Prijedlog Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine koji je nedavno predstavila ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac zapravo je načelan i općenit dokument u kojem su istaknuta četiri razvojna smjera – održivo gospodarstvo i društvo, jačanje otpornosti na krize, zelena i digitalna tranzicija, ravnomjeran regionalni razvoj – i desetak ključnih izazova turizma u narednim godinama. Među tim izazovima istaknuti su nedostatni ljudski potencijali u brojnosti i kvaliteti, jer je u 2019. godini nedostajalo čak 42.927 sektorskih radnika.
Iz Sindikata turizma i usluga Hrvatske upozoravaju da je budućnost radnika u turizmu ozbiljno ugrožena. Ističu da je nesigurnost radnih mjesta zbog sezonalnosti posla dodatno ugrožena, kao i zbog malih plaća radnika u prosjeku i 20 posto nižih od prosječnih plaća ostalih radnika u Hrvatskoj. Tolike plaće im ne mogu osigurati podmirivanje osnovnih životnih potreba. "Radnici rade u izuzetno teškim uvjetima, rade po 60 i više sati tjedno, bez stanki i odmora. Iz svih tih razloga turizam je postao prijelazni sektor u kojemu radnici ostaju dok ne pronađu drugi posao", piše u sindikalnom priopćenju.
Problem s ekonomskim i socijalnim pravima radnika nije novijeg datuma u tom sektoru. To posebno zabrinjava znamo li, što se i ističe u Strategiji, da je udio izravnog bruto domaćeg proizvoda turizma u ukupnom bruto domaćem proizvodu čak 11,8 posto te generira 19,5 posto izravnog i neizravnog doprinosa.
Damir Krešić, direktor Instituta za turizam u Zagrebu, također naglašava da su ciljevi općeniti pa trebaju konkretizaciju koja bi trebala uskoro uslijediti – donošenjem Akcijskog plana razvoja turizma. Krešić je suglasan s tvrdnjom da su radnici u turizmu potplaćeni, dok su cijene proizvoda i usluga porasle barem četiri do pet puta brže od cijene radne snage.
- Mi se svake godine, negdje oko Uskrsa kad već krenu dolaziti prvi turisti, sjetimo da zapravo imamo problem s radnom snagom, koji rješavamo po principu "drži vodu dok majstori odu", odnosno ta dva i pol ili tri mjeseca improviziramo. U zadnje vrijeme sektor je posezao za radnom snagom iz BiH, Srbije, Makedonije, ali i oni će u budućnosti biti sve manje dostupni jer će i njima biti sve lakše ići raditi u zapadnoeuropske zemlje. Osobno sam primijetio da je sve više radnika iz dalekih zemalja Azije, poput Indijaca, Nepalaca i drugih. Zapravo, kad je riječ o radnoj snazi, improvizacija je riječ koja najbolje opisuje naš turizam, kao i brojne druge djelatnosti - ističe Krešić za Novosti.
Naš sugovornik drži da bez kvalitetne radne snage nema visokokvalitetnog turizma u kojem se ostvaruje visoka dodana vrijednost, a rad mora biti primjereno plaćen. Potrebe za kadrovima treba jasno definirati i školovati ih tijekom srednjeg i visokog obrazovanja. Krešić primjećuje i druge bitne probleme u turizmu za koje nije siguran da će strategijom biti riješeni. Jedan od njih je neravnomjerna nerazvijenost turizma. Grubo zvuči zapravo podatak da se 94,5 posto noćenja ostvaruje u Jadranskoj Hrvatskoj. To bi značilo da se u Dubrovniku u sedam dana ostvari noćenja koliko ih Slavonija ostvaruje tijekom cijele godine. Tu je i nepovoljno poslovno okruženje, što je generalna pojava u domaćoj ekonomiji.
Prema Travel & Tourism Competitiveness Indexu, istraživanju koje svake dvije godine objavljuje Svjetski ekonomski forum, ističe naš sugovornik, Hrvatska je rangirana kao 27. najkonkurentnije svjetsko turističko gospodarstvo, dok je prema indeksu svjetske ekonomske konkurentnosti 59. od 64 svjetske ekonomije, pa je zaključak da je turizam ipak mnogo konkurentniji od ostatka gospodarstva. Ta famozna "konkurentnost" dobrim dijelom proizlazi upravo iz niskih plaća u sektoru turizma.
