Novosti

Politika

Pokušaj normalizacije

Venezuelska vlast i opozicija navodno su postigle "djelomičan dogovor". Neizvjesno je da li će zaista doći do olakšavanja teške ekonomske i društvene krize u zemlji

Large venezuela pedro rances mattey  dpa

Caracas: potraga za hranom među smećem (foto Pedro Rances Mattey/DPA/PIXSELL)

Delegacije venezuelske vlasti i opozicije susrele su se krajem prošlog i početkom ovog tjedna u glavnom gradu Meksika na drugom krugu pregovora o normalizaciji odnosa. Prema javno dostupnim informacijama, postignut je "djelomičan dogovor". U dva kruga od sredine augusta dosad je dogovoreno da će obje strane raditi na "očuvanju suverenosti i teritorijalnog integriteta" zemlje te da će se sredstva trenutno zamrznuta u inozemstvu upotrijebiti za socijalne programe, osobito one vezane uz suočavanje s pandemijom. Obje mjere zapravo su bili zahtjevi vlasti prema opoziciji, u čije su ime sredstva venezuelske države u inozemstvu originalno i zamrznuta. Glavni zahtjev opozicije – promjena izbornih pravila koja bi im osigurala veću zastupljenost – tek je najavljen kao tema budućih razgovora. U međuvremenu, vlada je iz zatvora u kućni pritvor pustila Freddyja Guevaru, jednog od lidera opozicije uhapšenog početkom juna.

Do pokušaja normalizacije dolazi više od dvije i pol godine nakon nasilnih sukoba oko rezultata predsjedničkih izbora. Parlament pod kontrolom opozicije optužio je ljevičarskog predsjednika Nicolása Madura za izbornu prijevaru te u januaru 2019. proglasio jednog od opozicijskih lidera, Juana Guaidóa, privremenim predsjednikom. Guaidóa je ubrzo priznala administracija Donalda Trumpa, ali i vlade EU-a, koje su Madurovoj vlasti uvele sankcije te zamrznule sredstva u inozemstvu. Na stranu Guaidóa stao je i manji dio vojske i sudovi, ali pokušaj pobune brzo je propao.

Nakon nasilja i više desetaka mrtvih, dvije strane našle su se u nezavidnoj poziciji. Unatoč formalnom međunarodnom priznanju, Guaidó je bio nikad dalje od vlasti, dok je Maduro čvrsto zadržao vlast, ali bez međunarodnog priznanja i uz oštre sankcije koje su dramatično pogoršale ionako loše ekonomsko stanje. Guaidóove izglede za uspjeh dodatno je otežao razvoj događaja u Boliviji, još jednoj južnoameričkoj zemlji s ljevičarskom vladom koja je u dugogodišnjem sukobu sa SAD-om. Tamo je krajem 2019. opozicija uz međunarodnu podršku uspjela smijeniti predsjednika Eva Moralesa, ali je uvjerljivo poražena na izborima godinu dana kasnije. Odlazak Trumpa s vlasti i posebno njegovog "jastreba", savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, smanjio je interes SAD-a za interveniranje u južnoameričku politiku. Guaidó je stoga počeo tražiti način da se vrati u venezuelsku politiku u zamjenu za ukidanje sankcija koje su u njegovo ime nametnute venezuelskoj vlasti.

U procesu pregovora vlasti i opozicije, koji se održavaju u Meksiku gdje je na vlasti Madurov saveznik Andrés Manuel López Obrador, Guaidó je očito slabija strana. No Maduro također nastoji normalizirati svoje odnose ne samo s Guaidóom, nego prije svega sa SAD-om koji je sada posvećeniji vlastitim unutrašnjim problemima, ali je još uvijek ključni faktor, posebno u zapadnoj hemisferi. Pored načelnih deklaracija, dvije su strane dogovorile i participaciju Guaidóove političke koalicije na regionalnim izborima u novembru. Ako se to dogodi, time će Guaidó de facto priznati Madurov legitimitet i odustati od svojih pretenzija na mjesto legitimnog predsjednika.

Nastavak pregovora najavljen je za kraj septembra, a u međuvremenu dvije strane će formirati zajedničke radne grupe koje bi se trebale baviti suočavanjem s pandemijom, odnosno pitanjem sredstava zamrznutih u inozemstvu koja bi se trebala iskoristiti za kupnju cjepiva. Unatoč mogućoj političkoj normalizaciji, ostaje neizvjesno hoće li dogovori doista pomoći rješavanju duboke socijalne i ekonomske krize u Venezueli. I dok je 2000-ih tijekom vladavine Huga Cháveza siromaštvo bitno opalo, danas mjereno isključivo po prihodima gotovo cjelokupno stanovništvo Venezuele živi u siromaštvu, a prema listu Guardian zemlju je od 2015. napustilo više od 5,6 milijuna ljudi. Jedna od mjera koju traži vlada jest ukidanje sankcija državnoj naftnoj kompaniji, kako bi se olakšao izvoz nafte. Brojni ekonomisti već desetljećima upozoravaju da je ovisnost venezuelske ekonomije o izvozu nafte jedan od osnovnih uzroka socijalne i ekonomske krize, pogotovo u trenutnoj situaciji niskih cijena.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više