>

novosti logo

Rabljena sedmica: Poštujte naše štetočine

I dok kuloari nagađaju da aktualni neuspješni premijer Andrej Plenković putuje u Njemačku i zbog pregovora o budućem angažmanu u evropskoj birokraciji, njegov još neuspješniji prethodnik Tihomir Orešković kupio je pola milijuna eura vrijednu vilu na Braču. Premijeri koji loše vode ovu zemlju ne trebaju se bojati za svoju budućnost

Plenković

Daleko od toga da je politika u Hrvata jedina djelatnost bez čvrste veze između osobne uspješnosti i radnih rezultata – viđali smo proteklih desetljeća među domaćom menadžerijom svakakvih pojava, pa i onih čije je djelovanje ostavljalo posljedice usporedive s elementarnim nepogodama. Ipak, teško je odoljeti bilježenju novih primjera. Na ovo kraće razmatranje ni o čemu nagnala nas je vijest o putovanju premijera Andreja Plenkovića u Njemačku gdje ga, drugi put u njegovu mandatu, prima kancelarka Angela Merkel. Nije, poučava nas upućena, ali i oduševljena štampa, običaj da kancelarka ‘u tako kratkom roku u više navrata prima visoke goste’, ali u Plenkovićevu je slučaju učinjena iznimka jer kuloari bruje, zvone i nagađaju da bi jedna od tema mogao bit premijerov potencijalni angažman u evropskoj administraciji. Cijeneći razmjere pustoši koju, zajedno sa svojom strankom, ostavlja u Republici Hrvatskoj, nismo sigurni da bi ga preživjela čak i neobično žilava evropska administracija.

Orešković

A da u politici postoji gore spomenuta veza između rezultata i standarda, Tihomir Orešković, jedan od živopisnijih Plenkovićevih prethodnika, vjerojatno bi spavao u konačištima Crvenoga križa. Srećom po takozvanu političku elitu, meritokratski su kriteriji daleko od njih, pa je legendarni Tim za nekih pola milijuna eura nedavno kupio vilu u Splitskoj na otoku Braču. Ne bismo ostajali nedorečeni – Orešković, koliko je poznato, novac za kupnju vile nije zaradio vegetiranjem na čelu krajnje desne Vlade koju su činili HDZ Tomislava Karamarka i Most, nego radom za farmaceutsku industriju gdje je, sudimo li po primanjima, bitno uspješniji nego u Banskim dvorima. Premijeri koji loše vode ovu zemlju ne trebaju se bojati za svoju budućnost.

Divjak

Glavna novost o obrazovnoj reformi u proteklih tridesetak godina kaže da je preimenovana u kurikularnu. Sve ostalo je uglavnom isto: istina, neuspješno je provode drugi akteri nego davnih godina, a i opravdavanja zbog zastoja se mijenjaju, ali neprovođenje je vječno. Svega nekoliko dana nakon što je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak tradicionalno objavila početak eksperimentalne kurikularne reforme u 74 škole, nakladnici zaduženi za isporuku udžbenika objavili su kako za ostvarenje ministričine želje ne postoje elementarni preduvjeti jer do početka školske godine 3. rujna nisu u stanju osigurati nove udžbenike za oko 8500 učenika koji će pohađati eksperimentalne škole. Još, kažu, nisu ni okončali pregovore s Ministarstvom, odnosno nemaju ‘informacije o pregovaračkom postupku nabave, kao ni o cijenama za eksperimentalne materijale’. Grupacija nakladnika poručuje i da Ministarstvo nije završilo postupak odobravanja informatičkih udžbenika za više razrede osnovne škole, bez čega udžbenici ne mogu biti štampani. S druge strane, iz Ministarstva odgovornost prebacuju na izdavače, navodno su tražili dodatne rokove. Prošla je godina i nekoliko mjeseci otkako je Ivan Vrdoljak, predsjednik Hrvatske narodne stranke, neumoljivom odlukom o ulasku u HDZ-ovu vladu osudio svoju stranku na nestanak. U snopu nemuštih opravdanja najupadljivije je bilo ono da se na taj potez odlučio zbog brige za obrazovanje. Na ministarsko mjesto postavio je Blaženku Divjak koja sada, pred početak školske godine 2018/19., nije kadra organizirati ni tiskanje udžbenika na vrijeme.

Kamenički

Dvadesetogodišnjeg Marina Kameničkog policija je odvela iz zagrebačke bolnice Sveti Duh na ispitivanje u prometnu policiju Lučko, a potom će sjesti i nasuprot državnih odvjetnika. Premda je hrvatski pravni sustav, poput maštovitije videoigrice, pun iznenađenja i neočekivanih zasjeda, sve osim zadržavanja Kameničkog u istražnom zatvoru bilo bi previše čak i za ovdašnje standarde. Dvadesetogodišnjak je prošlog četvrtka u Ilici divljajući sportskim Mercedesom AMG naletio na tri automobila i ubio dvije osobe, dvadesettrogodišnju suputnicu i šezdesetčetverogodišnju suvozačicu iz jednog od automobila u koje je udario. Nemamo inače običaj prenositi crnokronikaške vijesti, ali u ovom su nas slučaju na to nagnali kako razmjeri tragedije tako i jedan bizaran te jedan neobičan detalj. Onaj bizaran informira nas da je Kamenički vodio udrugu Karlo Kaić osnovanu prošle godine u čast njegova prijatelja poginulog u prometnoj nesreći u listopadu 2016. godine. Zadaća udruge bila je ‘promicanje sigurnosti prometa i prometne kulture te podizanje razine svijesti, odgovornosti i znanja u svrhu smanjenja nepropisnog i rizičnog ponašanja svih sudionika cestovnog prometa s naglaskom na djecu i mlade’, piše u Registru udruga uz napomenu da osiguravaju ‘psihološku, materijalnu, stručnu i svaku drugu pomoć članovima obitelji čije su osobe stradale u prometnim nesrećama’.

Neobičan detalj kaže da je Kamenički u svome mladom životu stigao biti i savjetnik uprave zagrebačkog radija Enter. Štoviše, s nekolicinom vlasnika i upravljača najpopularnijih hrvatskih radija lanjskog je lipnja bio na prijemu kod predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović. O čemu su razgovarali tada devetnaestogodišnji Kamenički i državna čelnica, do danas nije poznato. Tek, eto, nikome nije čudno što je jedva punoljetni klinac dospio kod Grabar Kitarović u svojstvu nečijeg savjetnika, kao što nema prevelikog uzbuđivanja oko činjenice da su vlasnici najpopularnijih radija mahom anonimne osobe. Ništa neobično u Republici Hrvatskoj nije čudno.

Hernadi

Nije uspio ni najnoviji pokušaj dovođenja Zsolta Hernadija, dugogodišnjeg čelnika mađarskog MOL-a, pred hrvatska istražna tijela koja ga godinama žele ispitati o navodnom podmićivanju bivšeg premijera Ive Sanadera, u zamjenu za upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji Ini. Mađari su dosad odbijali suradnju s Hrvatskom, obrazlažući Hernadijevu zaštitu nacionalnim interesima. U međuvremenu je Europski sud u Luksemburgu u srpnju zapazio da Mađarska ne bi smjela ignorirati evropski uhidbeni nalog za Hernadija, što tamošnje sudove nije impresioniralo, nego su zapazili da Sanader u Hrvatskoj nije imao pravično suđenje pa ga, smatraju, ne bi imao ni Hernadi. Ovdje je mjesto za zaključak o ugledu Republike Hrvatske. Nema ga. Ugleda, ne zaključka.

1/1