Identifikacija

‘Dio onih koji žele minirati rad Stožera, dovesti u pitanje kredibilitet odluka, s vremenom je jasno identificiran. Mi svi koji to pratimo svaki dan znamo odakle to dolazi. Stožer civilne zaštite sve je odluke donio na temelju propisa u okviru kojih je ustrojen’, otkrio je premijer Andrej Plenković uoči derneka u povodu 30. godina od osnutka Mladeži HDZ-a. ‘Mi smo stabilizaciju prihvatili, to nam je svetinja’, legendarna je replika kojom je Ilija Čvorović prije mnogih desetljeća ocrtao profil građanina kakvog priželjkuje aktualni hrvatski premijer. Krotak, miran, bez suvišnih pitanja, gospodin Savršeni Građanin prihvaća Stožer kao Ilija stabilizaciju, bez suvišnih kako, zašto i otkud.

Dosad nismo zapazili ni suvišna kako, zašto i otkud o ovoj iznenadnoj provali premijerove iskrenosti. Tko je identificiran, tko ih je identificirao i zašto? Jesu li identificirani učinili nešto protuzakonito? Pred ulazak na sjednicu hrvatskog parlamenta Plenković je potvrdno odgovorio na pitanje predvodi li predsjednik države napade na Stožer uz napomenu da je ‘par ljudi uzburkalo priču i ovo je dio identificiranih aktivističkih skupina. Mi svi koji dugo pratimo stvari, pratite vi, pratim ja, nije to nikakva služba. Ja sam analitičan, gledam tko što piše, tko što govori, tko je s kim povezan i stvari su jasne’, riječi su koje je izgovorio predsjednik Vlade i HDZ-a braneći partijske drugove iz Stožera.

Čovjek ili ima previše vremena pa se bavi analizama medija i društvenih mreža ili je dotične analize prepustio nekim službama, pa sada to pokušava prikriti. U svakom slučaju, nema sumnje da je Ilija Čvorović građanin usklađen s premijerovim željama i vladarskim potrebama. Ne pita ništa, troši malo, vjeruje svemu.

Briga

Jedan je rekao: ‘BiH je naš prvorazredni prometni, gospodarski i sigurnosni interes. Apsolutno smo za tu gradnju mostova, a pogotovo za podizanje kvalitete života. Hrvatska je pred gospodarskim oporavkom. Vjerujemo da će se to na neki način pretočiti i na BiH. Jednostavno moramo se boriti za kvalitetu života. Mi smo susjedi i upućeni na BiH.’ Dodao je kako je Hrvatska spremna pomoći u podizanju kvalitete života ljudi u BiH, a posebno Hrvata koji su tamo konstitutivan narod te naglasio kako je potrebno graditi ‘mostove u svakom pogledu, onom slikovitom smislu, ali i stvarnom’. Drugi je izjavio: ‘Vlada Republike Hrvatske će, kao i do sada, snažno podupirati BiH, razvijati suradnju sa sva tri konstitutivna naroda i sa svim građanima, biti ona država koja će BiH podupirati na putu prema EU i Sjevernoatlantskom savezu. Činimo to uvjereni da je to jedini pravi put i naša istinska uloga, poštujući BiH kao susjednu i prijateljsku državu, poštujući njen suverenitet i iznad svega poštujući i respektirajući političke stranke i institucije koje unutarnjim dogovorima trebaju postizati daljnja pitanja koja su vezana za funkcioniranje BiH. Nama je bitno da u tom kontekstu poštujemo načela jednakopravnosti, osobito Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda i to u kontekstu 25. obljetnice Daytonskog sporazuma.’

Prvi se zove Tomislav Karamarko i početkom svibnja 2016. godine, kada je govorio o gradnji simboličkih i pravih mostova prema Bosni i Hercegovini te posebnoj brizi za tamošnje Hrvate, bio je potpredsjednik hrvatske Vlade. Drugi se zove Andrej Plenković i 14. rujna 2020. godine, kada govori o razvijanju suradnje s Bosnom i Hercegovinom te osobitoj brizi za tamošnje Hrvate, predsjednik je Vlade Republike Hrvatske. Četiri godine su prošle, štošta se promijenilo u svjetskoj politici, mijenjalo se ponešto i u Hrvatskoj, ali u prenemaganjima vodećih hadezeovaca o Bosni i Hercegovini – posebno o tamošnjim Hrvatima – nema novosti. Istodobno, BiH je danas tek nešto više zemlja pustoši i očaja nego što je bila prije četiri godine.

Toliko o politikama, njihovim porukama i epohalnim promjenama. Inače, Plenković je u Mostaru prisustvovao ustoličenju novog mostarskog biskupa Petra Palića, a sastao se i s političkim bratom Draganom Čovićem, liderom bosanskohercegovačkog HDZ-a. Nešto kasnije posjetio je novoizgrađenu crkvu Presvete obitelji u Solinu gdje je, precizira jedan dnevni list, bio ganut, a u društvu lokalne hadezeovčadi govorio je o kršćanskim korijenima i tome sličnom. Valjda smatra da silni milijuni koje vlasti na svim razinama daruju crkvi i teror vjeronauka nisu dovoljno iskupljenje za Istanbulsku, pa eto, za svaki slučaj…

Teror

Kad smo već kod crkveno-klerikalnog terora u Hrvata, drago nam je zabilježiti svaki oblik naizgled uzaludnog otpora. Roditelji učenika šestog razreda zagrebačke Osnovne škole Ivana Meštrovića koji ne pohađaju vjeronauk ovih su se dana pobunili. Izvukli su djecu iz škole dok im je trajao blok-sat vjeronauka te ih, kasnije, vratili. U razredu je 28 učenika, četvrtina ih ne pohađa vjeronauk. Prije protuepidemijskih mjera, škola bi se pobrinula da tokom vjerske indoktrinacije njihovih razrednih kolega budu u knjižnici gdje su smjeli čitati, pisati zadaćnice, šetati… Sada pak moraju sjediti u učionici tokom sata navodno izbornog predmeta koji ne žele slušati. E, zato su se roditelji pobunili, što lijepo i srdačno pozdravljamo.

Stanari

Negdje po strani aktualnih odluka Ustavnog suda kojima je legalizirao štošta što je uradio Nacionalni stožer civilne zaštite, čuvari hrvatskog Ustava s deset su glasova za i tri protiv srušili propis magično neatraktivnog naziva – Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova. Sporne odredbe izglasane su na pritisak Hrvatske narodne stranke, političke organizacije o čijoj svrsi postojanja ne postoji jasno objašnjenje, premda kruži nekoliko ne baš uvjerljivih teorija. Uglavnom, Ustavni sud smatra da je milošću HNS-a ‘u osiguravanja vlasničkih prava najmodavaca’ prekomjeran teret prebačen na zaštićene najmoprimce pa je stoga ukinuo pojedine članke zakona. Za izmjene i dopune zakona žustro je i žestoko lobirao Željko Uhlir, državni tajnik Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Zakon je, uz ostalo, predviđao da do 1. rujna 2023. zaštićeni najmoprimci vrate stan vlasnicima, ali ne i što će biti s najmoprimcima, propisivao je postupno povećanje najamnine, mogućnost otkupa stana po cijeni koju odredi vlasnik… Procjenjuje se da je u Hrvatskoj trenutno između 2500 i 3000 stanova sa zaštićenim najmoprimcima u kojima živi, po prilici, devet tisuća građana. Teret njihovog zbrinjavanja država nije htjela preuzeti – bolje je i ugodnije trošiti na gluposti – nego ga je prebacila na jedinice lokalne samouprave.

Država za skoro trideset godina nije osmislila pošten način obeštećenja i zaštite dviju skupina ljudi čija su prava ugrožena, nego ih je prepuštala međusobnoj konfrontaciji. Na jednoj su strani vlasnici bez prava konzumacije svoga vlasništva, a na drugoj često osiromašeni i socijalno ugroženi zaštićeni najmoprimci koji bi financijski teško izdržali ono što je propisivao Uhlirov zakon. A on, Uhlir, veli da će pričekati pisano obrazloženje odluke ustavnih sudaca. Ono mu je bitno da bi Ministarstvo graditeljstva ‘moglo početi pripremati nove izmjene i dopune Zakona o najmu stanova’, otkrio je novinarima koje je zanimalo i je li mu malčice neugodno te planira li podnijeti ostavku. ‘Postaviti pitanje ostavke nekome tko je pokušao napraviti nešto pozitivno za državu krajnje je neprimjereno’, zapazio je Uhlir. A zapravo, krajnje je neprimjerena i krajnje tužna samo njegova izjava. Da mu netko ponudi adekvatnije mjesto? Ili mu, u skladu s cinizmom epohe, omogući potragu za novim izazovima na tržištu rada?