Zagrebačka nadbiskupija koju vodi kardinal Josip Bozanić posljednjih je desetak godina postala najveći izvor širenja proustaške revizionističke propagande u Hrvatskoj. Institucije koje su formalno u nadležnosti prvog čovjeka lokalne ispostave Katoličke crkve nalaze se među predvodnicima najnovijeg društvenog vala negiranja ustaškog udjela u holokaustu nad Židovima i genocida nad Srbima i Romima. Najveća afirmacija mračne verzije povijesti odvija se preko tjednika Glas Koncila, čiji je izdavač Nadbiskupski duhovni stol, odnosno kardinal Bozanić. NDH se pere od masovnih zločina i posredstvom izdavačkih i nakladničkih djelatnosti spomenutog lista. Po količini revizionističkog sadržaja i posljedičnog društvenog utjecaja biblioteka pod ingerencijom Bozanićeve nadbiskupije nadmašila je bilo koju drugu svjetovnu i vjersku instituciju na području Hrvatske. Pojedinci na visokim crkvenim pozicijama koje kardinal izravno bira i razrješuje šampioni su historiografske filoustaške scene u Hrvatskoj. Bozanić je, štoviše, osobno donirao novac organizaciji kroz koju se ustaše opisuju afirmativnim rječnikom.

Navedene činjenice jedini su primjereni kontekst za recentni istup kardinala Josipa Bozanića povodom dana sjećanja na žrtve holokausta. Kad je, stojeći ispred ogromnog plakata koji je na pročelju katedrale podignut u spomen pomora Židova u Drugom svjetskom ratu, Bozanić nedavno progovorio protiv širenja revizionističkih ‘neistina i mržnje’ s posebnim naglaskom na ‘strahote Jasenovca’ i drugih ustaških logora, to je činio iz pozicije čovjeka koji upravlja najodgovornijom organizacijom za takve društvene trendove.

Sve aktualne ‘teorije’ o Jasenovcu kao ‘radnom logoru’, zabavištu, tvorničkom kompleksu i nekolicini stotina ljudi koji su tamo skončali zbog zaraznih bolesti najdetaljnije su razrađene u Glasu Koncila

Zagrebačka nadbiskupija nije samo hiperproduktivni kreator najužasnijeg historiografskog ekstremizma, nego i svojevrsni nulti pacijent najnovijeg vala proustaškog revizionizma. Sve aktualne ‘teorije’ o Jasenovcu kao ‘radnom logoru’, zabavištu, tvorničkom kompleksu i nekolicini stotina ljudi koji su tamo skončali zbog zaraznih bolesti najdetaljnije su razrađene u Glasu Koncila. Novinari i povjesničari poput Igora Vukića i Vladimira Horvata tamo su tiskali prve rezultate ekstenzivnih ‘istraživanja’, nekoliko godina prije osnivanja Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.

Jedna od prvih knjiga tog Društva pod naslovom ‘Jasenovački logori – istraživanja’ najvećim je dijelom sažetak feljtona iz Glasa Koncila. Prije šest godina, od ožujka do prosinca 2013., glavni urednik Ivan Miklenić tiskao je 22 teksta Igora Vukića u kojima je plasirana teorija o Jasenovcu kao ‘radnom logoru’. Glasilo Nadbiskupije Vukiću je poslužilo za razradu teze da zatočenici nisu bili dovođeni u logor zbog etničke i vjerske pripadnosti već isključivo iz ‘ideoloških razloga’. Pseudohistoričar koji je predložio da se u ustavno-pravne osnove uvrsti NDH umjesto ZAVNOH-a prvi se puta na stranicama vjerskog tjednika upirao da dokaže nepostojanje masovnih likvidacija u Jasenovcu, usputno prezentirajući sav raskoš selektivnog korištenja dokumentacije i posljedičnog otklizavanja u golu laž. Portretirao je logoraše kao proizvođače oružja i repromaterijala koji u slobodno vrijeme igraju nogomet i izvode dramske komade na pozornici, sustavno prešućujući sjećanja na izgladnjivanje, batinanje i masovne likvidacije. Feljtoni su uključivali i najizravnije negiranje genocida nad Srbima i Romima, iako se zastrašujuća sjećanja na njihov pomor nalaze čak i u iskazima na koje se autor samo djelomično pozivao. Unatoč najdetaljnijim istraživanjima o židovskom stradanju u tom ustaškom logoru smrti, urednik Miklenić je objavio teoriju prema kojoj ‘većina pripadnika židovske zajednice u NDH’ nije stradala u Jasenovcu nego je odvedena u Treći Reich. Najveće žrtve, prema kaptolskom biltenu, zapravo su bili Hrvati, politički zatvorenici neskloni ustaškim vlastima. Tiskali su i tvrdnje da je potonji politički pokret predvodio spašavanje srpske siročadi s Kozare i ukinuo rasne zakone nekoliko dana nakon raspada te kvislinške tvorevine, implicirajući tako da se Pavelić prvom prilikom oslobodio neželjene nacističke prisile na zakonsko uništavanje ‘niže rase’.

Pod okriljem Kaptola i Josipa Bozanića izbrušena je i izmišljotina o poslijeratnom logoru smrti na području ustaškog logora. Isusovac i povjesničar Vladimir Horvat, naknadni član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, objavio je 2014. godine u Glasu Koncila seriju tekstova s konačnim ‘dokazima’ o masovnom komunističkom stratištu za političke zatvorenike. Kao krunski pokazatelj ‘trostrukog logora’ plasirao je kalendar rada poslijeratnog robijaša Matije Helmana, koji je Horvatu uručila njegova udovica. Iako predstavljeno kao ‘najvažnije vlastoručno pisano svjedočanstva o Jasenovcu kao aktivnom partizanskom logoru’, otkriće je dovodilo do potpuno suprotnog zaključka. Pokojni Slavko Goldstein prvi je primijetio da kalendar zapravo sugerira korištenje bivšeg logorskog materijala za obnovu samoga mjesta Jasenovac, i da diletanti poput Horvata do danas nisu pokazali nijedan validni dokaz o postojanju masovnog komunističkog stratišta na toj lokaciji.

U časopisu Tkalčić, jednom od projekata koji se financiraju i Bozanićevim novcem, urednik Stjepan Razum naziva ustaše ‘državotvornim Hrvatima’, ističući da odbacivanje povijesti ndh znači odbacivanje temelja današnje Hrvatske

Unatoč tome, sadržaj iz Glasa Koncila uvršten je u spomenutu knjigu Vukićevog i Horvatovog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Rad njihove udruge dobrano je inspiriran i višegodišnjim napisima kućnog novinara Glasa Koncila Tomislava Vukovića. On se fokusirao na ‘raskrinkavanje’ pojedinačnog popisa 83 tisuće žrtava Javne ustanove spomen područja Jasenovac, s naglaskom na 20.101 ubijenog maloljetnika. Vuković je na stranicama Glasa Koncila gradio teze na izostanku dokaza o masovnom zločinu tijekom poslijeratnog sondiranja i iskapanja masovnih grobnica, prešućujući brojna svjedočenja i iskaze o ustaškom prikrivanju zločina i naknadnom spaljivanju leševa. Pritom se, poput brojnih istomišljenika, bavio gotovo isključivo sudbinom srpske djece s Kozare, zanemarujući žrtve romskih i židovskih roditelja.

Prije nekoliko godina u Glasu Koncila je objavio ‘otkriće’ o poduplanim imenima na jasenovačkom popisu. Iako se ubrzo ispostavilo da je riječ o tehničkoj grešci koja nije imala nikakav utjecaj na dotadašnji zbroj žrtava iz ustaškog logora, priča o 14 tisuća ‘kloniranih’ pojedinaca na jasenovačkom memorijalnom popisu do danas se obilato reproducira u revizionističkim krugovima. Članak je naknadno ukoričen i objavljen u izdanju Glasa Koncila. Da, medijska kuća pod ingerencijom Josipa Bozanića ‘klonirala’ je filoustaške revizionističke splačine u knjige preko biblioteke Hrvatske povijesnice. Jedna od njih, ‘Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkom logoru)’, sadrži opisane feljtone s Vukovićevim ‘otkrićima’ o Jasenovcu. ‘Premda ova publikacija ulazi u tek jedan segment nevjerojatno golemog sustavno širenog i dograđivanog mita o jasenovačkom logoru, ona je važan doprinos da se prosječni čitatelj, a osobito intelektualac ili povjesničar, suoči s činjenicom da su stradanja u jasenovačkom logoru poslužila i kao temelj za stvaranje mita koji nema gotovo ništa zajedničkoga s povijesnom istinom’, napisao je u predgovoru knjige Ivan Miklenić, dugogodišnji glavni urednik Glasa Koncila, koji je objavio i drugu publikaciju istoga novinara. U knjizi ‘Drugačija povijest (o Srbu, Jasenovcu, Glini…)’, sastavljenoj od feljtona koje je Vuković u Glasu Koncila objavljivao od 2006. dolistopada 2010. godine, utvrđeno je da je ‘pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi jednostavno izmišljen’, da je komemoracija u Srbu četnički dernek i da su u Jasenovcu za vrijeme NDH postojale nogometne momčadi, crkva, škola i solidni medicinski uvjeti, a nakon rata partizanski logor smrti.

U promociji svih navedenih laži i izmišljotina najviše je truda uložio Stjepan Razum, donedavni predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Službeni narativ o događajima u Jasenovcu po njemu su proizvod ‘velikosrpske i jugoslavenske politike’, a dokazi o masovnim ustaškim zločinima ‘sredstvo poniženja hrvatskog naroda’. Za ovu je priču, međutim, puno bitnije njegovo stalno radno mjesto. Čovjek koji drži da je korištenje ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ jamac za gospodarski procvat Republike Hrvatske i još k tome piše predgovor za knjigu o Zemlji kao ravnoj ploči, zaposlen je kao pročelnik Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu pod nadležnošću nadbiskupije, odnosno Bozanića. U kaptolski arhiv došao je sredinom 90-ih, gotovo u isto vrijeme kad je Bozanić zaređen za kardinala.

Razum je visokopozicionirani član Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić te glavni urednik istoimenog časopisa. Rad udruge financira se najvećim dijelom novcem od članarina i putem donacija. Nismo uspjeli utvrditi da li i u kojoj mjeri njihovom radu financijski doprinosi Zagrebačka nadbiskupija. Pronašli smo, međutim, podatak da im je 2008. Godine Bozanić – koji glasi za pokrovitelja i stožernika društva - osobno ‘darovao’ pet tisuća kuna. U časopisu Tkalčić, jednom od projekata koji se financiraju i Bozanićevim novcem, urednik Razum naziva ustaše ‘državotvornim Hrvatima’, ističući da odbacivanje povijesti NDH znači odbacivanje temelja današnje Hrvatske. Tamo je reproducirao i tvrdnju da nema dokaza o masovnom ubijanju u Jasenovcu i da su najveći broj jasenovačkih žrtava proizveli komunisti u poslijeratnom razdoblju. U drugom članku urednik Razum spominje jasenovačke žrtve ‘raznih epidemija’ i pojedinačna pogubljenja od ukupno nekoliko tisuća zatočenih, od kojih je većina otpraćena u Njemačku. Jasenovački popis je k tome ‘srpska promidžba’ s ciljem pokoravanja hrvatskog naroda i nametanja ‘izmišljene krivnje’. Bozanićev čovjek zadužen za historicističko tumačenje arhivskog gradiva cijele Zagrebačke nadbiskupije u jednom je tekstu objavio i rečenicu u kojoj se ustaški ratni zločinac Mile Budak naziva ‘mučenikom’ i ‘hrvatskim duhovnim velikanom’. Tekst je objavljen u knjizi ‘Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost’ koju je izdala Hrvatska biskupska konferencija u nakladništvu Glasa Koncila i biblioteke Hrvatska povjesnica.

Kao reakciju na Bozanićev istup s početka teksta, Razum je u zadnjem broju Hrvatskog tjednika iz Zadra otvoreno optužio svog poslodavca da u slučaju Jasenovca govori neistine, pozivajući usput svemogućeg Boga da prosvijetli prvog čovjeka Katoličke crkve u Hrvatskoj. Razum je u pravu, barem u mjeri u kojoj Bozanić odašilje apele o ‘istini’, ‘žrtvama’ i zaustavljanju ‘mržnje’ nakon što je u vlastitoj ‘kući’ cijelo desetljeće tolerirao širenje najcrnje proustaške propagande. Novi val mržnje u hrvatskom društvu, bešćutno ponižavanje žrtava i nepojmljivo pljuvanje po istini nastali su pod skutima Kaptola. Posljedični amaterski negacionizam, stupidni revizionizam i glorifikacija ustaša nadišli su u međuvremenu tu vjersku instituciju, pretvorivši se u vjerno preneseni sadržaj brojnih knjiga i dokumentaraca u režiji pojedinaca poput Jakova Sedlara i Romana Leljaka. Sjedište desničarskog Projekta Velebit, pored toga, nalazi se u prostorijama u vlasništvu Prvostolnog Kaptola u Zagrebu, a na području Bozanićeve nadbiskupije u crkvama se promoviraju knjige inspirirane ‘istraživanjima’ organizacije kojom predsjeda.

Činjenice su to koje daju ponešto drugačiji kontekst onome plakatu na katedrali. U slučaju Bozanićeve nadbiskupije, pano je poslužio za trenutno prikrivanje uhodane promocije zločinačke ideologije.