Brojni su zadaci koje učenice i učenici 9. razreda osnovnih škola u Bosni i Hercegovini imaju u proučavanju gradiva historije, istorije i povijesti Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu. U posebnom fokusu ove analize je Bosna i Hercegovina pod režimom Neovisne Države Hrvatske (NDH), te geneza nastanka, funkcionisanja i pada NDH.
Problemi načina spoznaje o pomenutom periodu u udžbenicima su brojni: od izbora metoda spoznaje onog što se nastoji predstaviti do argumentacije koja ima svrhu proizvodnje uvjerenja, mišljenja i stavova. U dobi od 14 ili 15 godina, učenice i učenici 9. razreda suočeni su s brojnim stavovima koja prema planu i programu treba da perpcipiraju kao istorijske fakte. Na tom putu predviđanja i kontrole nad procesom učenja o prošlosti dominira izostanak demistifikacije i dekonstrukcije. Umjesto toga, kada se misli na naciste piše se Nijemci, kada se misli na fašiste piše se Talijani, a kada se misli o Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i ostalim nacijama koje žive u Bosni i Hercegovini tretman nije baš posve sličan, ali zasigurno ni posve različit.
Udžbenik „Historija za 9. razred“ tematizira posebno odnos Bošnjaka, muslimana i bošnjačkog građanstva prema NDH.
„Jedan manji dio bošnjačkih građana, uglavnom antijugoslovenski raspoloženih, stavio se u službu ustaškog režima. Među njima su najpoznatiji bili Pavelićev doglavnik Ademaga Mešić i potpredsjednik vlade NDH Džafer Kulenović. U stvarnosti, najveći broj Bošnjaka, predvođen intelektualcima i ulemom, u jesen 1941. godine ogradio se od zločina. (...) Onaj dio bošnjačkog građanstva koji nije prihvatio NDH i njenu politiku tražio je da Bosna i Hercegovina dobije autonomiju pod njemačkom zaštitom“, piše u udžbeniku autora Izeta Šabotića i Mirze Ćehajića.
Interes i vrijednosti koje zagovaraju političke elite, u saradnji sa autorima udžbenika, nastavu historije, istorije i povijesti shvaća kao produženu ruku političkog spektakla memorije s jasnom hijerahijom refleksije društvene stvarnosti
Volja dijela bošnjačkog građanstva, onog koji nije bio lojalan NDH, iskorištena je – naglašavaju autori – za formiranje 13. SS divizije, poznate kao Handžar divizija. Riječ je o jedinici koja je, kako pišu autori, jedina u okviru SS-a izvršila pobunu protiv Wehrmachta tokom Drugog svjetskog rata. Naoružavanja muslimana bilo je u mnogim krajevima, a veći dijelovi jedinica Hadžiefendića legija i Huskina vojska pristupili su partizanima krajem 1942. godine.
Posebna pažnja posvećena je rezolucijama koje su potpisivali bošnjački i muslimanski prvaci u Bosni i Hercegovini protiv „terora“ NDH nad Srbima, Jevrejima i Romima. U skladu s tim, učenicima se nudi da ocijene jednu rezoluciju bosanskohercegovačkih muslimana i da odgovore na pitanje zašto je važno ograditi se od zločinaca iz redova vlastitog naroda. Nudi se i poseban zadatak: „Napiši kraći sastav u obliku rezolucije u kojem ćeš osuditi svaki vid zločina nad nedužnim stanovništvom. Razmisli o tome na koga bi mogla/mogao adresirati tu rezoluciju“.
Udžbenik „Povijest za 9. razred“ opisuje NDH kao totalitarnu državu bez mjesta za različitost mišljenja. U udžbeniku se navodi da je NDH kao „pokorena europska zemlja“ plaćala uzdržavanje nacističkih i fašističkih snaga na svojoj teritoriji. Prema navodima iz udžbenika, preko 100.000 radnica i radnika s područja NDH odlazili su na slabo plaćen rad u Treći Reich pod svojom voljom ili pod prisilom. Izvoz NDH u Njemačku bio je neplaćen, a pljačka hrvatskog stanovništva u provedbi fašističkih snaga bila je svakodnevica, tvrde autori Stjepan Bekavac, Mario Jareb i Miroslav Rozić.
No, sudeći prema navodima autora, kultura je doživjela procvat. Posebno se razvio radio i film u koje se dotad u Hrvatskoj nije ulagalo, kažu autori. Snimani su brojni filmovi, često u svrhu „širenja promidžbe“, a štampane su i brojne knjige koje usljed cenzure nisu bile „ideološki obojene“.
Stav autora udžbenika može biti posmatran kao rad na buđenju nacionalne svijesti, kolektivnog nacionalnog identiteta, a pogotovo istorijskog revizionizma
Represivnu politiku NDH prema Srbima, Židovima, Romima te Hrvatima koji nisu podupirali NDH pratili su rasni zakoni i “teror” protiv kojih su bili građani i Rimokatolička crkva, a posebno Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački. Uprkos tome, u NDH je funkcionisalo pet velikih logora: Jasenovac, Stara Gradiška, Jadovno, Metajna, Slana i 18 malih širom zemlje. „Rasni zakoni nisu se odnosili na Srbe, a znatan dio ih je u početku želio surađivati s novim vlastima, no došlo je do njihova isključenja iz javnog života te do progona i masovnih ubojstava srpskog stanovništva. Istodobno su proglašavani neprijateljima hrvatske slobode i narodom koji je najviše odgovoran za sve patnje Hrvata u razdoblju postojanja jugoslavenske države“, pišu autori.
U lekciji „Slom NDH i Bleiburška tragedija“, prema autorima, na Bleiburškom polju su „hrvatske vojnike“ ubili jugoslavenski vojnici. „Ta tragedija hrvatskog naroda poznata je kao hrvatski križni put. Iako se tek u novije vrijeme poslije demokratskih procesa u Republici Hrvatskoj počelo govoriti i pisati o Bleiburgu i križnom putu, još uvijek postoje otpori u rasvjetljavanju okolnosti i kažnjavanju krivaca. Procjenjuje se da je na Bleiburškom polju i križnom putu ubijeno do 70.000 Hrvata. Bio je to najsramotniji čin partizanskog pokreta“, pišu autori.
Donoseći svjedočenje Kazmira Kovačića o križnom putu, autori udžbenika traže od učenica i učenika da o posebnim razlozima nerasvjetljavanja okolnosti križnog puta hrvatskog naroda upitaju nastavnika. Blok pitanja koji se uz to postavlja slijedi u nastavku: „Kako je završio pokušaj da se NDH poveže sa Saveznicima? Kamo se htjela povući vojska NDH i zašto u tom pravcu? Što su učinili Saveznici s hrvatskom vojskom i civilima? Kako su partizani postupali sa zarobljenicima. Opiši križni put“.
Udžbenik “Istorija za 9. razred” opisuje NDH kao kvislišnku državu koja je u očima ustaške propagande provodila nacionalnu revoluciju, nacionalno oslobođenje
Udžbenik “Istorija za 9. razred” opisuje NDH kao kvislišnku državu koja je u očima ustaške propagande provodila nacionalnu revoluciju, nacionalno oslobođenje, te bila „glavni događaj“ hrvatskog naroda u 20. vijeku. Ideološka osnova postojanja NDH i ustaškog režima svodila se na pravaštvo Ante Starčevića, navodi se. „Lažirana je hrvatska istorija da bi se naglasile razlike između Hrvata i Srba, negiralo slovensko porijeklo Hrvata, isticala Drina kao granica zapada i istoka“, piše autor, tvrdeći da su u toj podjeli „stražu na Drini“ čuvali Muslimani koji su prema Starčevićevim teorijama bili „cvijeće hrvatskog naroda“. „Većina muslimana držala se pasivno prema svim stranama u ratu“, tvrdi autor Dragiša D. Vasić.
Genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima autor ovog udžbenika ocjenjuje na sljedeći način: NDH u genocidnoj politici nadmašila je Treći Reich zbog neviđene svireposti likvidacije žrtava. „Rimokatolička crkva nije odlučno digla glas protiv genocida u NDH. Veliki broj njenih sveštenika i redovnika učestvovao je posredno ili čak neposredno u zločinima. Ovo dokazuje da je Rimokatolička crkva saučestvovala u državnom programu uništenja srpskog naroda, kako bi potisnula pravoslavlje i pokatoličavanjem uvećala broj vjernika“, tvrdi autor.
Pored srpskog naroda, posebno je stradala Srpska pravoslavna crkva, kaže autor, iznoseći tvrdnje o brojevima ubijenih sveštenika, protjerivanjima u Srbiju, ubistvima vladika i mitropolita, te težnjama za osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve. Navodi se da je u logorima smrti Gospić-Jadovno-Pag u prva četiri mjeseca NDH ubijeno 40.000 ljudi, uglavnom Srba. Iznosi se procjena da je u Jasenovcu ubijeno između pet i šest stotina hiljada ljudi.
Stav autora udžbenika može biti posmatran kao rad na buđenju nacionalne svijesti, kolektivnog nacionalnog identiteta, a pogotovo istorijskog revizionizma. „Snaga objašnjenja“ i dosljednost planu i programu zadanom za određenu etničku skupinu nadvladali su standard opsega i prikladnosti gradiva. S obzirom na način kojim su pisani nastavni planovi i programi, a potom i udžbenici istorije, u fokusu je impulsivnost, unitarnost, lakovjernost, sugestibilnost i naivnost sentimenta svih uključenih u proces učenja.
