Virus
Vijest tjedna pojava je koronavirusa u Republici Hrvatskoj. ‘Riječ je o mlađem čovjeku iz Zagreba koji je hospitaliziran u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Vijest je potvrđena nakon sastanka nacionalnog stožera Civilne zaštite koji je održan u Banskim dvorima’, prenosimo s web-stranice javne radiotelevizije. Idemo još malo prenositi isti izvor: ‘Premijer Andrej Plenković izjavio je da je u Hrvatskoj potvrđen koronavirus i nalazi se u Zagrebu’, piše u vijesti, pa slijedi preciziranje: ‘Radi se o mlađem čovjeku. Njegovo stanje je dobro’, ponovio je predsjednik Vlade nakon sastanka Nacionalnog stožera civilne zaštite i obećao pravodobno informiranje javnosti o svemu. U srijedu ujutro doznali smo da i brat zaraženog ima koronavirus. Uoči objave o prvom slučaju zaraze zemljom su kolale dezinformacije o zaraženima, a na društvenim je mrežama dijeljen glas nepoznate ženske osobe koja se pozivala na neimenovanog tehničara iz splitske bolnice prema čijim informacijama i Split ima zaraženog. Ispostavilo se kako je riječ o laži.
Nije sasvim jasno što u ovoj priči radi premijer. U redu, s jedne strane želi smiriti paniku koja ubrzano prazni police nekih supermarketa i traga za maskama, ali kako to može uraditi on, a ne netko od liječnika? Hrvatski je premijer i medicinski diletant, pa autoritet s kojim nastupa kada govori o oboljelima od infektivne bolesti nije stručne naravi, a samo takav se može kvalificirano suprotstaviti glasinama. A po političkom kriteriju, o koronavirusu mogli bi progovoriti i Gordan Jandroković, Milijan Brkić, Oleg Butković, Damir Krstičević, Zoran Milanović, čak i Davor Bernardić te Miro Bulj… da ne nabrajamo dalje. Uglavnom, do utorka navečer službeno je potvrđen jedan zaraženi u Hrvatskoj. Želimo brzo ozdravljenje.
Bolovi
Kad smo već kod koronavirusa, vrlo brzo se doznalo da je prvi zaraženi hrvatski državljanin radnik Ericsson Nikole Tesle. U petak je bio na poslu, a između 19. i 21. veljače skoknuo je do Milana i pokupio virus. Vili Beroš, ministar zdravstva, objavio je kako pacijent ‘u ovom trenutku pokazuje blaže znakove bolesti i nadamo se da će tako ostati’. Novinare je interesiralo gdje je slavni Pavle Kalinić, Bandićeva desna ruka za drame i katastrofe. ‘Ja sam otišao ća, u avionu sam, idem za München i od tamo letim za San Francisco i boli me k…’, pojadao se Kalinić znatiželjnim novinarima na svoje zdravstveno stanje. Na njihovo inzistiranje da im kaže hoće li biti konferencije za novinare, odvratio je ‘bit će nešto, dobit ćete poziv na vrijeme’. Kasnije je pokušao objasniti da je to, zapravo, bila njegova reakcija na niz uzastopnih novinarskih poziva. Čovjek je ipak šef nečega za izvanredne situacije i u izvanrednim situacijama ne želi biti uznemiravan. Ljepše je sjediti po sastancima na kojima se priča o nečemu za što nije kompetentan, gledati kroz prozor i razmišljati o prolaznosti vremena, nego se zaj… s novinarima.
Palež (1)
Stara dosjetka nas uči kako nije bolest sve što boli. Organizatore imotskih maškara vjerojatno ništa ne boli, ali njihov potez bio je bolestan. Na mjesnom su karnevalu zapalili lutku muškog udomiteljskog para i, uz njih, djeteta s likom Nenada Stazića i petokrakom na čelu. Gluplji pripadnici ljudske zajednice koja nastanjuje ovaj nevoljni dio Evrope ponudili su objašnjenje kako je riječ o satiri, no ona, čak i kada nije dobra, ima smisla ako je usmjerena prema nositeljima društvene moći. Izrugivati se manjinama, ugroženima, slabijima od sebe, mogu samo ljudi s potpuno poremećenim sistemom vrijednosti, moralno indiferentni, ali to je ionako jasno svakome kome bi trebalo biti jasno. U nakani dviju osoba da udomljenom djetetu daju dom nema apsolutno ničeg što zaslužuje porugu ili spaljivanje. Nekako je to neugodno i ponavljati, čini se logičnim i podrazumijevajućim, ali nažalost, kako vidimo, nije nijedno od toga. Organizatora tamošnjeg karnevala, tipa koji je već ponosno pozirao u društvu kukastog križa, kazneno je prijavio SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk. Najavljene su još neke prijave, ali splitsko Općinsko državno odvjetništvo nije sigurno što će poduzeti. U državnim odvjetništvima najčešće rade vrlo oprezni ljudi, utoliko je čudnije da im je šef pao na nečem banalnom i infantilnom poput članstva u masonima. O nečovještvu imotskih maškara još će se neko vrijeme pričati, a onda će polako otići u zaborav, jer će se sudovi, čak i ako slučaj zaista stigne do njih, pozivati na ono na što se obično ne pozivaju kad su pred njima ljudi koji imaju što za reći – naime, na slobodu govora. Već smo se navikli da je ona u Hrvatskoj povlastica ljudi čiji govor godi ušima sudaca odgajanih u duhu domovinske vjersko-nacionalne uljudbe. Da ne pametujemo i dalje, sigurni smo da će život istospolnih partnera u ovoj zemlji i dalje biti teži od života onih koji poziraju pored kukastih križeva. A državna odvjetništva će razmišljati o daljnjim koracima. Uvijek i redovno.
Palež (2)
Mostarski su veseljaci spalili nešto što aludira na Martinu Mlinarević, hercegovačku književnicu koja je postala omiljena meta tamošnjih šovinista kada je prihvatila ponudu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića da postane ambasadorica u Češkoj. A to se ne oprašta. Zadnji izbori u tom gradu održani su 2008. godine. Od tada, lokalni se političari ne mogu dogovoriti gotovo ni o čemu, pa ni o terminu i načinu održavanja novih izbora. Mlinarević im za to sigurno nije kriva, ali je proglašena krivom. A ovo spominjemo u tjednom pregledu događaja u Republici Hrvatskoj, jer iz mostarske vijesti bazdi pakleni sumpor politike Franje Tuđmana.
Potpisi
Kampanja za unutarstranačke izbore u HDZ-e nije nas ovog tjedna ničim razveselila. Zapazili smo tek nezadovoljstvo u taboru Mira Kovača jer ih se navodno onemogućava u prikupljanju potpisa za kandidaturu, ali to nije vrijedno dužeg osvrta. Vjerojatno ne zaslužuje ni ovoliko pažnje, ali jednostavno smo slabi na probleme u HDZ-u, čim ih ima, želimo ih zabilježiti.
