Ako je suditi po kandidatima, drugi krug francuskih predsjedničkih izbora bit će repriza onog prije pet godina. U prvom krugu održanom u nedjelju aktualni predsjednik Emmanuel Macron osvojio je nešto manje od 28 posto glasova. Njegova glavna konkurentkinja Marine Le Pen osvojila je nešto više od 23 posto. Na prošlim izborima 2017. odnos između dvoje kandidata bio je sličan, no tada je Macron u drugom krugu uvjerljivo pobijedio sa 66 posto glasova. Takav se scenarij sasvim sigurno više neće ponoviti.
Još od Jacquesa Chiraca prije 20 godina francuski birači nisu dali drugi mandat aktualnom predsjedniku. Macronov prethodnik François Hollande bio je toliko nepopularan da je odustao od kandidature za drugi mandat. Aktualni je predsjednik daleko od te pozicije: on je još uvijek najvjerojatniji pobjednik prema anketama, ali trendovi koje pokazuju istraživanja zvone na uzbunu. Ako Macron i ovoga puta pobijedi, to neće biti s dvije trećine glasova, nego jedva nešto iznad polovice.
Protukandidatkinja Marine Le Pen predstavnica je ekstremne desnice, nasuprot koje cijela politička scena – od konzervativnih golista do komunista – već više od 40 godina održava cordon sanitaire. Taj kordon omogućio je Chiracu 2002. da Jean-Marie Le Pena, oca aktualne liderice ekstremne desnice, pobijedi u drugom krugu s čak 82 posto glasova. Od tog rezultata, preko Macronove dvije trećine prije pet godina, do sadašnjih jedva 50 posto – nešto se u odnosu između političkog mainstreama i ekstremne desnice očito suštinski promijenilo.
U velikoj mjeri promijenila se i percepcija Macrona. On je prije pet godina bio "novo lice", predstavnik tehnokratskog i "prema budućnosti orijentiranog" dijela lijevog centra. Za vrijeme prvog mandata, njegova agresivna antisocijalna politika proizvela je masovne prosvjede, uključujući one tzv. žutih prsluka, koje je Macron odlučio ugušiti policijskom represijom. Time je izgubio gotovo sav kredibilitet na ljevici, ne samo kao netko tko ima snažnu antiradničku agendu, već i kao netko s očitim autoritarnim tendencijama.
Vjerojatno i iskorištavajući djelomično rat u Ukrajini, u kojem je francuski predsjednik jedan od značajnijih diplomatskih aktera, Macron je de facto odlučio da uopće neće voditi kampanju u prvom krugu. Novinari su se šalili kako je njegov govor nakon proglašenja rezultata prvog kruga zapravo tek drugi nastup u kampanji. Prvi je bio prilikom najave kandidature. Ali odsutnost iz kampanje očito nije oštetila predsjednika koji je čak povećao potporu u svojoj bazi. Njegov problem za drugi krug je taj što mu se smanjila potpora među biračima kojima nije prvi izbor.
Rat u Ukrajini utjecao je na kampanju na pomalo neočekivan način. Umjesto da dâ prednost Macronu kao državniku u krizi, centralna tema kampanje postao je rast cijena energenata i osnovnih potrepština koji je neizravna posljedica rata. Najbolje se to vidi po značajnom rastu potpore samoj Le Pen, koja je ovaj put umjesto "kulturnih ratova" i imigracije pričala gotovo isključivo o socijalnim problemima. Ali i po još bržem rastu potpore trećeplasiranom kandidatu, lijevom populistu Jean-Lucu Mélenchonu, koji je sa svega desetak posto potpore prije par tjedana došao do visokih 22 posto glasova u prvom krugu.
Ostali kandidati daleko zaostaju za vodećom trojkom. Najznačajniji podbačaj bio je onaj tradicionalno vodećih stranaka lijevog i desnog centra francuske politike. Prije pet godina, Macron je oduzeo najveći dio glasova lijevom centru, koji predstavljaju uglavnom zeleni i socijalisti. To mu je olakšala činjenica da je i sam bio dio socijalističke vlasti. Te 2017. lijevi je centar zajedno dobio katastrofalnih 6,4 posto glasova. Ove godine, njihova katastrofa naizgled je još veća. Zeleni kandidat Yannick Jadot osvojio je svega 4,6 posto glasova. Kandidatkinja socijalista i gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo osvojila je manje od dva posto na nacionalnoj razini i tek nešto više od dva posto u svom Parizu.
S druge strane, desni centar je prije pet godina ozbiljno konkurirao za drugi krug. Ovoga je puta i njihova kandidatkinja Valérie Pécresse osvojila svega 4,8 posto glasova. To znači da ni jedna od tradicionalno vodećih stranaka nije prešla ni minimalni prag od pet posto koji im omogućuje da dobiju povrat sredstava utrošenih u kampanju. Čini se da je Macron nakon lijevog centra prije pet godina ove godine uspio uništiti i desni centar, otimajući im glasove i demontirajući njihovu bazu. No lako je moguće da sada oslanjanje na široki centar neće biti dovoljno za osvajanje Elizejske palače.
Cordon sanitaire načelno još uvijek funkcionira: i konzervativni golisti, i socijalisti i zeleni dali su potporu Macronu u drugom krugu protiv ekstremne desnice, ali broj njihovih birača toliko se smanjio posljednjih godina da ključ pobjede više nije u potpori tradicionalnih stranaka. Sve oči stoga su uprte u lijevog populista Mélenchona. On je jednako daleko od Macrona u socijalnim politikama koliko je daleko od Le Pen u drugim pitanjima, npr. odnosu prema muslimanima. Mélenchon je nakon prvog kruga u dramatičnom govoru četiri puta ponovio da ne želi da ijedan od njegovih birača glasa za Le Pen. Međutim u kampanji kojom dominiraju socijalne teme nije sigurno da će ga njegovi birači slijediti. Le Pen je tu svakako u prednosti, jer Macron više nego ikad ima čvrstu reputaciju "predsjednika bogatih". Njegova najava nakon prvog kruga da će možda odustati od reforme penzionog sistema pokazuje da je i sam svjestan problema. Kao što je znatan dio medija prenio, istraživanja pokazuju da Le Pen uvjerljivo vodi u dijelovima zemlje gdje je stupanj obrazovanja niži. Iza "obrazovanja", naravno, često se krije podatak o socijalnom statusu stanovništva.
Naposljetku, nije ni nužno da Mélenchonovi birači u drugom krugu daju glas Le Pen. Dovoljno je samo da ne izađu da bi utrka u drugom krugu bila vrlo neizvjesna. To da su birači, pa čak i birači ljevice, očito izgubili dio straha od ekstremne desnice uostalom nije posljedica samo Macronove politike lomljenja socijalnih pitanja "preko koljena". Le Pen je i sama intenzivno radila na ublažavanju svoje reputacije. No, koliko god se predstavljala kao šampion "običnih Francuza", jasno je kako iza Le Pen još uvijek stoji platforma koja je znatno desnije od bilo kojeg francuskog predsjednika u novijoj povijesti.
