. Početkom 2000. HRT se obvezao da će tražiti povrat novca za otpremninu od svoje diskografske kuće. Do zaključenja teksta s televizije nam nisu odgovorili jesu li to doista učinili. Sigurno je, međutim, da je Škoro zadržao novac. U izjavi za Jutarnji list prije nekoliko dana je rekao da je otpremninu dobio ‘sukladno važećim odredbama i sporazumnog raskida ugovora o radu’.

‘Nije točno da nisam imao pravo na otpremninu i nije točno da sam ja jednostrano raskinuo ugovor o radu’, izjavio je predsjednički kandidat, suprotno opisanom mišljenju revizije. ‘Ne znam otkud Državnoj reviziji taj podatak prema kojemu nisam trebao dobiti otpremninu. Ovo mi je prvi glas o tome’, zaključio je u istoj izjavi. Iako tvrdi da mu do prošlog tjedna mišljenje revizije nije bilo poznato, Novosti su pronašle tekst Večernjeg lista iz prosinca 2000. godine u kojem Škoro nije želio odgovoriti na konstataciju novinara da ‘Državna revizija traži da vrati otpremninu jer je s HTV-a otišao na vlastiti zahtjev’. U istome je tekstu tek kratko komentirao povlašteni kredit. ‘Zašto nitko ne pita ostalih 200 zaposlenika HRT-a koji su također dobili kredite kao ja’, izjavio je, premda ni u tom slučaju nije bio ugovorno vezan uz HRT nego Orfej.

Bio je to samo jedan u nizu novinskih napisa u kojem se spominje revizorsko izvješće u kontekstu pjevača i aktualnog kandidata za predsjednika. U lipnju 2000. Globus je u tekstu o skandaloznom poslovanju HRT-a središnje mjesto posvetio upravo njemu. ‘Ilustracije radi, svota koju je Škoro od HRT-a dobio kao otpremninu jednaka je desetogodišnjoj plaći akademskog glazbenika zaposlenog u Simfonijskom orkestru HRT-a’, napisala je tadašnja novinarka Globusa Slavica Lukić koja je imala uvid u dokumente Državne revizije i HRT-ove interne revizije, dodajući da je u poslovnom svijetu nezamislivo da tvrtka isplaćuje otpremninu zaposleniku koji je sam odlučio otići.

Na koncu je prodano i sve što je vrijedilo u samom Orfeju. Prije četiri godine diskografska kuća u stopostotnom vlasništvu HRT-a je službeno ugašena. Tijekom stečajnog postupka fonografski katalog od 600 mastera (nosača zvuka i slike) oglašen je na tražilici Njuškalo s početnom cijenom od 1,8 milijuna kuna bez PDV-a. Pobjednik tog natječaja bila je Škorina firma Campus. Pozivajući se na upućene izvore, tjednik Nacional je procijenio da vlasnik tih prava godišnje može dobiti oko 200 tisuća kuna od reprodukcije pjesama u javnom prostoru. U jednom izvješću iz 2010. Orfej je naveo iznos od 350 tisuća kuna godišnjih prihoda od naknade fonogramskih prava.

Sve što je dosad navedeno jedini je primjereni kontekst za prošlotjednu Škorinu prijetnju s Facebooka da će po dolasku na poziciju predsjednika države ukinuti financiranje Novosti. U tom rijetko razotkrivajućem istupu, u kojem je umjesto argumenata koristio leksik šovinističke desnice koju mediji povezuju s njegovom kandidaturom, posebno se, međutim, izdvaja ideološki srodan neoliberalni aksiom o ‘tržištu’. ‘Brzo će doći trenutak kad će širitelji mržnje i lažnih vijesti biti skinuti s državnog proračuna i prepušteni izazovima tržišta’, poručio je čovjek za čijeg je mandata Orfej izdvojen od HRT-a i stavljen na ‘tržište’. Dvije godine poslije, Državna revizija i javnost svjedočili su naravi odgovora na tržišne izazove. Televizija dotirana javnim novcem neosnovano je Orfeju poklonila višemilijunske svote na račun propagande, robe i Škorine otpremnine.

1/1