Radnička fronta je protiv primanja Švedske i Finske u NATO savez. Ne zbog tih zemalja, niti zbog stava predsjednika Zorana Milanovića prema tom pitanju (vezanog uz BiH), već zbog dosljednog stava RF-a prema NATO savezu, poručuju iz te stranke.
Radnička fronta se zalaže za internacionalističku progresivnu politiku povezivanja različitih zemalja na osnovi solidarnosti i zajedničkih interesa, odbijajući pritom podvrgavanje interesima i zahtjevima moćnijih sila i pristajanje na podređenu ulogu u međunarodnim organizacijama i savezima.
"Nalazimo se u trenutku povijesti u kojem nekad neutralna Švedska pristaje na ucjenu Turske koja je uvjetovala primanje Švedske u NATO progonom kurdskih aktivista koji će sada biti prozvani teroristima. Riječ je o pripadnicima skupina koje su se herojski odupirale znatno brojnijoj ISIL-ovoj terorističkoj vojsci, a koje je Turska dok su se borili protiv ISIL-a bombardirala. Kurdi pripadnici PKK - Kurdistanske radničke stranke, koja se bori za prava Kurda u Turskoj je sada u Švedskoj progonjena. Trebali bismo se zapitati kako smo došli do ovog trenutka u povijesti kada navodno neutralne liberalne zemlje progone aktiviste koje su do jučer štitile kao borce za slobodu?", ističu u saopćenju.
Što se tiče pozicije Hrvatske u NATO-u - ona je tipičan primjer poltronstva i autokolonijane politike vladajućih. Hrvatska za tim "zajedničkim stolom", kažu iz RF-a, nema nikakvo pravo glasa, te samo poslušnički provodi i zagovara vanjsku politiku američkog imperijalizma i interesa drugih velikih zemalja. U taj savez smo ušli 2009. nedemokratski, bez referenduma i sada provodimo sve zahtjeve bez ikakve autonomije i postavljanja pitanja, baš kao dobri učenici.
Unatoč frazama o "sigurnosnom kišobranu" i "suradnji" NATO je prije svega vojna ekspozitura SAD-a kroz koju su se provodili i provode geostrateški, geopolitički pa i ekonomski interesi velikih. Sjetimo se Iraka 2003. godine, sjetimo se Libije 2011. godine. Procjenjuje se da je nakon NATO-ve agresije na Libiju 2011. Poginulo je preko 600.000 ljudi, a zemlja je u kaosu. Sjetimo se Afganistana i 17 godina navodno "mirovne misije" koja je donijela samo ogroman izbjeglički val, bijedu i ponovnu restauraciju talibanskog režima. Poraz američkog imperijalizma na Bliskom istoku u sklopu skoro dvadesetogodišnjeg tzv. "rata protiv terorizma" ljudima je donio samo patnju.
Radnička fronta je nedvosmisleno osudila napad Rusije na Ukrajinu ‒ protiv smo svake agresije i ratova. Dok za rusku agresiju i napad ne može biti opravdanja jer je riječ o odgovoru koji nije razmjeran onome što je do njega dovelo, ne možemo ekskulpirati američku i NATO imperijalističku i ekspanzionističku politiku.
Rat u Ukrajini je kulminacija višedesetljetne i višegodišnje politike Amerike i NATO-a. Putin sam jest rezultat SAD-ove politike od 1990-tih koja je od Rusije napravila američku banana-državu, gdje su Amerikanci po volji postavljali predsjednike, provodili doktrinu šoka i privatizacije, da bi ta politička i ekonomska devastacija rezultirala dolaskom Putina na vlast, a vremenom i novim zahlađivanjem odnosa između Rusije i Zapada.
SAD i Zapad su u Ukrajini 2014. aktivno podržavali i orkestrirali državni udar u kojem je nasilno i protuzakonito s vlasti zbačen korumpirani, ali na izborima regularno izabrani, predsjednik, naglašavaju iz Radničke fronte i objašnjavaju da su bili suzdržani oko Deklaracije o Ukrajini zbog potpune amnestije američke imperijalističke politike u tom dokumentu kao i protiv slanja hrvatske vojske u NATO vojnu misiju u Mađarsku. Protiv smo širenja NATO saveza i smatramo da bi se Hrvatska trebala zalagati za smirivanje sukoba, ne pristajati na širenje sukoba.
