>

novosti logo

Rabljena sedmica: Nebeska Hrvatska

Nakon kupovine izraelskih letećih evergrina F-16, Ministarstvo obrane namjerava Ratno zrakoplovstvo usrećiti i transportnim helikopterima Black Hawk. Nema sumnje: ili vlasti kriju da ovoj zemlji prijeti gadan napad ili bez razumne svrhe troše novac na opremanje vojske

Let

Čudesno! Divno! Krasno! Čarobno! Impresivno! Fantastično! Izuzetno! Neusporedivo! Genijalno! Moćno! Dojmljivo! Nezaboravno! Bili su to osnovni dojmovi predstavnika domovinskih medija nakon što su se u vojnoj bazi Ramat David upoznali s izraelskim letećim evergrinima F-16 Barak koje će Hrvatska, blago joj se i nebesima njenim, kupiti u njihovim zrelim godinama, a ima ih, pisalo se, proizvedenih i prije tri desetljeća. Ali nema veze, sada čitamo o ushitu pukovnika Željka Ninića, zapovjednika 91. zrakoplovne baze, što je baš on, u dvosjedu s izraelskim kolegom, prvi pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva uzletio i, naravno, sletio s jednim od dotičnih aviona. Čitamo i kako je Izraelcima smiješno što se u Hrvatskoj ismijava starost njihovih aviona, ali ne čitamo da je logično što se prodavatelj smješka kupcu kad mu uvaljuje 12 starih aviona za cca 500 milijuna dolara. Ministar obrane Damir Krstičević planira – ima se, može se – i kupnju novih transportnih helikoptera Black Hawk. Najavio je izradu taktičko-tehničke studije koja će otkriti kakvi helikopteri trebaju Hrvatskoj. Nema sumnje: ili vlasti kriju da ovoj zemlji prijeti gadan napad ili bez razumne i opravdane svrhe troše novac na opremanje vojske. Tipujemo na drugu varijantu.

Let (2)

Ne želimo stvarati zlu krv u vrhu vlasti, ali ministar obrane Damir Krstičević postaje nam zabavniji od Kolinde Grabar-Kitarović. Na primjer, firmu King ICT, u kojoj je od 2001. do 2016. godine bio na svim važnim funkcijama, Ministarstvo unutarnjih poslova izabralo je da im nabavi bespilotne letjelice. Vrijednost ugovora – 267 tisuća kuna. Mediji koji pažljivije prate ministra prisjetili su se kako je lani, za vrijeme požara u Splitu, najavio da će Hrvatska već ove godine koristiti bespilotne letjelice za otkrivanje piromana. Krstičević je lijep primjer čovjeka koji uvijek može dati potvrdan odgovor na pitanje zna li za što se borio. Silan novac vrti se oko njega u novije vrijeme, ufamo se u čvrsto kršćanstvo da neće ni trepnuti pred izazovima.

Pad

Ivica Todorić razgovarao je s novinarima pred kamerama. Tim jedinstvenim i nekad nezamislivim događajem okončao je dugi javni dio utorka 10. travnja, dana u kojem mu je od 11 do 17 sati trajalo ročište na sudu u Westminsteru, a u povodu zahtjeva hrvatskih tužitelja da bude izručen voljenoj domovini. Sud će odluku objaviti 20. travnja. Nema smisla nagađati kakva će biti, no mediji prenose sutkinjinu tvrdnju da nikad nije imala tako detaljno obrazloženje zahtjeva za izručenje. Uz to, Hrvatsku u postupku predstavlja odvjetnica Clare Montgomery, a ona je, kako se može zaključiti, za pitanja izručivanja isto što je bio Šaban Bajramović za romsku muziku. Apsolutni bog. Novinari s okom za detalj uočili su da su se Todoriću za vrijeme ročišta tresle ruke te da gospođa Montgomery ima sat od tisuću funti. Inače, obrana je pokušala dokazati da iza hrvatskog zahtjeva za izručenje stoje politički motivi. Sad se vraćamo na početak, na Todorića s novinarima. Optuživao je aktualnu vlast za ‘bezočno uništavanje kapitala, imovine, kršenje zakona’, za Martinu Dalić je kazao da se ne može kontrolirati pa čak i Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, ‘mora čistiti za njom. Čistiti njene SMS poruke’. Ona je, napomenuo je, prva u prijavi koju je podnio za zločinačko udruživanje, zafrkavao se na račun Fabrisa Peruška, aktualnog izvanrednog povjerenika za Agrokor, prozivao Andreja Plenkovića… Hrvatsko angažiranje skupe odvjetnice nazvao je sramotom, hvalio je svoj poslovni genij, govorio kako je u Engleskoj kažnjen zbog hranjenja goluba na mjestu gdje se to ne smije pa i o svom stanodavcu, neimenovanom Albancu…

Ipak, da Gazda nema osjećaj za realno bilo je jasno kad se zapitao zašto ga žele uhvatiti kad je on izgradio Hrvatsku. Može biti sretan što su mu na vlasti Plenković i Dalić, nervozniji bi se režimi kudikamo brutalnije obračunavali s onima koji bi priznali odgovornost za izgradnju nečeg poput današnje Hrvatske.

Plutanje

A dok se Todorić s gorko-slatkim sentimentima prisjećao domovine i koncerna, u njoj (Hrvatskoj) još je jednom najavljena nagodba vjerovnika o njemu (Agrokoru). Ovaj put oglasio se i premijer Plenković s nekoliko standardno dosadnih rečenica. Prema dostupnim informacijama, ruski kreditori, a to su Sberbank i VTB, imali bi oko 40 posto udjela u Agrokoru. Dalo bi se još o istoj temi, ali bilo bi previše.

Strategija

Plenković, kaže prijestolnička štampa, mijenja komunikacijsku strategiju, što nas je uzdrmalo gotovo kao kad smo početkom godine pročitali da je Kim Kardashian promijenila look. Naime, Krešimir Macan, PR-džija kojeg je Plenković krajem prošle godine angažirao kao posebnog savjetnika za strateško komuniciranje, očito je osjetio potrebu opravdati devet tisuća mjesečnih kuna honorara pa će Vlada u ovoj godini potrošiti 600 tisuća kuna na angažiranje agencija za ispitivanje javnog mnijenja. Njihova je zadaća pitati građane o raznim planiranim reformama, poput mirovinske ili zdravstvene – a one se u Hrvatskoj vječno provode i uvijek na štetu korisnika. Svakako ćemo s dužnom pažnjom pratiti hoće li rasipanje solidne svote na anketiranje ljudi uvjeriti Plenkovića da je pogodio s izborom Macana. Nama se čini da jest, jer otkako su skupa Vlada se muči s Istanbulskom konvencijom, povjerenjem Martini Dalić, a premijer se suočava s otvorenim neposluhom u stranci i padom popularnosti. Samo što mi ne volimo HDZ.

Natječaj

Poništen je natječaj za voditelja Ekspertne radne skupine za provedbu obrazovne reforme, a Radovan Fuchs, bivši HDZ-ov ministar obrazovanja, imenovan je posebnim Vladinim savjetnikom za koordinaciju rada ERS-a. Premijer Plenković – često spominjano prezime u ovotjednom izdanju naše rubrike – priopćio je javnosti da je na telefonskoj sjednici Posebnog stručnog povjerenstva odabrano 12 članova Ekspertne radne skupine, ali se od izbora čelnog čovjeka odustalo zbog ‘nemogućnosti postizanja konsenzusa’. Najveću šansu nakon prošlog natječaja imao je Matko Glunčić, ali nije bio prihvatljiv Hrvatskoj narodnoj stranci zbog nimalo primjerenih izjava o djeci s posebnim potrebama i nacionalnim manjinama – da ne citiramo. A HNS, ne zaboravimo, od konačne propasti dijeli samo još malo pozerskog razmimoilaženja s Plenkovićem u obrazovnim temama koje su u resoru Blaženke Divjak, ministrice iz njihove kvote. Dva nas mjeseca dijele od godišnjice HNS-ova ulaska u HDZ-ovu vladu. Tadašnji i aktualni predsjednik narodnjaka Ivan Vrdoljak pravdao je taj potez, visoko plasiran na dugoj listi hrvatskih političkih gluposti, brigom za obrazovanje djece. Danas, godinu dana kasnije, zaista nisu na početku, nego tek trebaju stići do njega.

Budale

I ove je godine bilo budala koje su slavile uspostavu NDH.

1/1