Diplomat

Andrej Plenković otišao je sa stotinu gospodarstvenika u Ukrajinu, tamo je radio i govorio sve što se radi i govori u sličnim prilikama – o unapređenju suradnje, viznom režimu, pristupanju EU-u… – što vjerojatno ne bi dospjelo u ovu rubriku da nije imalo neobičan epilog: hrvatski je premijer ukrajinskim domaćinima ponudio hrvatsko iskustvo mirne reintegracije kao pomoć u pokušaju vraćanja suvereniteta nad istočnim dijelom države u kojem su vodili borbe s proruskim separatistima. To je ozlovoljilo rusko Ministarstvo vanjskih poslova, pa je u prigodnom saopćenju konstatiralo ‘ozbiljnu zabrinutost’ zbog Plenkovićeva spomena reintegracije i dodalo: ‘Dobro je poznato s kakvim su žrtvama i prisilnim odlaskom 250.000 Srba koji su stalno živjeli ondje završile velike vojne operacije Bljesak i Oluja 1995. godine’, vele Rusi i pozivaju Zagreb na bavljenje tim problemima, a ne Ukrajinom.

Nedavno je premijer posjetio BiH, nakon čega je u Orašju uhapšeno desetero bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Njegova vanjska politika zasad dakle ostavlja dojmljive učinke. Unaprijed strepimo od posljedica Plenkovićeva eventualnog posjeta Donaldu Trumpu.

Hiperaktivac

Tomislavu Tolušiću, HDZ-ovom ministru poljoprivrede, definitivno nije dosadno. Podređeni mu na dnevnoj bazi referiraju o sanitarno neispravnoj hrani u trgovinama, stječe se dojam kako još jedino salmonela želi ostati u Hrvatskoj. Mediji izvještavaju o pojačanim aktivnostima inspektora Ministarstva poljoprivrede i golemim količinama zdravstveno sumnjivog mesa, naročito u Dalmaciji, kojemu je ili istekao rok ili mu se ne može utvrditi porijeklo. Upućeni u podvige marne države izvještavaju da će meso, umjesto na tanjurima, završiti u spalionicama.

Tolušić smatra: ‘Ne možete uvoziti smeće i prodavati ga u Hrvatskoj. I potrošači se trebaju zapitati zašto je nešto dvostruko jeftinije i dolazi iz uvoza.’ Srećom, ministar očito nije čuo za potrošače koji se ne pitaju zašto je nešto jeftino, nego kupuju jer za skuplje nemaju. Baš nas vuče prema nekoj poanti o ekonomskim učincima vladavine Tolušićeve stranke, ali izgledalo bi previše predvidljivo, a možda i vulgarno, pa ćemo se autocenzurirati.

Ratnik

Prema pisanju ‘Nacionala’, Damira Krstičevića, ministra obrane, bosanskohercegovačke vlasti sumnjiče za ubojstvo civila u selu Bravnicama kraj Jajca 13. rujna 1995. godine, tokom akcije ‘Maestral’. Hrvatski su vojnici, navodno, pod Krstičevićevim zapovjedništvom izrešetali autobus sa 32 civila, potom ga pogodili zoljom i zapalili. Bravnice su većinski srpsko selo.

Ministar obrane pak kaže: ‘Tjednik Nacional vodi specijalni rat protiv 4. gardijske brigade i Hrvatske, a ja im poručujem da neće uspjeti. Na dan kad me se optužuje za počinjenje ratnih zločina, i ja i 4. gardijska brigada nismo ni bili u Bosni i Hercegovini, već u Splitu.’ Krstičevića je podržao i Plenković. Zalaže se, napominje, za procesuiranje odgovornih za sve zločine, ali ‘manipuliranje s informacijama koje bi u pozadini imale političku destabilizaciju je nešto što kao predsjednik Vlade ne prihvaćam’. I što sad kad nije prihvatio?

Optuženik

Strašno bi bilo živjeti vječno u Republici Hrvatskoj. Pa za 200, 300 ili 500 godina pisati iste vijesti o Božidaru Kalmeti kao i prije dvije, tri ili pet godina. Ili čitati beskonačna zdvajanja o milijunima kuna spiskanima u resoru prometa dok ga je vodio kao ministar. Ovog tjedna USKOK je podignuo protiv njega drugu optužnicu u desetak dana zbog zloporabe položaja i ovlasti pri produkciji filma ‘Prometna renesansa u Hrvatskoj’, ugovorenoj mimo javne nabave, čime je svoje ministarstvo oštetio za 612 milijuna kuna. Nedavno mu je potvrđena optužnica u aferi HAC-Remorker, u kojoj ga se tereti da je sa suradnicima podijelio nešto više od 15 milijuna kuna. Protivno boljim novinarskim običajima, nećemo vas zamarati detaljima: ako vas zanimaju, već su vam poznati, ako su vam, nekim čudom, promakli a zanimaju vas, guglajte. Ako vas sve skupa ne zanima – nikome ništa.

Strašno bi, u svakom slučaju, bilo za 800 godina nagađati znače li nove optužnice konačni kraj vječnog gradonačelnika Zadra, hoće li se povući s funkcije, namjerava li ga HDZ izopćiti, nizati u vječnosti te i slične riječi koje se, svaki put kad istražitelji pokažu interes za Kalmetom, redaju pred upitnicima u novinskim tekstovima. A još nije ni počelo suđenje s odvjetničkim izjavama, sudačkom tajnovitošću, vještačkom proturječnošću. Dok se pravomoćno utvrdi je li Kalmeta prav ili kriv, opasno ćemo se približiti vječnosti.

Podizanje druge optužnice Kalmeta je popratio opaskom o političkom progonu. ‘Dinko Cvitan ovo je napravio kako bi se dodvorio Mostu da dobije još jedan mandat. A onu prvu optužnicu protiv mene u aferi Remorker Cvitan je, po mom dubokom uvjerenju, nakon godinu dana proširio, i to po nalogu Zorana Milanovića i njegovih egzekutora’, zaključio je zadarski Poirot. Most je, naravno, negirao politički utjecaj na Cvitana, a Državno je odvjetništvo, još naravnije, izjavilo da postupa isključivo po zakonu.

TV man

Velik uspjeh Mostove kadrovske politike zabilježen je u Ministarstvu pravosuđa – ravnatelj dubrovačkog zatvora podnio je kaznenu prijavu zbog teške krađe protiv Anđelka Dundića, pomoćnika ministra pravosuđa za zatvorski sustav. Gospodin pomoćnik radio je kao pravosudni policajac do sredine travnja i baš u to vrijeme dogodili su mu se karijerni uzlet i kaznena prijava.

Iz Ministarstva pravosuđa novinarima nisu puno rekli. Točnije, napisali su da je Ministarstvu i Dundiću poznato kako su ‘u tijeku izvidi koji su, sukladno zakonskim odredbama tajni’ te su uskratili dodatne informacije. No Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku bilo je rječitije. Protiv Dundića su, kažu, sredinom travnja primili kaznenu prijavu zbog kaznenog djela teške krađe. Slijede tri zanimljivosti: prva, Odvjetništvo već sedam mjeseci provodi izvide; druga, Dundić je jedan od Mostovih udarnika u Dubrovniku; treća, o slučaju je ‘Dubrovački vjesnik’ pisao još u svibnju, mjesec dana nakon što je glavni junak priče imenovan pomoćnikom ministra.

Nismo spomenuli što mu se stavlja na teret. Navodno je ukrao LCD televizor u vlasništvu Halila Abdurahmanija koji je u dubrovačkom zatvoru robijao zbog trgovine ljudima i drogom. Ante Šprlje, ministar pravosuđa, također Mostov kadar, u travnju ove godine smijenio je prvog pomoćnika za zatvorski sustav Slavka Kovačevića nakon što je ‘Jutarnji list’ otkrio da je 2004. godine osuđen zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda maloljetniku. I Kovačević je, ne morate ni pogađati, Mostov čovjek. Nije lako naći prave, a neutužive riječi za Mostovu kadrovsku politiku.