Direktor

Započinjemo s lijepim vijestima o domovinskim uspjesima, u divno vrijeme svenacionalne sreće zbog odličnih rezultata nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji: na sjednici koju je održala kostimirana u ‘kockaste’ dresove, vlada Andreja Plenkovića zaključila je da bi aktualni vršitelj dužnosti direktora dubrovačke Zračne luke trebao postati direktor, ali na svega šest mjeseci. Vlada je, stoji u njezinu aktu, predložila Skupštini društva Zračna luka Dubrovnik d.o.o. imenovanje Frane Luetića direktorom i to ‘sukladno Uredbi o kriterijima za provedbu postupaka odabira i imenovanja kandidata za predsjednika i članove uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku’. Zamorno, ali OK. To je jezik domovinske birokracije. Luetić je vršitelj dužnosti od siječnja, a istaknuo se postavljanjem Ivana Maslaća na funkciju direktora za komercijalne poslove. Luetić je brat Dubravke Šuice, HDZ-ove europarlamentarke, a Maslać brat Plenkovićeve supruge. Luetić je očito demonstrirao kako vođenjem pametne kadrovske politike kupiti povjerenje aktualne Vlade ili barem njezina prvog čovjeka. Čestitamo svima u ovom čvrstom obiteljskom lancu.

Stanovi

Vrijeme je godišnjih odmora za sve, pa i za pripadnike političke klase. Dva mjeseca ih neće biti na radnim mjestima, a prije odlaska na XXL plandovanje usvojili su izmjene Zakona o najmu stanova koji omogućuje vlasnicima nacionaliziranih stanova da do rujna 2023. godine uđu u posjed svoje imovine. Prijestolnička štampa podsjeća kako kritičari zakona upozoravaju da on ne rješava status zaštićenih najmoprimaca. Zbog stavljanja ovog propisa na dnevni red, SDP, Živi zid i Most napustili su sabornicu, dok je dio zastupnika vladajuće koalicije glasao protiv. Izmjene su ipak usvojene, jer su ih podržali Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Željko Glasnović te IDS-ovci Tulio Demetlika i Giovani Sponza.

Ambalaža

Nerado prenosimo protokolarne vijesti, osim kad su glavni junaci premijer ili predsjednica koja se toliko otela (samo)kontroli da odavno ne zaslužuje prostorno skromnu pažnju naše rubrike, nego temu, možda i reportažu, esej te promatranje. Ovaj put činimo iznimku, informiramo o protokolarnom zbivanju u čijem je središtu Damir Krstičević, ministar obrane. Uoči susreta Američko-jadranske povelje, koja je okupila ministre obrane Hrvatske, Albanije, Makedonije, Crne Gore, BiH i Kosova, sastao se s američkim kolegom Jamesom Mattisom. Krstičević je poručio da SAD ‘ostaje naš najvažniji strateški partner u području sigurnosti i obrane, a NATO temelj naše sigurnosti’, dok je Mattis još jednom podržao projekt nabave borbenog zrakoplova F16 opazivši da je ‘Hrvatska izabrala dobrog partnera – državu Izrael’. Nakon ove verbalne razmjene ničega, američki i hrvatski ministar obrane pozirali su omotani u navijačke šalove hrvatske nogometne reprezentacije uoči finalne utakmice protiv Francuske. Prenosimo ovo kao zanimljiv pokušaj umatanja interesa vojno-industrijskih krugova u prihvatljivu navijačku ambalažu.

Suspenzija

Svašta se u Hrvatskoj mijenja, samo SDP kontinuirano propada. Glavni stranački odbor odlučio je s 56 glasova za, četiri protiv i jednim suzdržanim da Peđa Grbin, Siniša Hajdaš Dončić, Mihael Zmajlović i Vedran Babić zaslužuju suspenziju, jer su inicirali potpisivanje pisma u kojem 90 članova stranke traži odlazak aktualnog predsjednika Davor Bernardića. Suspendiranima je na dvije godine oduzeto pravo unutarstranačkog glasanja i kandidiranja na funkcije. Prije toga, Bernardić je ponudio SDP-ovim saborskim zastupnicima da odustanu od mjesta u parlamentu, pa će i on dati ostavku na funkciju predsjednika. Na taj bi način, veli, on i oni pokazali da im je stalo do zaštite SDP-a, a ne svojih fotelja. Grbin mu je odgovorio kako će svoje mandate dati novom stranačkom vodstvu. Ipak, to se neće dogoditi. Zasad. Bernardić ostaje loš predsjednik bezidejnog SDP-a, što je vjerojatno zaslužen, ali pomalo okrutan kraj stranke u kojoj su mnogi godinama vidjeli jedinu moguću opoziciju HDZ-ovoj nacionalističko-kriminalnoj hegemoniji.

Gumb

HDZ, dakle. Njegov i Vladin predsjednik Andrej Plenković pustio je u rad, svečano otvorio ili kako se to već kaže, Čiovski most, drugi takav objekt koji povezuje otok Čiovo s gradom Trogirom. Bit ćemo do kraja precizni, Plenković je, ažurno javlja prijestolnička štampa s lica mjesta, most simbolično pustio u promet ‘pritiskom na gumb za podizanje rampi’. Zatim se, ažurna je i dalje prijestolnička štampa, prošetao mostom u društvu ministra prometa Olega Butkovića i mještana. Svečanost pritiskanja gumba i šetanja kasnila je nekoliko sati jer se ‘staro i mlado slilo na most kako bi proslavili rješenje problema koji je desetljećima mučio lokalno stanovništvo i brojne turiste’. Slijedi Plenković: ‘Most je uvijek sjajna vijest, a ovaj je fantazija.’ Ha, šta kažete? Nije kao predsjednica, ali nije ni za bacit, kadrovi Ministarstva vanjskih poslova zaista su oštroumni. Most je dug 546,34 metra, koštao je 207 milijuna kuna, 85 posto pribavljeno je iz EU fondova, a premijer ga je otvorio u nedostatku ozbiljnijih uspjeha.

Doživotna

Josip Perković, bivši jugoslavenski i hrvatski udbaš, svjedočit će 19. rujna na suđenju Đuri Gavriloviću, optuženom za ratno profiterstvo, i to na prijedlog obrane. U optužnici stoji da je Gavrilović istoimenu tvornicu kupio novcem od prodaje oružja, a Perković valjda ima drugačija saznanja. Perković i Mustač u Njemačkoj su na doživotnoj robiji zbog ubojstva hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu.