Premijer Andrej Plenković i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac poslali su zajedničku poruku mira s komemoracije koja je u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Općine Kistanje održana u ponedjeljak u spomen na srpske civile koji su prije 25 godina ubijeni u Varivodama.

Plenković je izrazio duboko žaljenje i iskrenu sućut zbog počinjenog teškog zločina nakon Oluje u Varivodama. Kazao je da se radi o zločinu koji je uvreda za cijelu Republiku Hrvatsku kojoj je tako napravljena velika šteta. Građanima srpske nacionalnosti poslao je poruku pomirbe i nade u izgradnju zajedničke budućnosti. Preduvjet da bi se u tome uspjelo, dodao je, priznanje je da su se zločini dogodili i u vlastitim redovima. Svi trebamo preuzeti svoj dio odgovornosti, kazao je Plenković, koji je prvi predsjednik hrvatske Vlade koji je 25 godina nakon zločina odao počast ubijenim srpskim civilima.

Pupovac je podsjetio da je čak 57 ljudi ubijeno samo na području općine Kistanje nakon Oluje te da je svima njima bilo zajedničko da su ostali u svojim kućama vjerujući da im se ništa neće dogoditi. Zajedničko tim ubojstvima je da se zločinci nisu tražili, ako su ih i tražili nisu ih procesuirali, a ako su ih procesuirali - nisu ih osudili. Upravo zbog toga u javnosti nema svijesti o zločinima nad Srbima, rekao je Pupovac.

Plenković je u svom govoru izrazio duboko žaljenje i iskrenu sućut zbog počinjenog teškog zločina nakon Oluje u Varivodama u kojem je ubijeno devetero nevinih starijih ljudi srpske nacionalnosti, kao i u ostalim mjestima na ovom području.

– U Varivodama je počinjen težak zločin protiv nevinih i nemoćnih ljudi u kojem je na svojim kućnim pragovima vatrenim oružjem pobijeno devet civila srpske nacionalnosti, vaših sumještana i članova obitelji, i to usprkos tome što na tom području nije bilo nikakvih ratnih djelovanja. Kao predsjednik hrvatske Vlade duboko žalim zbog toga te vam u ime Vlade ovdje izražavam sućut za članove vaših obitelji čije živote hrvatska država, na žalost, nije uspjela zaštititi. Osim što je vaše obitelji zavila u crno, ovaj je zločin i uvreda za suvremenu Hrvatsku, jer vrijeđa ljudsko dostojanstvo. On je gaženje onih ideala za koje se borila ogromna većina hrvatskih branitelja, među kojima su bili i Srbi koji su časno branili našu domovinu, a borili su se za slobodnu, demokratsku i tolerantnu Hrvatsku u kojoj su svi njeni građani ravnopravni, neovisno o svojem nacionalnom porijeklu, vjerskim ili političkim uvjerenjima. Zločin koji je ovdje počinjen u suštoj je suprotnosti s proglasom tada predsjednika Tuđmana, koji je 4. kolovoza pozvao građane srpske nacionalnosti na okupiranim područjima da ostanu kod svojih kuća i bez bojazni za svoj život ili imovinu dočekaju hrvatsku vlast uz jamstvo da će im se dati sva građanska prava – kazao je Plenković, ustvrdivši da su počinitelji ovog zločina nanijeli veliku štetu i Hrvatskoj, s obzirom da su zbog onih koji se nisu željeli predati pravosudnim tijelima, generali u haaškom pritvoru morali braniti čast Hrvatske vojske i države sve do oslobađajuće presude.

Na žalost, dodao je, zločin u Varivodama nije bio jedini takav, s obzirom je mjesec dana ranije ubijeno sedmero mještana Gošića, dva dana ranije u Gruborima šestero ljudi, a bilo ih je još.

- Svi ti zločini počinjeni nakon operacije Oluja ni na koji način ne mogu se opravdati i zbog njih iskreno žalimo. Kao što sam rekao u Kninu, svaki takav čin je i ružan ožiljak na pravedno lice i obrambeni karakter Domovinskog rata, jer legitimno pravo na obranu nije i ne može biti opravdanje za nedjela. Želim poručiti da su ti zločini bili čin pojedinaca koji su često iz običnog koristoljublja išli u pljačkaške pohode na područja na kojem još nije bila uspostavljena organizirana civilna vlast, što su iskoristili za svoja kriminalna djela. To nikada nije bila politika hrvatske države i vojnog vrha, posebno ne predsjednika Tuđmana, već samostalni čin pojedinaca, vojnika ili civila, što jasno potkrepljuju zapisi iz rasprava na sjednicama Vlade iz kojih se vidi da je ovaj zločin odmah osuđen. Nakon presude Vrhovnog suda iz 2012. godine, Općinski sud naložio je isplatu odštete obiteljima stradalih. Unatoč tome, naša tijela imaju zadaću otkriti tko su oni koji su odgovorni za ovaj zločin, jer zločini ne zastarijevaju, a naša je civilizacijska dužnost kao demokratskog društva da žrtve dobiju pravdu i zadovoljštinu – objasnio je premijer.

Prema njegovim riječima, Hrvatska je u ratu imala više tisuća nestalih osoba te da su u Vukovaru i Škabrnji počinjeni najveći zločini u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Iznio je podatke da su do sada ekshumirani ostaci 5181 žrtava, od čega je 83 posto identificirano. Više od 80 posto njih su Hrvati stradali početkom 90-ih, dok je nešto manje od 20 posto osoba srpske nacionalnosti ubijenih 1995. godine, a još se traga za 1869 nestalih i stradalih. 

Na kraju je Plenković hrvatskim Srbima poslao poruku pomirbe i nade u izgradnju zajedničke budućnosti svih građana, neovisno o porijeklu.

– To ne znači zaboraviti što se događalo u ratu prije 25 godina, nego izvući iz toga pouke i pružiti jedni drugima ruku mira, što za Hrvate znači smoći snage priznati da su u Domovinskom ratu, premda obrambenom, na žalost počinjeni i zločini nad srpskim civilima koji se nisu smjeli dogoditi i koji nemaju opravdanja i zaslužuju svaku osudu i procesuiranje odgovornih. Hrvatska se branila od agresije, a ne nedužnih civila. To za Srbe u Hrvatskoj znači smoći snage priznati da je na Hrvatsku izvršena agresija Miloševićevog režima i bivše JNA i da se ne može opravdati oružana pobuna protiv legalno izabrane vlasti i demokratske volje hrvatskog naroda za samostalnom državom, nego da zaslužuje nedvosmislenu osudu, osobito u ovom kraju gdje su još u kolovozu 1990. u susjednim Smrdeljima i Đevrskama podignute prve barikade. To znači i jasno ograđivanje od tadašnje velikosrpske politike u čije su ime tisuće nevinih ljudi ubijeni diljem Hrvatske i zbog koje su poginule tisuće hrvatskih branitelja, među kojima je mnogo nestalih, a brojni zločini su do danas ostali nekažnjeni. Među njima su i zločini počinjeni 1991. u spaljenim susjednim hrvatskim selima Ičevu, Krupama, Laskovici, Piramatovcima, Krkoviću, Cicvarama i na Miljevačkom platou u kojima su deseci starijih civila također ubijeni i za koje zločinci još uvijek nisu odgovarali. Svi trebamo imati snage preuzeti svoj dio odgovornosti i staloženo sagledati svu slojevitost i težinu tadašnjih zbivanja i okrenuti se budućnosti. Hrvatska kao zemlja koja je pobijedila u nametnutom ratu danas ima snage za to, ali i dužnost i želju da se svi građani u njoj dobro osjećaju. To treba biti naša nova i zajednička pobjeda. Želimo da kao društvo gradimo bolje odnose i snažimo međusobno poštovanje za dobrobit naše zajedničke hrvatske domovine, što znači bolje uvjete za sve, bez obzira tko gdje živi– rekao je Plenković, najavljujući realizaciju najavljenog projekta oživljavanja područja Dalmatinske zagore, Like, Banije i Gorskog kotara i to prije svega, obnovu i izgradnju vodovoda, cesta i dalekovoda, te ostale komunalne infrastrukture, s obzirom da je ravnomjeran razvoj Hrvatske prvi korak u smjeru jačanja ravnopravnosti svih građana.

- Upravo je zbog toga nastavljeno iskreno partnerstvo s predstavnicima nacionalnih manjina, jer smo uvjereni da je to dobro za hrvatsko društvo. Svjesni smo naslijeđenih poteškoća, ali smo odlučni da ih rješavamo i da to možemo postići i izgraditi društvo u kojem će svi hrvatski građani srpske nacionalnosti, poput našeg velikog Nikole Tesle, moći izjaviti da su ponosni na svoj srpski rod i hrvatsku domovinu. Takva, ponosna Hrvatska svih svojih građana, bit će najveće priznanje svim nedužnim žrtvama i svima koji su pali braneći Hrvatsku – zaključio je Plenković.

Pupovac: Stvaranje umjesto uništavanja

Pupovac je podsjetio da je 1995. godine, gotovo dva mjeseca nakon Oluje, u Varivodama ubijeno devetero, mahom starijih mještana. Mjesec dana prije toga u Gošiću je ubijeno njih osmoro, također uglavnom starijih ljudi, u samim Kistanjama ubijeno je njih 12, u Đevrskama dvoje, u Ivoševcima 14, Parčićima četvero, Kaknju četvero, koliko i u Zečevu. Na području općine Kistanje, prema dostupnim podacima, ubijeno je 57 ljudi, a zločini nisu zaobišli ni ostala mjesta na ovom području: u Golubiću najmanje 18 civila i petorica ratnih zarobljenika, u Uzdolju sedmero i jedna ranjena, u Mokrom Polju devetero, Orliću, Markovcu, Biskupiji, Vrbniku ne manje od desetero, u Plavnom ne manje od 24…

- Svim tim civilnim žrtvama zajedničko je da su ostali u svojim kućama, u svom zavičaju i u svojoj zemlji. Što je najvažnije, vjerojatno su ostali u uvjerenju ili nadi da im se ništa ni od koga neće dogoditi, kao što ni oni tokom ratnih godina ništa loše nisu drugome napravili. Svima njima bilo je zajedničko i to da ih nije imao tko zaštititi od onih koji su nakon rata nastavili rat ubijanjem, pljačkom, rušenjem i paljenjem. Oni koji su u ime države, pred našom i svjetskom javnošću, dali obećanje i istakli obavezu da će to učiniti, nisu to učinili. Nisu ih zaštitili ni u ovim mjestima, kao ni u brojnim mjestima Dalmacije, Like, Banije i Korduna. Za veliku većinu njih zajedničko je i to da njihove ubice ili nisu niti tražene, ili ako jesu tražene onda nisu procesuirane, ako ipak jesu bile procesuirane nisu bile osuđene ni za ubojstva, a kamoli za paljenje kuća. Sve ovo govorim zato što mnogi od okupljenih, a pogotovo naša javnost, nemaju saznanja ni o ovoliko činjenica koliko sam ih ovdje iznio. U javnosti još uvijek nema potrebne svijesti o ovim zločinima, o stradanju, o boli i posljedicama koje su oni izazvali kod pripadnika srpske zajednice - kazao je Pupovac.

Istaknuo je da je svjestan da su slična stradanja i boli nanesene i brojnim susjedima hrvatske nacionalnosti u godinama prije Oluje.

– Obavezni smo toga biti svjesni i sjećati ih se. Svjestan sam toga, ne samo zato što o tim zločinima postoji javna svijest, nego zato što u meni postoji moralna svijest da su ti zločini počinjeni prema pripadnicima hrvatskog naroda također zločini prema kojima trebamo imati isti osjećaj poštovanja i sućuti – naglasio je Pupovac, podsjetivši da su kao pripadnici srpske zajednice prije dva mjeseca prihvatili poziv premijera Plenkovića s ciljem da se napravi zaokret u politici sjećanja na stradanja, pri čemu je posebno važan dolazak i govor predstavnika Vlade u Kninu, Gruborima, kao i u Varivodima, koje je nazvao 'nacionalno odgovornim i politički hrabrim' te neophodnim da se svi u uzajamnom poštovanju sjećamo svojih stradalih, bilo svatko za sebe, bilo zajedno. Cilj je, kako je rekao, završavanje sukoba u politikama sjećanja i obnovi suradnje s ciljem utvrđivanja sudbine nestalih i da svi nedužno ili protuzakonito stradali budu priznati i poštovani u svom stradanju.

- Učinili smo to zato jer imamo svijest da ratovi često započinju otvaranjem grobova onih koji su stradali u prethodnim ratovima, a završavaju zatvaranjem grobova stradalih u posljednjim ratovima. Ratovi počinju ispaljivanjem riječi koje potiču na neprijateljstvo i mržnju,  a završavaju kad takve riječi utihnu. Ne kad utihnu samo puške ili topovi, nego kad utihnu riječi koje su prethodile i puškama i topovima, kad ih se više ne čuje u javnom prostoru i kad su odslužile ono čemu se služile. Nadam se da će i ovdje, u mom zavičaju, nakon 25 godina riječi koje su raspirivale rat i održavale ga biti zamijenjene riječima stvaranja, jer sjećanje na mrtve – koliko mi hrišćani znamo – služi upravo tome. Ukoliko se okrenemo i pogledamo oko sebe, još uvijek ćemo vidjeti posljedice razaranja. Svi osjećamo da su nam potrebne snažnije i sadržajnije riječi stvaranja za dobrobit svih nas koji živimo u Hrvatskoj i dobrobit Hrvatske same. Neka je vječni pomen žrtvama ovdašnjega zločina – zaključio je Pupovac.

Izaslanik predsjednika Srbije Vučića

Vijence je u ime porodice žrtava položio Jovan Berić; potom premijer Plenković, uz Krunoslava Katičića kao izaslanika predsjednika Sabora te predsjednika Savjeta za nacionalne manjine i izaslanika predsjednika Hrvatske Aleksandra Tolnauera; Veran Matić, izaslanik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića; u ime Udruženja porodica ubijenih i nestalih 'Protiv zaborava' Marica Šeatović te Eugen Jakovčić i Vesna Teršelič iz Documente; Davor Trkulja ispred ambasade Srbije; predsjednik SNV-a Pupovac i predsjednik Savjeta SNV-a Dejan Jović; župan Goran Pauk ispred Šibensko-kninske županije; načelnik Općine Kistanje Goran Reljić; gradonačelnik Knina Marko Jelić; saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga u ime SDSS-a Šibensko-kninske županije; general Luka Džanko u ime udruge Veterani Domovinskog rata i antifašisti iz Splita; delegacije Centra za nenasilnu akciju iz Sarajeva i Beograda, kao i predstavnici lokalnih vijeća srpske nacionalne manjine. Komemoraciji su prisustovali i ministar uprave Ivan Malenica te članovi diplomatskog kora Josef Markus Wuketich u ime ambasade Austrije, Emilija Georgijeva ispred švicarske ambasade, Nicolaas Buyuck belgijske i Viktorija Taylor koja je predvodila delegaciju ambasade SAD-a.

Komemoracija, koju je vodila potpredsjednica SNV-a Aneta Vladimirov, održana je u pomen sjećanja na tužan zločin počinjen prije 25 godina, a parastos su održali mitropolit zagrebački Porfirije i episkop dalmatinski Nikodim. Prisustovali su i pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske.

U popodnevnim satima 28. rujna 1995., gotovo dva mjeseca nakon završetka akcije 'Oluja', grupa naoružanih osoba upala je u to selo kraj Kistanja i ubila devet starijih civila. Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (71), Marko Berić (82), Špiro Berić (55), Dušan Dukić (58) i Mirko Pokrajac (84) brutalno su smaknuti, većinom hicima u glavu, dok su se nalazili u svojim kućama i dvorištima. Direktnih svjedoka nije bilo, no preživjeli i rodbina žrtava tvrde da su osobe u vojnim uniformama danima uoči napada dolazile u selo i pljačkale te zlostavljale preostale srpske stanovnike.

Po završetku komemoracije u Varivodama, okupljeni su se uputili u obližnje selo Gošić, gdje je 27. kolovoza 1995. u zaseoku Donji Borci ubijeno sedam starijih osoba: Milka Borak (80), Dušan Borak (56), Kosovka Borak (77), Grozdana Borak (70), Vasilj Borak (75), Marija Borak (81) i Sava Borak (70). Neutvrđenog datuma nakon 'Oluje' u Gošiču je ubijen i Gojko Ležaić (65). Svi ubijeni bili su civili, a u selu ranije niti u vrijeme ubojstava nije bilo ratnih aktivnosti.

Hrvatski istražni organi su ubijene u Varivodama i Gošiću sahranili na kninskom groblju bez saznanja njihovih obitelji, a osim vanjskog pregleda, nikada nije obavljena obdukcija njihovih tijela.

Za te zločine sumnjičilo se šest pripadnika Hrvatske vojske, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje. Zločini počinjeni u Varivoda i Gošiću bili su uvršteni i u optužnicu protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka koja je 2001. podignuta pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Sudsko vijeće MKSJ-a zaključilo je da su pojedini pripadnici 72. bojne vojne policije iz Šibenika neposredno nakon ubojstava namjerno spriječili istragu osumnjičenih. No stvarni počinitelji do danas nisu procesuirani niti je itko odgovarao za opstrukcije istrage.