Već nekoliko sedmica, otkako je zbog epidemije koronavirusa suspendirana sloboda kretanja i okupljanja, petrinjski paroh Saša Umićević ‘šparta’ svojom parohijom donoseći pakete pomoći najstarijima, nemoćnima i bolesnima vjernicima slabijega imovnog stanja.

- Moja parohija u radijusu ima 160 kilometara i obuhvaća 55 sela, među kojima i ona pred odumiranjem, s tek kućom ili dvije - ispričao nam je paroh uoči Vaskrsa, pošto je podijelio posljednji od pedeset paketa pomoći, pripremio prigodne darke za vjernike i održao bogoslužje.

- Mnoga su na gradskom području Petrinje, ali ima sela i domaćinstva oko Siska, Sunje i Majura, pa mi je trebala e-propusnica. U općinskom štabu Civilne zaštite ispočetka su bili zbunjeni, jer vjerski službenici nisu bili na popisu onih kojima se propusnice izdaju, ali sam je ipak dobio bez problema. S ovima u elektronskom obliku ipak ide znatno lakše - protumačio nam je. Na svojim putovima Saša Umičević prolazi opustjelim selima, ali i onima s po tridesetak vjerničkih porodica; među takvima su npr. Luščani ili pak Banski Grabovac, o kojem također pišemo radi grafita mrzilačkog sadržaja koji su osvanuli na spomeniku žrtvama pokolja iz 1941.

- Da obiđem takva sela, treba mi bar dan da porazgovaram sa svakim u čiju kuću uđem, dočim u istom roku obiđem i po pet opustjelih. Naš humanitarni rad je kontinuiran i za svaki veći vjerski praznik organiziramo akciju. Ovu smo vaskršnju započeli ranije, radi otežanog kretanja. Dugo sam pripremao popis onih koji treba da dobiju pakete, jer sam nastojao da se socijalni status ljudi poklopi sa zdravstvenim: tako sam pomoć podijelio starijima, kronično bolesnima i onima koji se teže kreću, a sve kako bi im ulio nadu i optimizam da će uz Božju pomoć biti bolje - kaže Umićević. Ističe da ništa ne bi mogao sam, bez potpore koju mu petrinjski vjernici nesebično pružaju.

- Kada sam prije nekoliko godina iz Karlovca došao u ovu parohiju, pokrenuo sam karitativnu djelatnost i angažirao vjernike da pomažu u duhu solidarnosti. Ispočetka je odziv bio manji, jer su ljudi čekali da vide kakvim ću se pokazati, a sad se javlja sve više ljudi, kako iz moje sadašnje tako i iz bivše parohije. No, ne samo oni, ima i drugih, onih koji nisu striktno, rođenjem ili boravištem, vezani uz Baniju: jedan momak iz Vukovara donira sredstva, a da ga dosada nisam osobno upoznao, niti je on dolazio ovamo. Dakle, društvene mreže ipak pomažu u tome da se dozna što netko radi - ističe Saša, pa nastavlja o tome kako je u svemu ona ljudska ‘komponenta’ možda ipak najpresudnija.

- U mnogim se banijskim selima može steći dojam da je izvanredno stanje davno proglašeno. Za vožnje automobilom tim predjelima, vlada neka jeziva, neprirodna tišina: čuje se samo škripa kamenčića pod kotačima koji prolaze mahom makadamskim putovima. Ima sela u kojima bude i po dvadeset posve praznih, davno nenastanjenih kuća. Osim mene, onamo uglavnom navraća samo pokretna trgovina. U ovo doba epidemije i opasnosti od širenja zaraze, zatrubim kad dođem pred nečiju kuću, istovarim paket i izbjegavam svaki bliži kontakt. Porazgovaram potom s ljudima preko tarabe, jer je ipak riječ o onima koji uopće nemaju nikoga svoga ili ih djeca i unuci sada nikako ne mogu posjetiti, pa ionako rijetko imaju priliku za razgovor sa živom osobom - kaže Saša. Nastavlja nam potom tumačiti radi čega obilazi toliko veliko područje.

- Nekad je na području petrinjske parohije bilo 19 crkava, a gotovo svaka je imala svoga sveštenika. Razaranja u Drugom svjetskom i devedesetih preživjelo je u cijelosti svega pet pravoslavnih sakralnih objekata, ali iako su od drugih ostale samo ruševine ili pusta ledina, nisu napušteni, pa se iz tog razloga nadležnost jednog sveštenika prostorno povećavala. Na gotovo svim mjestima nekadašnjih hramova ponovno se okuplja narod i liturgija služi bar jednom godišnje, na hramsku slavu. Bude to prilika da se ljudi okupe nekim radosnim povodom, jer se na ovim prostorima najčešće susreću samo na sahranama. Dosad još samo na dvjema lokacijama nekadašnjih crkvi nismo ponovno počeli održavati zborove. Najmasovniji crkveni zbor je u Blinji, a lani je prvi put održan u Jošavici, na slavu Sv. Georgija. Ljudi su se okupili iako je kišilo i bilo hladno, a tadašnji petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović izrazio je želju da nam pruži podršku. To možemo zahvaliti i Omladinskoj mreži Srba u Hrvatskoj koja je u suradnji s parohijom organizirala radnu akciju vezanu uz posljedice pada granate na crkveni krov 1990-ih: nas četrdesetak je tako u jednom danu raščistilo unutrašnjost devastiranoga hrama. I dalje sam u kontaktu s Omladinskom mrežom, koja je pored spomenute organizirala ovdje još jednu akciju. Budući da znam za njihovu namjeru da sa sličnim aktivnostima nastave po cijeloj Hrvatskoj, namjeravam ih ponovno pozvati, jer je i to prilika za okupljanje ljudi, pogotovu onih mlađih kojih je u ovom kraju iznimno malo - ističe petrinjski paroh, ne skrivajući svoje zadovoljstvo dobrim odnosima i suradnjom s drugim predstavnicima i organizacijama srpske zajednice Hrvatske.

S obzirom na to da velik broj pravoslavnih praznika i crkvenih slava pada u kasno proljeće i ljeto, Umićević se nada da će do tada biti dopuštena veća okupljanja, odnosno da će se ukinuti e-propusnice, ali i zabrana prelaska državne granice.

- Pozitivna je okolnost što se predviđeni zborovi održavaju na otvorenom, pa je moguće održati propisani razmak od dva metra, uz nošenje zaštitnih maski i pridržavanje drugih sigurnosnih mjera socijalnog distanciranja - kaže paroh. Razgovor zaključuje time kako je unatoč nemilim okolnostima uspio obradovati vjernike kojima je ove godine silno nedostajalo tradicionalno vaskršnje okupljanje u pravoslavnom hramu.

- Pripremio sam paketiće u kojima su vrbica, čestitka, nafora i obojeno jaje, pa ih stavio u ulaz parohijskog doma da ih vjernici mogu preuzeti. Moram da istaknem da će parohija takve i sve ostale humanitarne aktivnosti sprovoditi dokle god bude potrebe za time.