Kako komentirate pravni pritisak na bivšu partizanku Vjeru Andrijić u vrijeme oko predstojeće godišnjice oslobođenja Zagreba i 80. godišnjice pobjede nad fašizmom?
To je zaista sraman postupak i on ukazuje na neke ozbiljne probleme Hrvatske što se tiče njenog povijesnog sjećanja i u konačnici povijesnih temelja na kojima je ona zasnovana. To je diskrepancija: postoji antifašizam u Ustavu jer je poželjna pobjeda u Drugom svjetskom ratu nad Trećim Rajhom i domaćim izdajnicima, ali iz vanjskopolitičke pozicije. No kad se radi o unutarnjoj političkoj i društvenoj situaciji, svi potezi ove države su zaista nelogični i usmjereni tome da relativiziraju i rastoče bilo kakav tip pozitivnog sjećanja na antifašistički pokret i na ljude koji su činili taj pokret tokom NOB-a, pa i na Vjeru Andrijić u tom kontekstu.
Koliko će obilježavanje Dana oslobođenja Zagreba i dana pobjede nad fašizmom od državnih vlasti biti prigodničarsko?
Kad se govori o centralnoj vlasti, komemoracije vezane uz događaje važne za NOB i antifašistički otpor u zemlji uvijek su bile prigodničarske i tu se zaista ništa nije promijenilo. Ali što se tiče civilnog sektora, ako stvari gledamo u zadnjih 20 godina, stvari su se promijenile. Postoje različite lokalne inicijative kojima je važna tradicija antifašističkog nasljeđa i u tom smislu svjedočimo različitim akcijama "odozdo" poput Trnjanskih kresova, autohtone inicijative ljudi koji su ponovo pokrenuli ovaj događaj. Njime ćemo, uz niz izložbi i tribina, početkom svibnja obilježiti događaj užasno važan za ovaj grad, a to je njegovo oslobođenje 1945. godine.
Kako smisao antifašizma približiti mladima?
Oni koji se bave temama antifašizma, između ostalog i Mreža antifašistkinja Zagreba, i dalje moraju promišljati koji su najadekvatniji komunikacijski pristupi u tom pogledu. Važno je da svi koji predstavljaju antifašističke politike i sjećanja prvo rade na konsolidaciji znanja i sadržaja koji bi mogli biti komunicirani. Puno toga je u zadnjih desetak godina napravljeno na tom planu, odnosno u konsolidaciji znanja i pokušajima da se veze prekinute kroz 1990-e ostvare, da se literatura ponovo pokrene, a za mlade generacije zaboravljeno znanje ponovo stekne. Pred tim ljudima je veliki zadatak koji je jako izazovan i ambiciozan, jer s jedne strane postoje autohtone i lokalne inicijative grupa građana, a s druge postoji država i njeno djelovanje u kontekstu u kojem se antifašističko nasljeđe u Hrvatskoj u najmanju ruku relativizira.
