U subotu, 3. svibnja u 18 sati u Srpskom kulturnom centru u povodu predstavljanja Arhiva Nesvrstanih održava se filmska večer "Oko svijeta". Recite nam za početak više o Arhivu i njegovom nastanku.
Arhiv Nesvrstanih zamišljen je kao platforma za istraživanje i zajedničko čuvanje nasljeđa koje su na ovim prostorima oblikovali ljudi iz zemalja globalnog juga. Pritom nas zanimaju svakodnevne, osobne priče: tko su ti ljudi, kako su živjeli ovdje, što je za njih značilo studirati, raditi ili odgajati djecu u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Arhiv gradimo kroz suradnje s istraživačicama i zajednicama koje one dobro poznaju – trenutno su to antropologinje Sandra Wahech i Rea Drvar, koje uz našu podršku samostalno oblikuju svoj rad. Gradivo prikupljamo isključivo u dogovoru s vlasnicima, a svi predmeti se odmah vraćaju – arhiviramo samo digitalne kopije i prateće priče.
Okosnica programa je projekcija filmova "Slovenec po izbiri" iz 2019. i "Blaq Tito" iz 2022. Kako se u njima tematizira nasljeđe nesvrstanih na području Jugoslavije?
Oba filma nude vrlo osobne, ali i politički relevantne uvide. "Slovenec po izbiri" govori o osmero stranih državljana koji su 1980-ih stigli u Jugoslaviju i ostali živjeti u Sloveniji – prikaz svakodnevice koja je istodobno i rezultat tadašnje vanjske politike. "Blaq Tito" je umjetnički rad Christiana Guerematchija, slovensko-afričkog izvedbenog umjetnika koji povezuje povijest nesvrstanosti, pokret tijela i osobni identitet. Filmski program samo je početak: 5. svibnja slijedi online razgovor "Into the World" s kolegicama iz Afrike koje se bave arhivima i baštinom; 7. svibnja u MaMi čitamo tekstove o nesvrstanima s Paulom Stubbsom, 10. svibnja održavamo šetnju nesvrstanim Zagrebom s Nawarom Ghanimom Muradom, a nastavljamo i najesen.
Nesvrstani nisu samo činjenica koja pripada povijesti nego i nasljeđe koje kao da je sa svakim trenutkom sve aktualnije. Kako biste opisali tu njegovu aktualnost i političku relevantnost?
Nasljeđe nesvrstanih danas je važno iz više razloga. Prvo, zato što je naš odnos prema tom nasljeđu zrcalo današnjih politika. Hrvatska i dalje igra istu graničarsku ulogu: u njoj se danas sistematski zlostavljaju ljudi iz istih zemalja čiji su predstavnici nekoć ovdje studirali, radili, pa čak i branili zemlju, i čije obitelji i danas ovdje žive i pridonose Hrvatskoj. Drugo, zato što ono pokazuje da su politike solidarnosti i razmjene bile moguće, i to ne tako davno. Besplatni tečaj hrvatskog jezika za strance prije rada ili studija nekoć je bio pravilo, a ne fantazija. Integracija ili dobrodošlica je jednostavna stvar kad se ponašaš ljudski. Treće, zato što su mnoge od tih priča nasilno izbrisane ili ignorirane. Arhiv Međunarodnog studentskog kluba prijateljstva je 1990-ih zaplijenjen, a Klub zapaljen. Ne možemo nigdje vidjeti dokaze o tome da smo složno živjeli s Afrikancima ili Arapima, pa današnjoj generaciji to zvuči nevjerojatno. Arhiv pokušava stvoriti prostor u kojem se te priče mogu ponovno ispričati – ne kao nostalgične rekonstrukcije, već kao aktivna pitanja o tome kakvo društvo želimo graditi danas.
