>

novosti logo

Predsjednica na kredit

Kolinda Grabar Kitarović sinoć je u sučeljavanju kazala da je dobila najmanji kredit Ministarstva vanjskih poslova s kamatom od 4,5 posto. Istina je drukčija: dobila je 70.000 njemačkih maraka s kamatom od 4 posto i to samo zato jer je bila u HDZ-u, a njezin kredit bio je veći od barem četiri druga u MVP-u

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u sinoćnjoj je debati izrekla nekoliko netočnih informacija vezano uz povlašteni stambeni kredit koji je 1995. godine dobila od Privredne banke Zagreb preko Ministarstva vanjskih poslova. Reagirajući na kritike protukandidata Zorana Milanovića, izjavila je da joj je isplaćen najmanji kredit s kamatom od četiri i pol posto.

No službeni dokument Ministarstva, koji su Novosti objavile prije mjesec i pol, pokazuje da je Milanović bio u pravu: kredit od 70 tisuća njemačkih maraka u stvarnosti je realiziran s kamatom od četiri posto, s tim da su najmanje četiri isplaćena kredita bila niža od njenog. Milanović je, k tome, bio dosta precizan i u izjavi da je riječi o kreditima koji su davani ‘malom broju HDZ-ovaca i odabranika’ u vrijeme dok su kamate za obične građane u Hrvatskoj iznosile oko 14 i 15 posto. 

Predsjednica je odbacila takav zaključak i rekla da je zapravo zaslužila kredit ‘radeći od jutra do mraka’. Suprotno njenoj argumentaciji, dokument iz Ministarstva koji je nastao u studenom 2000. godine pokazuje da je kredite dobilo 16 radnika koji su bili članovi HDZ-a ili su baštinili posebno dobre odnose s tadašnjim ministrom Matom Granićem i njegovim zamjenikom Ivom Sanaderom. Upravo na Sanaderovu ideju predsjedničin aktualni savjetnik Granić je uspostavio praksu kreditiranja zaposlenika. Na popisu se nalaze i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan i ministar vanjskih poslova Goran Grlić-Radman.

U vrijeme dobivanja kredita od 70 tisuća maraka, Grabar-Kitarović imala je samo 27 godina. Stambeno pitanje riješila je nakon dvogodišnjeg radnog odnosa s Ministarstvom u koje je došla na preporuku Sanadera. Čak i da nije riječ o privilegiji koja je proizašla iz klasičnog klijentelizma  – a upravo se o tome radi – svi odobreni krediti dovedeni su u pitanje početkom dvijetisućitih iz drugih razloga. U postupku revizije, Ministarstvo nije moglo pronaći pravilnik temeljem kojeg su krediti odobravani, a proračun za 1995. godinu uopće nije predviđao kredite za radnike. Spomenuti dokument koji smo nedavno objavili pokazuje i da podaci o kreditima nisu pronađeni u Ministarstvu, iako se to državno tijelo obvezalo na jamstvo za sve kredite te je uplatilo i 900 tisuća maraka pologa na račun PBZ-a.

Banka koja je u to vrijeme bila u državnom vlasništvu devedesetih je dovedena na rub propasti zahvaljujući imovinskom i financijskom zbrinjavanju HDZ-ovih tajkuna i običnih članova stranke. Tu dolazimo i do vjerojatno najgore predsjedničine izjave o ovoj temi. Želeći pokazati kako je riječ o čistoj priči, sinoć je rekla da su povlašteni stambeni krediti bili standardni u drugim ministarstvima i državnim firmama. Izjava je problematična zato što je točna: tisuće ljudi doista su za vrijeme vladavine Franje Tuđmana preko i na račun javne uprave zbrinjavani na razne načine, ali samo zato što su bili članovi HDZ-a. Priča o kreditu Grabar-Kitarović ogledni je primjer te prakse. 

1/2