Novosti

Politika

Obnova i sjećanje

Njegovanjem uspomena na sve koji su gradili ljepši svijet postići ćemo da se okrutnosti kojima smo svjedočili u Drugom svjetskom ratu nikada više ne ponove, zaključila je slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar na obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja talijanskog konclogora Kampor

Large kampor

Nataša Pirc Musar i Zoran Milanović (foto Goran Kovačić/PIXSELL)

Brojne državne, regionalne i boračke delegacije Hrvatske, Slovenije i Italije, kao i članovi porodica umrlih logoraša, okupili su se na Spomen-groblju Kampor na otoku Rabu kako bi odali počast umrlim internircima istoimenog logora i pokazali odlučnost u gradnji mostova prijateljstva među ljudima i narodima kako se novi oblici fašizma ne bi ponovili.

Skup su zajednički pripremili Grad Rab i Savez boraca NOB-a Slovenije, a prisustvovali su mu i predsjednici Hrvatske Zoran Milanović i Slovenije Nataša Pirc Musar, kao i više od tisuću ljudi od kojih je značajan dio došao iz Slovenije, odakle je i bio najveći broj logoraša.

Nakon 14 mjeseci postojanja, koncentracioni logor Kampor je nakon kapitulacije Italije 1943. oslobođen. To je bio jedan od najzloglasnijih talijanskih fašističkih logora kroz koji je od početka jula 1942. prošlo između 14 .000 i 15.000 Slovenaca, Hrvata i Židova, među kojima i oko 1.200 maloljetne djece. U tom periodu od izgladnjivanja, nebrige i nehumanih uvjeta smještaja u logoru je po procjenama umrlo oko 4.500 ljudi, od kojih je do sada identificirano samo 1.490, jer su veći dio logorskih knjiga i drugih materijalnih dokaza uništili fašisti.

Nakon polaganja vijenaca kod središnjeg obeliska Spomen-groblja prisutnima se obratio predsjednik Zoran Milanović.

- Slaveni su tu tretirani kao stvari, i to samo zato što su, među ostalim, svoje ljudsko ostvarenje tražili kroz pripadnost nekakvoj naciji, slovenskoj ili hrvatskoj. Ovaj događaj koji se tu zbio, tih strašnih godinu dana koji su završili kapitulacijom Italije i 15.000 ljudi koji su ovuda prošli, podsjetnik su na sve ono na što je spremna banalnost stalno prisutnog, rezidentnog i rezidualnog ljudskog zla - kazao je.

Podsjetivši da Slovenija, zajedno s Hrvatskom, obnavlja Spomen-park i groblje Kampor, slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar je naglasila da su obje zemlje time dokazale da su svjesne koliko su ti događaji bili bolni i štetni u zajedničkoj historiji.

– Za našu budućnost jako je važno da ne zaboravimo patnje naših predaka, prije svega povijesne činjenice i svjedočanstva o prošlim događajima kao i okrutna djela fašizma i nacizma. Sa svojom poviješću, slavnom ili neslavnom, moramo se suočiti svi, jer promijeniti ju ne možemo. Vrijeme nikako ne smije izbrisati potresne ispovijesti preživjelih o poniženju, nevinim žrtvama u masovnim grobnicama i bezumlju okrutnog ponašanja osvajača koji nisu štedjeli ni najslabije, pa tako ni djecu i novorođenčad. Sjećanjem i njegovanjem uspomena na sve koji su gradili ljepši svijet postići ćemo da se okrutnosti kojima smo svjedočili u Drugom svjetskom ratu nikada više ne ponove - zaključila je predsjednica Pirc Musar.

- Ovdje su stradali nedužni ljudi. Ovo mjesto u Kamporu i dan danas je sinonim za patnju i stradanje zbog pripadnosti drugoj vjeri, naciji ili drugačijem uvjerenju - rekao je gradonačelnik Raba Nikola Grgurić.

Predstavnici partizanskih boračkih organizacija Marijan Križman, predsjednik Saveza udruženja boraca za vrijednosti NOB-a Slovenije, Franjo Habulin, predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH i Gianfranco Pagliarulo, predsjednika Nacionalnog saveza partizana Italije naglasili su potrebu da se najviši predstavnici talijanske vlasti odlučnije suoče s mračnom stranom fašističke prošlosti i da smognu snage da odaju počast

žrtvama tog režima i na otoku Rabu. Podsjetimo, logor je formiran u julu 1942. i u njega je internirano stanovništvo anektiranog područja Primorja i Gorskog kotara koje je trebalo naseliti Talijanima, ali i Slovenci s područja gdje su Talijani vršili akcije čišćenja i koji su činili dvije trećine logoraša.

Smješten je na močvarnom tlu blizu grada Raba, osiguravalo ga je 2.200 vojnika i karabinjera uz gustu bodljikavu žicu i bunkere. Kasnije su u logor dovođeni i Židovi koji su imali nešto bolje životne prilike. Logoraši su nakon kapitulacije Italije razoružali stražu te formirali jedinice, među kojima i Židovski bataljon koje su krenula na oslobođenu teritoriju.

Zanimljivo je i da je spomen obilježje žrtvama Kampora sagrađeno među prvima u poslijeratnoj Jugoslaviji, a da sam kompleks tokom 90-ih nije pretrpio nasrtaje vandala.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više