>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Nedostižni Medici

Firentinski bankari bili su veliki mecene. Kod nas nikoga ne zanima financiranje znanosti, umjetnosti, postignuća. U se, na se i poda se – sebičnost je ovdje vrhunska deviza. Nisu ni Medici imuni na zloću i intrige, ali ipak žele ostaviti pozitivan trag, učiniti nešto za spas duše, i to im i uspijeva. A što će ostati iza naših bankara i sinjorije?

Medici, gospodari Firence, HRT, 29. rujna, 22:36

Iz epizode u epizodu serija Sergija Mimice Gezzana dokazuje visoku razinu: da nas je predsjednica Republike uistinu odvela s Balkana u Europu, kako stalno ponavlja, ‘Medici’ bi na prepad osvojili Hrvatsku, ali nekako nam se čini da kod nas i dalje dominiraju – turske sapunice i ‘Žikina dinastija’! To dokazuje i nespretno izabran termin emitiranja ove serije, koja ide nedjeljom na drugom programu između 22 i 23 sata, kao neko televizijsko siroče. Mimica je vješto spojio povijest velike firentinske bankarske dinastije s gradnjom grandiozne kupole na gradskoj katedrali, koja je dvjesto godina bila bez krova jer nitko nije znao kako napraviti stabilnu konstrukciju na prečniku većem od 40 metara. Problem nije riješen sve dok se nije pojavio genij Filippa Brunelleschija. On je, kao i svi veliki firentinski umjetnici, bio opsjednut idejom da se upiše u povijest, pa je godinama proučavao antičke građevine u Rimu (prije svih Panteon), kako bi otkrio tajnu statike koja bi bila dostatna za firentinsku katedralu. Kad je pronašao model, nije ga htio otkriti ni naručiteljima radova, već je – u svjetskopovijesno slavnoj epizodi – auditoriju u kojem su bili gospodari Firence i rivali arhitekti svima postavio pitanje kako mogu postaviti jaje da stoji na stolu. Nitko nije znao. Onda ga je on malo lupio na vrhu i jaje je stajalo. ‘Ah, pa tako bismo i mi znali’, rekli su drugi arhitekti. ‘To biste rekli i da vam pokažem nacrte kupole’, odgovorio je Brunellschi, pa je naglavce izbačen van. Nakon nekog vremena molili su ga da se primi posla, the rest is historyMedici, bankari, bili su veliki mecene. Naši bankari nisu. Kod nas nikoga – bankare, tajkune, političare, milijunaše svih fela – ne zanima financiranje znanosti, umjetnosti, postignuća. U se, na se i poda se – sebičnost je ovdje vrhunska deviza, a kako stoje stvari u pametnijim republikama, vidimo iz serije. Nisu ni Medici imuni na zloću i intrige, ali ipak žele ostaviti iza sebe neizbrisiv, pozitivan trag, učiniti nešto za spas duše, i to im i uspijeva. A što će ostati iza naših bankara i sinjorije?

Live kandidatura KGK, N1, 2. listopada, 12:00

Čini se da sad postaje jasno zašto je Kolinda Grabar-Kitarović toliko odugovlačila s objavom kandidature. Zabrana pitanja na kandidaturi jasan je odgovor: blokirao ju je strah, panika od nezgodnih pitanja i neispunjenih obećanja, pa je odlučila kampanju maksimalno skratiti. U podrumu Matice hrvatske, sa stranačkom publikom koja je po scenariju pljeskala – premda bi puno uvjerljivije bilo da je iz offa dolazio engleski umjetni smijeh – predsjednica je s pleksiglasnih blesimetara čitala govor kojemu po afektaciji, izvještačenosti, neuvjerljivosti, patetici i praznini teško možemo naći premca u novijoj povijesti hrvatskog političkog govorništva. I kod Pernara zna biti kudikamo više sadržaja, i neusporedivo više iskrenosti. Kao za čudo, netko je iz njezina tima novinarima dao tekst govora s didaskalijama (sad već povijesni ‘blagi smiješak’ i ‘bez zahvale’), pa su te diletantske sitnice u drugi plan gurnule strašnu prazninu nastupa: najednom su svi pričali samo o ‘blagom smiješku’, nitko o bespridržajnoj besadržajnosti kraljičina govora. Amaterizam Kolindinih suradnika donekle je dakle spasio predsjednicu od njezinog vlastitog amaterizma. Kako će ona izdržati sučeljavanja s Milanovićem, Škorom, Kolakušićem? Twitter, predsjednice, Twitter, i to je to. Dalje od kamera, sučeljavanja, protivnika.

Live kandidatura Dubravke Šuice, N1, 3. listopada, 18:30

Medici, turske sapunice, TV prodaja, vjerski program – sve je bolje od terora standardiziranog političkog mediokritetstva! Tko god je imao iluziju o Europskoj komisiji kao zavičaju stručnjaka, gledajući buduću potpredsjednicu europske vlade mogao se oprostiti od svojih zabluda. Teško je reći što je bilo gore u Šuičinom nastupu, njezin očajni engleski – ‘ja Tarzan, ti Jane’ – koji su hoćeš-nećeš svi primijetili ili sadržaj koji je na tom jeziku izrekla, to jest njegov posvemašnji nedostatak. Način na koji govore ljudi u EK-u nalik je na nekadašnje govore pripadnika Saveza komunista, Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, Saveza socijalističke omladine ili Saveza sindikata. Debate o udruženom radu i svinjskim polovicama, to je ta razina uzbudljivosti! Europa je ušla u duboku kolotečinu u kojoj je važno samo ne remetiti uobičajeni poredak stvari. Jedni kradu, ekspropriraju, eksploatiraju, drugi bivaju okradeni, eksproprirani, eksploatirani, ali sve se odvija demokratski i važno je ne rušiti privid te demokracije. Zato uspon mediokriteta, od Kolinde preko Von der Leyen i Bernardića do Šuice, nije slučajan: važno je ne talasati, pristojno izgledati, dugo mljeti, kao u onom stihu ‘tukla su me tri boksera iz Rume, tukla su me dugo, monotono…’ i karijera ide!

Dnevnik Nove TV, 4. listopada, 19:15

Sabina Tandara Knezović utjerala je Davora Bernardića u klopku vlastite prošlosti, a onda se s njim poigravala kao mačka s mišem. Nakon par minuta razgovora, koji je odisao za hrvatske prilike već standardnom, kolindijanskom ispraznošću – Bernardić je na sva konkretna pitanja odgovarao marmeladom od fraza: ‘mi ćemo se boriti protiv korupcije’, ‘mi ćemo vratiti dostojanstvo’, ‘mi ćemo preuzeti odgovornost’, ‘mi već pišemo zakone’ – novinarka mu je, nakon niza pohvala izrečenih na račun Zorana Milanovića, citirala njegove vlastite riječi koje, otprilike, glase da je Milanović iza sebe ostavio spaljenu zemlju. Bernardić se pokušavao izvući: te ne znate vi kontekst, te znam ja dobro što sam rekao, te ovo, te ono, ali bilo je jasno da je matiran. Sabina Tandara Knezović priprema se za svoje intervjue, ne daje popust, ponaša se kao novinarka koju zanima istina bez obzira na to kakav ‘autoritet’ sjedi nasuprot nje. Trebalo bi to postati pravilo u hrvatskom novinarstvu, pa ga ističemo & pohvaljujemo kao uzor.

1/2