>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Prorok Joža

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se Josip Manolić opet pokazati kao dobar prorok u svom selu: zadnji put je prije svih, osim Ivice Relkovića, najavio pobjedu Zorana Milanovića, onda kad u nju nitko nije vjerovao. Sad najavljuje pobjedu Bernardića i SDP-ove koalicije

Novi dan, N1, 11. lipnja, 09:30

Goranko Fižulić je skoro kućni autor N1, i to je dobro za N1. Loše je što se njegov glas rijetko čuje na drugim televizijama. Uvijek je pripremljen, barata podacima, ne titra nikome. U ‘Novom danu’ podastro je svoje procjene o ‘kupnji’ Ine i odnosima Hrvatske i Mađarske. ‘Priča o kupnji Ine namijenjena je slabije pismenim biračima’, kazao je. ‘Od toga neće biti ništa, a nakon izbora sve će se zaboraviti.’ Prije dva desetljeća Mol na ovim prostorima nije imao niti jednu benzinsku pumpu, a sad ima 192. Prije rata Ina je zapošljavala 33 tisuće ljudi, sad ima manje od devet tisuća. Mol je dobio što je htio – tržište bivše Jugoslavije na kojemu se neprestano širi, kao i OTP banka. Naknada prema kojoj Hrvatska ustupa naftu Mađarskoj najniža je od svih 70 zemalja koje prodaju taj energent. Standard prema kojemu se dobit dijeli ovdje je zaobiđen, a nitko ne zna zašto. Od 2018. do danas Petrol i Mol su, prema dobiti, porasli tri do četiri puta, Ina samo 30 posto. Fižulić je reafirmirao i zaboravljeni izraz ‘mađaroni’, konstatirajući kako je mađaronstvo započelo u doba Karamarka, razvilo se za Kolinde, a vrhunac dostiže pod Plenkovićem i njegovim smiješnim ministrom vanjskih poslova Radmanom čija je najpoznatija rečenica ‘brat uz brata, Mađar uz Hrvata’. Postoji i poslovica ‘ako smo braća, kese nam nisu sestre’, ali nje se Radman nije sjetio. Formula ‘čisti računi’ frenetično je korištena samo u Jugoslaviji, protiv Beograda, ne i protiv Budimpešte. ‘Ja ne razumijem zašto Hrvatska daje tolike kredite i Orbanu i Mađarskoj, što se krije iza te silne ljubaznosti i snishodljivosti koja prerasta u vazalni odnos; možda se nadaju da će Orban biti manje gramziv prema Hrvatskoj, ali od toga nema ništa’, zaključio je Fižulić.

Dnevnik Nove TV, 11. lipnja, 19:15

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se Josip Manolić opet pokazati kao dobar prorok u svom selu: zadnji put je prije svih, osim Ivice Relkovića, najavio pobjedu Zorana Milanovića, onda kad u nju nitko nije vjerovao. Sad najavljuje pobjedu Davora Bernardića i SDP-ove koalicije. Interne ankete SDP-a i HDZ-a daju mu za pravo: rejting HDZ-a počeo je padati. ‘Sve drugo je u rasulu, SDP je u prednosti prije svega jer je Milanović pobijedio, ne kao pojedinac nego kao SDP-ovac, sa saveznicima’, rekao je Manolić, dodajući da bi Tuđman bio ‘duboko nesretan’ današnjim HDZ-om jer on ‘nije trpio te male frakcije, on je bio bog i batina’. Opisuje ga ovako: ‘Dok sam ja bog, nema drugih bogova uz mene. Neke nije mogao podnijeti, kao Šeksa.’ Manolić je ponovio i zašto se razišao s njim: ‘Razlog je bio oružani sukob s Bosnom, ali to nije bio jedini razlog, već i sukob s nekim ljudima u vladi koji su vukli kriminalne poteze. On mi je rekao: ako tjeraš njih, ja ću tebe prije smijeniti.’ Negdje 1992. Tuđman je podijelio stotine stanova žetončićima koje je kupovao s cijele scene. Uzeo je viletinu s nekoliko stanova, podijelio djeci i unucima lukrativne poslove, poslovne prostore, restorane, osigurao jatacima pomoć vidljive ruke države. On je otac današnje Hrvatske, ali ne i krivac – da je napravio nešto što se ljudima nije dopadalo, već bi to u ovih 20 godina otkako ga nema netko ispravio, ali do toga nije došlo. Danas se svi kunu da s njegova puta ne skrenu, svi mu dižu spomenike, zaklinju se u nj, pa čovjek ne može nego s Baltazarom Bogišićem reći ‘što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi…’

Otvoreno, HRT, 11. lipnja, 22:00

Kad jednoga dana netko bude radio obdukciju Hrvatske televizije, sitniju pažnju morat će posvetiti načinu na koji je ugušeno ‘Otvoreno’. Najprije je iz emisije odstranjen odličan i uvijek pripremljen Domagoj Novokmet. Šefovima se činio prelijevim ili prekritičnim, pa je torpediran na N1. Potom je počeo smetati i Mislav Togonal, koji ima neobičnu sklonost postavljati logična pitanja, pa je ispao podjednako nezgodnim, premda nije sklon lijevim skretanjima. Kako ga je bilo nemoguće skinuti s projekta, dodana su mu tri voditelja, jedan pravovjerniji od drugoga, da se Vlasi ne dosjete a da se emisija razvodni. ‘Otvoreno’ je tako učinjeno anemičnijim od glavnog urednika HRT-a, a nitko nije postao žrtva cenzure. Urednici s Pridavlja uništili su i druge emisije koje su bile dobre, polemične i gledljive, između ostalih ‘Labirint’ i ‘Uvijek kontra’. Publika je zato prešla Šprajcu i Mojmiri Pastorčić, a ‘Otvoreno’ je gledljivo, u najboljem slučaju, tek jednom tjedno. Kao ovoga puta, kad je tema bila famozni otkup Ine, a Tomislav Ćorić mrtav ozbiljan dokazivao da Vlada misli vratiti naftnu kompaniju. To, naravno, nije istina, a financijski stručnjak Andrej Grubišić rekao je da to ne bi bilo dobro čak i kad bi bilo istinito – Vlada bi kompaniju povjerila na upravljanje ljudima a la Andrija Mikulić, Milijan Brkić, Ena Plinara, Josipa Rimac, Mate Boban, pa znamo kako bi to završilo. Tu je ideju Škegrin lobi uvalio Plenkoviću dok je još bio mlad i neiskusan, pa ju je ovaj na Badnjak plasirao kao svoju, a danas se ljuto kaje, ubila ga prejaka reč. Škegristi su inače imali jasnu računicu: prodati HEP, kupiti Inu, u oba posla uzeti milijunske honorare na elaboratima, živjeti sretno i zadovoljno do kraja života, kao borgovci, ali nije išlo.

Novi dan, N1, 13. lipnja, 10:30

Treba biti muško, rekao je Ljubo Ćesić Rojs u Saboru, imati snage i reći: da, jesam, peder sam, a ne sakrivati se… Čovjek bi danas, gledajući hrvatsku desnicu, mogao reći nešto slično: treba imati snage i reći: da, jesam, ustaša sam, a ne se skrivati iza sofistike – te stari hrvatski pozdrav, te dvostruke konotacije, te meteorologija (‘opet će se gusta magla spustiti’), te metafore, te osuda dvaju totalitarizama, ovo, ono. No takvoga u Hrvatskoj nema – da svijećom tražiš ne možeš danas u njoj naći čovjeka koji će priznati da je ustaša, sve neki semiotičari. Riječ je nekako zazorna, svi od nje bježe, pa je i voditelj Marko Perožić okolišao kao kiša oko Kragujevca da bi Bruni Esih, koja je u studio došla odjevena kao sunčani papagaj, nakon dužeg vrdanja priopćio kako je stanoviti lik iz njezine stranke ‘možemo slobodno reći, koketirao s ustaštvom’… Koketirao? Očijukao, hofirao, udvarao se? Voditelj se pri izgovaranju te riječi zasramio, a Esih je odgovor zaobišla jer bi, kao, voljela da Čirko sam na njega odgovori. Nitko nije muško da kaže da je ustaša, pa eto, čak ni žensko: Esih se zadovoljila odgovorom da je njezina stranka jedina prava desnica, a svi drugi su neke tetkice. Na transparent BBB-a u kojemu se najavljuje spolno nasilje nad srpskim ženama i djecom reagirala je ovako: ‘Govor mržnje je rastezljiv pojam, teško je definirati što je sve govor mržnje.’ Ovdje to i nije tako teško, ali teže je otkriti nešto drugo: govor mržnje, iako je naizgled fokusiran na Srbe, u najsuštinskijem je smislu antihrvatski. Tko to ne shvaća, budala je. Od politički vidljivih Srba u Hrvatskoj je danas samo jedan, Srbi su s više od pola milijuna prije rata pali na manje od 200.000, pa je teško naći očit razlog zašto je desnica tako opsjednuta njima. No u pomoć prizivamo rendgensku analizu Borisa Budena. ‘Ustaštvo nije samo odnos prema ustaškoj prošlosti, odnosno prema tzv. historijskom ustaštvu’, rekao je Buden Novostima. ‘Naprotiv, ustaštvo je izraz nemogućnosti hrvatskog nacionalizma, njegove historijske nesposobnosti da tom hrvatskom narodu koji tako beskrajno ljubi osigura nekakav konkretni socijalni, politički, ekonomski probitak. Ustaštvo je naprosto onaj moment u kojemu klasični hrvatski građanski odnosno malograđanski nacionalizam prelazi u fazu nacionalne samodestrukcije, u kojemu dakle to tzv. domoljublje uništava realni objekt svoje ljubavi. U tom smislu se može reći da su se ustaše, poraženi 1945., vratili 1991. da dovrše svoj posao, u čemu su napokon uspjeli. Kao što je NDH bila goli resurs njemačkog kapitala koji je u ratnom ekspanzionizmu vidio jedinu šansu svoga preživljavanja, tako je današnja hrvatska država sa svojim narodom, odnosno svim svojim prirodnim, materijalnim i ljudskim potencijalima, resurs globalnog kapitalizma, a uloga nacionalne elite je da omogući nesmetanu ekstrakciju tog resursa. (…) Neka Andrej Plenković ode danas u Bruxelles sa zahtjevom ‘jedna nacija, jedan glas’ pa ćemo vidjeti kako će se provesti’, kazao je Buden, a mi prisnažujemo – neka ode i pokuša pa neka javi kako se proveo.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/2