>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Paolo Ferrero: Tajanijeve riječi su uznemirujuće

Suočeni smo s kompletnim porazom liberalnih vođa koji su svojom neoliberalnom politikom i stvaranjem tržišta bez ikakvih pravila doveli čitav svijet na rub provalije, da bi se sada natjecali s neofašistima najgorom vrstom nacionalizma

S Paolom Ferrerom, svojedobnim ministrom u vladi Romana Prodija i članom talijanske partije Komunistička obnova, čiji je sekretar bio od 2008. do 2017., a koja je na europskoj razini dio Stranke europske ljevice, razgovaramo o nedavnim izjavama predsjednika EU parlamenta, europskoj ljevici, Venezueli i drugim aktualnim temama.

Stranka europske ljevice nije zajedno, po našem jasnom i svjesnom izboru, s talijanskim socijaldemokratima ili hrvatskim sdp-om, jer je neoliberalna politika tim partijama postala neka vrsta svetog pisma

Kako komentirate izjavu predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija koji je u povodu Dana sjećanja na žrtve fojbi u Basovizzi svoj govor završio riječima ‘živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’?

Riječi Antonija Tajanija su uznemirujuće, tipične za vladajuću klasu koja još nije svela račune s fašizmom i tragedijama koje je on proizveo. Tajani se time, u probuđenom nacionalizmu i šovinizmu koji karakteriziraju talijansku desnicu, samo pridružuje Salvinijevoj desnici, kao što je već bio slučaj s liberalnim vođama koji su se prije jednog stoljeća priključili Mussoliniju. Suočeni smo s kompletnim porazom liberalnih vođa koji su svojom neoliberalnom politikom i stvaranjem tržišta bez ikakvih pravila doveli čitav svijet na rub provalije, da bi se sada natjecali s neofašistima na njihovom terenu najgorom vrstom nacionalizma. Nažalost, to nije samo talijanski fenomen, a dokaz tome je i Donald Trump.

Koliko se u Italiji zna o periodu talijanske fašističke okupacije Istre i Dalmacije i o nasilnoj talijanizaciji slovenskog i hrvatskog stanovništva?

Nažalost, jako malo. Nacionalno pomirenje, odmah u poratnom periodu, obavilo je velom tajne povijesnu odgovornost fašističke Italije, saveznice nacističke Njemačke. Nakon pada Berlinskog zida bivši su komunisti, počevši od Violantea do Napolitana kao nekadašnjih funkcionera Komunističke partije Italije, otvorili prostor reviziji povijesti, od izjednačavanja poginulih partizana i fašista do prihvaćanja revizionističkih teza ekstremne desnice o događajima na istočnoj granici. Apsurdno je da su upravo bivši komunisti koji su postali liberali otvorili put ispisivanju nove povijesti u kojoj sada pliva fašistička desnica.

Pokušaj legitimacije nacizma

Može li se Tajanijeva izjava tumačiti kao dio revizionističkog vala koji je zahvatio Hrvatsku, ali i ostatak Europe?

Apsolutno. Neoliberalne politike su uništile svaki vid socijalne i egzistencijalne sigurnosti europskih naroda. Sada te iste neoliberalne vladajuće klase koriste nacionalizam i rasizam kao teren na kojem će dobiti konsenzus. Situacija dramatično podsjeća na krizu Weimarske Republike.

Po vašem mišljenju, je li moguće zaustaviti pad europske ljevice imajući u vidu predstojeće izbore za Europski parlament?

U prvom redu, moramo definirati ljevicu. Partije kao što su Demokratska stranka (PD) u Italiji i veći dio socijalističkih stranaka uopće ne smatram ljevicom, nego liberalima ili neoliberalnim centrom. Stvari treba nazvati pravim imenom. Ljevicom smatram antineoliberalne partije poput Die Linke, Podemosa ili France Insoumise. One nisu u padu, naprotiv, njihov rejting lagano raste, premda još uvijek dosta ograničeno, zavisno od zemlje do zemlje. Naš istinski izazov predstavlja realizacija alternativnog projekta na europskom nivou, kako bi se shvatilo da osim liberala desnog i lijevog centra koji su dosada vodili Europsku uniju, te osim sila fašističke i rasističke desnice, postoji i jedna alternativna lijeva snaga suprotstavljena neoliberalizmu i fašizmu, alternativa koja se zasniva na društvenoj pravdi, na zaštiti prirode i na demokratskom sudjelovanju sviju.

Zašto Stranka europske ljevice nije zajedno sa svim ostalim snagama ‘nove ljevice’ u Europi, kao što je recimo Socijaldemokratska partija Hrvatske?

Stranka europske ljevice obuhvaća ili ima stabilne odnose sa svim antineoliberalnim lijevim snagama koje postoje u Europi. Smatramo da blagostanje i prava radničke klase moraju biti prošireni, da se tome moraju dodati smanjenje radnog vremena i drastična redistribucija bogatstva, zaštita okoliša i široka građanska prava. Stoga nismo zajedno, po našem jasnom i svjesnom izboru, s talijanskim socijaldemokratima ili hrvatskim SDP-om, jer je neoliberalna politika tim partijama postala neka vrsta svetog pisma. Mišljenja smo da one vode politiku koja je usmjerena protiv samog naroda, a koja je zapravo rezultat politika stranaka desnog i lijevog centra, sve u ime neoliberalizma i europskih dogovora. Iz tog razloga politički projekt Stranke europske ljevice je izgradnja antineoliberalne, kontinentalne, narodne, alternativne ljevice nasuprot liberalima centra, lijevog i desnog.

Kako komentirate pokušaj izjednačavanja komunizma i nacifašizma, što nastoje progurati revizionističke desničarske stranke u Europi, a rašireno je i u Hrvatskoj?

Na povijesnom planu to predstavlja glupost, a na političkom pokušaj legitimacije nacizma. Nacizam postaje legitiman zbog antikomunizma vladajuće klase. Kako bi porazile i izolirale radničku klasu, vlasti su iskoristile antikomunizam i izvrtanje povijesti fašizma. Danas je fašizam, ozvaničen u borbi protiv komunizma, ponovno ubačen u igru zbog očaja u društvu kao rezultata neoliberalne politike. Rastući nacizam, koji se zasniva na ratu između sirotinje, može se pobijediti samo ako ćemo uspjeti izgraditi efikasni otpor većine naroda protiv ekonomskih i političkih elita, stavljajući na dnevni red redistribuciju bogatstva i promjene u radu i ekonomiji.

Često se tvrdi da je ljevica u Europi propala kada se odmaknula od radništva i okrenula drugim problemima, poput ekologije i raznih oblika ljudskih prava?

Što se tiče snaga antineoliberalne ljevice, njezini rezultati uopće nisu negativni, samo se razlikuju, kako sam već rekao, od zemlje do zemlje. Smatramo da ne postoji nikakva kontradikcija između borbe za društvena prava i jednakost, za obranu okoliša i za obimna građanska prava. Kada je Komunistička partija Italije zajedno sa sindikatima bila moćna, osvojili smo prava u tvornicama, pravo na zdravstvenu zaštitu, ali i pravo na abortus i razvod. Ono što je tipično za fašističku desnicu je da sve to stavlja pod upitnik. Vjerujem da ljevica trenutno ima dva bitna neriješena problema: jedno je njezina poteškoća da uspostavi i organizira klasni sukob na europskom nivou koji bi se pretvorio u konkretnu borbu protiv uništavanja države blagostanja i prava radnih ljudi, a drugo je manjak perspektive i alternative nakon propasti realnih socijalizama.

Možete li komentirati šizofrenu situaciju u Hrvatskoj u kojoj se vladajuća klasa neprestano distancira od perioda bivše Jugoslavije, dok većina naroda tvrdi kako su uvjeti života i rada tada bili bolji?

Ofenziva vladajuće neoliberalne klase desnog centra, ali i lijevog, protiv radničke klase i njihovih prava nadovezuje se, na internacionalnom planu i bez ikakve razlike, na tešku ideološku borbu protiv socijalizma u svim njegovim oblicima. Ljudima se pokušava oprati mozak kako bi ih se uvjerilo da su kapitalizam i neoliberalna ideologija najbolji od svih mogućih svjetova, a naročito kako ne postoji alternativa ratu između sirotinje. Stoga nam je potrebna kulturološka bitka kako bi se prokazala ova osebujna neoliberalna ideologija.

Kako komentirate situaciju u Venezueli?

Venezuela, kao i Brazil, predstavlja fiksnu točku američke političke linije koja želi staviti svoje šape na Latinsku Ameriku kako bi zaključila s vladama promjene. Ako upali s Venezuelom, sljedeća na redu bit će Bolivija. SAD ne može probaviti da Latinska Amerika bude nezavisna od njihove politike, a još manje da njihove multinacionalne kompanije nemaju u svojim rukama prirodna bogatstva tih država. Za svaku državu Amerika ima poseban scenarij, posebno opravdanje i drugačiji pristup. U Brazilu je za ‘providni državni udar’ protiv Dilme Rousseff i za hapšenje Lule, koji je mogao dobiti predsjedničke izbore, ‘opravdanje’ bila korupcija. U slučaju Venezuele Amerika koristi tešku ekonomsku situaciju, prouzrokovanu smanjenjem cijena nafte, kako bi izazvala državni udar.

Novi hladni rat

Što mislite o načinu na koji SAD i Europska unija pokušavaju svrgnuti tamošnjeg predsjednika Nicolasa Madura?

Sve najgore. Protiv predsjednika kojeg je legitimno izabrala većina venezuelanskog naroda nastoje proizvesti državni udar izvana. EU i Amerika djeluju sasvim izvan i protivno međunarodnom pravu, izvan i protiv volje Ujedinjenih naroda i Organizacije američkih država. Ovo sasvim očito kršenje međunarodnog prava, s vrlo malo presedana, mislim na priznavanje Kosova, tipično je za novi hladni rat što ga je pokrenula Amerika koja, po mom mišljenju, želi sukob s Kinom kako od nje ne bi bila pobijeđena na tehnološkom i vojnom planu. Kao što papa Franjo naglašava, treći svjetski rat je počeo, a objavila ga je Amerika. Treba to uzeti u obzir i uspostaviti svjetski pokret koji bi spriječio njegovu eskalaciju. Naš je cilj međunarodna suradnja nasuprot nastojanju da se konkurencija na gospodarskom planu pretvori u oružani sukob.

Nedavno ste objavili knjigu o Karlu Marxu, koju ćete uskoro predstaviti u Zagrebu i Rijeci. Koje bi mogle biti perspektive marksizma u 21. stoljeću?

Svjedoci smo ogromne produktivnosti kao i zgrtanja bogatstva dosad neviđenog u povijesti. Ovaj rast ljudske moći i bogatstva, zasnovanog i vođenog isključivo privatnom akumulacijom profita, umjesto da rezultira općim blagostanjem, uzrokuje barbarizaciju društva i uspostavlja uvjete za rat, razarajući prirodni okoliš. Marksizam upozorava na ovu pojavu i pojašnjava njezine uzroke, poput iskorištavanja tuđeg rada i prirode kojem je jedini cilj privatna akumulacija kapitala. Marksizam pojašnjava trenutak u kojem živimo, pomaže čovječanstvu da postane svjesno kako se naša zajednička povijest nalazi na raskršću između mogućeg blagostanja i barbarstva. Marksizam evidentira i otkriva društveni i okolišni jaz koji vladajuće kapitalističke klase produbljuju, nastojeći ga istovremeno prikriti, te ukazuje na mogućnost drugačijeg načina ljudskog života, temeljenog na suradnji, zajedničkim odnosima i poštivanju prirode umjesto na nadmetanju, ratu i uništavanju ekosistema. Stoga sam uvjeren da je danas Marxova misao aktualnija nego prije 150 godina. Danas postoje uvjeti o kojima je govorio Marx kako bi se prevladao kapitalizam zasnovan na privatnom zgrtanju bogatstva. U naše vrijeme postoji potreba da se takvi uvjeti prevaziđu, inače ćemo pasti u divljaštvo rasizma, rata i uništavanja života. To je razlog zašto sam komunist. Moja djeca moraju imati pravo na boljitak, a ne da žive u lošim uvjetima u kakvima je morao živjeti moj otac.

1/1