Novosti

Preporuke: serije

Plava, bijela, crna

Švedska "Tanka plava linija" mnogo je više od klasične policijske serije, "Bijeli lotos" ostaje sjajan u svojoj drugoj sezoni, a nova verzija dogodovština obitelji Addams zabavna je i mračnija nego ikada

Tanka plava linija / Tunna blå linjen (Anagram Sweden)

U osjetljivom vremenu u kojem se policija diljem svijeta našla pod poplavom kritika, švedska je javna televizija od autorice Cille Jackert naručila i drugu sezonu serije koja prati život policajaca u Malmöu. Pogrešno bi, doduše, bilo ustvrditi da se radi o klasičnoj policijskoj ili kriminalističkoj seriji vođenoj zapletom, jer se ova realistična drama etablirala kao intiman prikaz osobnih i profesionalnih života glavnih likova smještenih u policijski milje Malmöa, a istražuje kako stresan posao utječe na privatnost i obrnuto. Nervozna kamera iz ruke, koja povremeno evocira dokumentarizam, a povremeno subjektivni kadar, prati dnevnu borbu šestero policajaca s raznolikim društvenim dramama i traumama koje veliki industrijski multikulturni grad nameće svojim javnim službenicima. Patrolirajući ulicama bakću se s nestalom djecom, problemima ovisnosti, trgovinom ljudima, mentalnim bolestima, sitnim i krupnim kriminalom, ubojstvima, silovanjima, obiteljskim nasiljem, imigrantima, rasnim i etničkim napetostima, terorizmom i birokratskim ograničenjima svoje profesije, istovremeno se boreći da osobne živote održe pod kontrolom. Slobodna kamera, osim spomenute uloge prizivanja dokumentarizma, svojim nas nemirom uranja u višeslojne društvene dileme suvremene Evrope i metaforički odražava njezinu nestabilnost. Sugerira ujedno da je i ta "tanka plava linija" iz naslova, posljednja granica između društva i totalnog kaosa, podjednako krhka i nestabilna kao društvo koje treba držati civiliziranim. Upravo to što postavlja teška pitanja i nauštrb policijskih procedura u prvi plan stavlja često zanemarenu ljudskost, izmješta ovu seriju iz klasičnog policijskog žanra u red onih bisera realizma koji se bave ljudskom prirodom, poput kultne "Homicide: Life on the Street" iz devedesetih, bazirane na knjizi Davida Simona.

 

Bijeli lotos / The White Lotus (HBO Max)

Prošlogodišnja hit serija ovjenčana s deset Emmyja preselila se iz luksuznog ljetovališta na Havajima u istoimenu ekspozituru na Siciliji, na litice Taormine s pogledom na Jonsko more. Na površini, priča djeluje strukturirana po istoj špranci: počinje neimenovanim truplima pa se potom vraća sedam dana unatrag, na početak ljetovanja nove grupe antipatičnih dobrostojećih turista, a gledatelj ima zadatak, iz odnosa među likovima koje povezuje samo činjenica da svi mogu platiti skupu iluziju bezbrižnosti, deducirati i tko je ubijen i tko je ubojica. Ipak, dok je prva sezona bila fokusirana na klasne odnose moći između gostiju i radnika, utemeljene na pozadini kolonijalizma, nova se priča više bavi seksualnom politikom, rodnim sudbinama, seksom kao transakcijom i elementima farse u spavaćoj sobi. U podnožju Etne ključaju strasti a u zraku visi požuda dodatno potpirena luksuznim renesansnim palačama koje odišu arhaičnim misterijem. Autor i redatelj Mike White i dalje ispituje generacijski sraz i pasivno-agresivne dinamike odnosa ljubavnih parova, šefova i radnika, očeva i sinova, ali poigrava se i pitanjem iseljeništva i kompleksaškim odnosom Amerikanaca prema "staroj dami". Uz briljantnu Jennifer Coolidge, koja je ljetovala i na Havajima, na Siciliji se uz poslovično probranu podjelu još pojavljuju i Aubrey Plaza i Michael Imperioli, koji kroz sjajno tumačenje svojih zbrkanih likova razotkrivaju koliko praznine, nesreće i neizvjesnosti stoji iza takvih privilegiranih egzistencija. White je polaganim ritmom, zavodljivom režijom i poetičnom montažom prelijepih krajolika i talijanskih kancona uspio dočarati iluziju turističkog blaženstva u kontrapunktu s tihom dramom koja se u podtekstu odvija među likovima, odašiljući poruku kako je turizam varka, a cijena života niska čak i kad se živi na visokoj nozi.

 

Wednesday (Netflix)

Na valu formule golicanja nostalgijom Netflix se upustio u raskošnu produkciju nove fantastičke poslastice koju je koproducirao i napola režirao Tim Burton, otac filmske verzije iz devedesetih o makabričnoj obitelji Addams. Nova se iteracija uvelike razlikuje od svih prethodnih, ponajviše time što tinejdžericu Wednesday odvaja od ostatka obitelji i u fokus stavlja njezino snalaženje na akademiji izopćenika Nevermore. Radnja se odvija u suvremenosti, a kombinira noir teen krimi-dramu, poput "Veronice Mars", s dječjim gotičkim hororom na tragu "Harryja Pottera". Iako zabavna i duhovita u dijalozima, znatno je mračnija od svojih prethodnih verzija, visoko estetizirana (snimana u misterioznom gotičkom dvorcu u Rumunjskoj) i obiluje živopisnim likovima koje tumače zvijezde kao što su Catherine Zeta-Jones, Luis Guzmán, Gwendoline Christie i bivša Wednesday Christina Ricci. No prava je zvijezda Jenna Ortega, u naslovnoj ulozi toliko besprijekorno bezizražajna da je njezin viralni ples na pjesmu "Goo Goo Muck" u samo par dana udahnuo novi život Crampsima i zaprijetio rekordu koji je ljetos nakon "Stranger Things" postavila Kate Bush.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više