Plavci s Hill Streeta (1981 – 1987.)

Nakon pauze od skoro 26 godina, pretprošle je nedjelje započelo emitiranje treće sezone kultnog ‘Twin Peaksa’, serije Davida Lyncha i Marka Frosta koja je izvršila presudan utjecaj na kasniju igranu TV proizvodnju: već od prve polovice devedesetih, televizijske serije postajale su sve ‘filmičnije’, estetski kvalitetnije i pripovjedno kompleksnije. Međutim ‘Twin Peaks’ nije bio jedini prekretnički naslov na kojem su njegovi sukreatori, zajedno ili odvojeno, radili. Frost je tako još osamdesetih sudjelovao u pisanju scenarija za ‘Plavce s Hill Streeta’, koje TV-stručnjaci smatraju prvim uspješnim, narativno složenim spojem dvaju naizgled različitih žanrova, melodramskog i kriminalističkog, u receptu koji će kasnije koristiti i ‘Twin Peaks’. ‘Plavci’ su pleli priču drugačije od ostalih, mahom jednostavnije osmišljenih serija – u svakoj epizodi naglasak je na nekoliko uzajamno isprepletenih policijskih slučajeva, tijekom kojih pratimo i ‘sapuničaste’ odnose među likovima, koji se razvijaju iz sezone u sezonu. Takvim pristupom pružili su dotad neviđeno dubok uvid u poslovni i privatni život likova. Osim njihovog pomnog oslikavanja i složenih narativnih rješenja, serija je uvela i estetske inovacije – koristila je na TV-u do tada rijetko upotrebljavane kamere iz ruke, ostvarivši dokumentaristički ugođaj koji će kasnije postati karakterističan za filmove i serije usredotočene na realistički prikaz zbilje. Recepcija je bila nevjerojatna; obožavali su je i kritika i publika, nagradivši je desecima relevantnih nagrada. Ipak, ‘Plavci’ ne stare sjajno, s obzirom na to da noviteti koje je serija uvela danas više ne djeluju moderno, a pomalo ‘smeta’ i estetika osamdesetih. Također, premda je serija učinila mnogo za afirmaciju afroameričkih ili ženskih likova, upadaju u oči ‘zastarjeli’ pogledi na rod, klasu i rasu. Sve to ipak nije razlog da se ne baci pogled na pokoju epizodu DVD re-izdanja iz 2014, dostupnog i na peer to peer servisima; ako ni zbog čeg drugog, onda zato da bi se uočio veliki utjecaj na niz kasnijih američkih policijskih serija poput ‘Njujorških plavaca’, ‘Odjela za umorstva’, ‘Žice’ ili popularne franšize ‘Zakon i red’.

U eteru (1992.)

Lynch i Frost počeli su surađivati 1986; u tom trenutku, nakon ‘Plavaca s Hill Streeta’, Frost je već slovio za vrhunskog televizijskog scenarista, a Lynch za hvaljenog autora filmova ‘Plavi baršun’, ‘Dina’, ‘Čovjek slon’ i ‘Eraserhead’. Zajedno su napisali nacrte nekoliko igranih serija, ali je financijsku potporu TV mreže ABC dobio samo ‘Twin Peaks’. Međutim, iskustvo u radu s tamošnjim producentima pokazalo se gorkim; prisilili su ih razotkriti ubojicu Laure Palmer, središnjega lika serije, nepovratno poremetivši daljnji tijek radnje, a zatim raskinuli suradnju usred druge sezone. Nadahnuti ovim nedaćama, Lynch i Frost su netom nakon ‘Twin Peaksa’ kreirali sitkom ‘U eteru’, parodiju varijetetskog TV showa, čija se radnja odvija krajem pedesetih. Recepcija serije bila je loša; od sedam epizoda samo su tri emitirane u SAD-u, što i ne čudi s obzirom da se radi o teže probavljivom tipu anarhijske komedije pomaknutog humora i rascjepkane strukture, na tragu filmova braće Marx. Svaka epizoda varijacija je utvrđenih formula i motiva – gledatelji prate isprva traljavu pripremu, a zatim katastrofalnu izvedbu emisije ‘The Lester Guy Show’, koja se odvija u studijima izmišljene TV kuće Zoblotnick Broadcasting Company. Iako na prvi pogled serija djeluje trivijalno, prikazom sumanutih TV djelatnika oštro kritizira američku TV industriju, a supostavljanjem popularnih komičkih konvencija (slapstick padovi i zvukovi) i neočekivanih intervencija (devijacije glasova i perspektiva likova, igre riječima i jazz glazba neizbježnog Angela Badalamentija) pomiče granice komercijalne umjetničke proizvodnje. ‘U eteru’ je teže dostupna serija; postoje laserdisc i danas neupotrebljivo VHS izdanje, stoga ju je najjednostavnije pogledati s (nažalost loših) kopija postavljenih na Youtube.

Hotelska soba (1993.)

Željan rada na televiziji, no razočaran iskustvima s TV mrežom ABC, Lynch se krajem 1992. okrenuo suradnji s HBO-om. Ovoga puta za partnere je izabrao suradnike iz filma ‘Divlji u srcu’: scenarista Barryja Gifforda, autora romana o Sailoru i Luli, kultnih u SAD-u, prema čijem je predlošku Lynch režirao spomenuti film, te producenta Montyja Montgomerya, koji se navodi i kao sukreator serije. Radnja njihova trodijelna djela, kao što naslov ukazuje, odvija se u jednoj njujorškoj hotelskoj sobi, ali u različitim razdobljima: 1969, 1992. i 1936. godine. Ondje – slijedeći naratorov uvodni komentar u stilu ‘Zone sumraka’ – vrijeme ne teče kao u zbilji, a hotelsko osoblje uopće ne stari. Lynch je režirao, a Gifford napisao scenarij prve i treće epizode, dok je drugu osmislio Jay McInerney, a režirao James Signorelli. Premda je ta, druga epizoda vrlo slaba i zanemariva u kontekstu trilogije, Lyncheve i Giffordove itekako su vrijedne pažnje. Prva se bavi trokutom između prostitutke Darlene (Glenne Headly), njezine mušterije Moea (Harry Dean Stanton, također glumi u novoj sezoni ‘Twin Peaksa’) i njegova čudnovatog prijatelja Loua (Freddie Jones), koji im nenajavljeno upada u sobu i zavlada situacijom. Epizoda je mračna i zapaprena crnim humorom, dijalozi graniče s apsurdom, a rasplet izaziva sumnju u stabilnost Moeova identiteta. Posljednje ostvarenje podjednako je makabrično, ali znatno klasičnije od prvog. Štoviše, osmišljeno je s namjerom ‘da se svidi i bakama’ – kako je izjavio Gifford – no to mu nimalo ne oduzima na vrijednosti. U njemu upoznajemo Dannyja (Crispin Glover) i Diane (Alicia Witt, poznata po ulozi Donnine sestre iz ‘Twin Peaksa’), mladi bračni par iz provincije; supruga pati od duševnog ‘pomračenja’ izazvanog smrću djeteta, a nakon što u hotelu nestane struje, par započinje težak razgovor o traumi koju su doživjeli. Glumačka postava izvrsna je, scenarij poetičan i dirljiv. Lynchev utjecaj zamjetniji je u okvirnoj koncepciji, atmosferi i (ponovno Badalamentijevoj) glazbi negoli avangardnoj režiji – unatoč začudnim elementima, obje epizode ponajprije odlikuju komornost, dijalogičnost i složena psihologizacija likova. ‘Hotelska soba’ također se teško nabavlja – postoji VHS i laserdisc izdanje, čije se kopije mogu pronaći na Youtubeu.

Američke kronike (1990 – 1991.) i Projekt intervju (2009.)

Iako je ponajprije poznat po režiji nadrealnih igranih ostvarenja, Lynch povremeno zalazi i u dokumentarne vode. Dakako, to nikada ne čini na konvencionalan način. Tijekom karijere posebice ga je golicala ideja o proizvodnji dokumentarne serije koja se bavi životom tipičnih Amerikanaca. Prvo takvo djelo, ‘Američke kronike’, producirao je s Frostom, proizvevši desetak pretežito poetski izloženih epizoda koje se bave skrivenim stranama tamošnjeg društva: primjerice, seksualnošću i nasiljem slavljenika Pokladnog utorka u New Orleansu, ili pak osobitostima Njujorčana koji izlaze ili rade noću. Pomaknutim režijskim postupcima u stilu videospotova, narativnom razlivenošću i zauzimanjem pristranog stajališta, dočaranog komentarima naratora Richarda Dreyfussa, serija je znatno odskakala od realističkih konvencija dokumentarnog programa, zbog čega je vrlo brzo ukinuta; može se djelomično pronaći tek na opskurnim kopijama na servisu Vimeo. ‘Smireniji’ pristup sličnoj temi Lynch je pak pokazao u transmedijalnoj seriji ‘Projekt intervju’, koju je lansirao na svojoj službenoj, privremeno nedostupnoj, stranici www.davidlynch.com, ovoga puta neometan zahtjevima TV producenata. Koncepcija djela jednostavna je: Lynchev sin Austin i prijatelj mu Jason S. putuju SAD-om, intervjuirajući ljude iz različitih društvenih skupina poput izvjesnog Tommieja Hollidaya koji služi uvjetnu kaznu jer je sa svojom djevojkom zakopao tijelo njezina bivšeg partnera-zlostavljača ili mladića Jeremieja koji u slobodno vrijeme uživa u seksualnim orgijama. Formula svake od ukupno 121 epizoda u trajanju od po par minuta uključuje Lynchev uvod u nadolazeću snimku, u kojem se publici obraća iz svoga ‘kabineta’ u stilu kreatora antologijskih serija pedesetih – Alfreda Hitchcocka (‘Alfred Hitchcock predstavlja’) i Roda Serlinga (‘Zona sumraka’) – dok je glavni dio epizode posvećen osobi koja implicitno odgovara na pitanja o sebi i svom životu. Projekt je nagrađen s više priznanja, što je Davidu, Austinu i Jasonu 2011. omogućilo proizvodnju njemačke inačice serije, dostupne na linku.

Zečevi (2002.) i Vremenske prognoze Davida Lyncha

Internet se s vremenom pokazao Lynchevim omiljenim igralištem. Osim ‘Projekta intervju’, na njegovoj službenoj stranici mogu se pronaći i svakojaka druga ostvarenja, od glazbe do kratkih filmskih eksperimenata. Ta se stranica uvijek iznova mijenja – ono što na nju postavi često kasnije obriše. Takva sudbina zadesila je i neke od Lynchevih web-serija poput ‘Zečeva’, apsurdne parodije sitkoma s elementima filma strave u kojoj glavnu ulogu imaju čovjekoliki zečevi zatečeni u dnevnom boravku, ili pak parodijskih meteoroloških prognoza nastalih 2000-tih, u kojima Lynch povremeno izvještava o trenutačnim vremenskim prilikama, sjedeći za radnim stolom u raznoraznim izdanjima (u jednom, primjerice, nosi masku čudnovatog majmuna i neartikulirano izgovara besmislice). Unatoč uklanjanju sa službene stranice, ‘Zečevi’ su dostupni na DVD-izdanju Lynchevih filmova ‘The Lime Green Set’ (2008), kao i na Youtubeu, a dijelom su integrirani i u njegov film ‘Unutrašnje carstvo’, dok se pojedine epizode pomaknutih prognoza mogu pronaći na Youtubeu.