Iza kampanje klečanja katoličkih muškaraca s krunicama na zagrebačkom Trgu bana Jelačića i u drugim gradovima Hrvatske stoji projekt utjecajne ultrakonzervativne udruge Hrvatska za život čije aktivnosti redovno financira zaklada Ivića Pašalića. U projektu sudjeluju i pojedinci povezani sa Zakladom Ordo Iuris, čija je istoimena poljska inačica u toj državi izlobirala gotovo potpunu zabranu abortusa. Iako je prizor više stotina muškaraca nalikovao na posljedicu kakvog spontanog poziva s društvenih mreža, u stvarnosti je sve organizirala dobro umrežena grupa fanatičnih aktivista čiji istaknuti protagonisti šire ideje da žena treba roditi čak i kad je silovana, koji abortus dovode u vezu s nacizmom i koji godinama mole ispred javnih bolnica i domova zdravlja. Običaj klečanja muškaraca uz molitvu u javnom prostoru pritom su uvezli od utjecajnih aktivista iz Poljske, koji su taj ritual osmislili kao aktivistički otpor gej paradi, LGBT "propagandi", "najezdi" muslimanskih migranata i sekularnoj državi.
Vjerski performans u Zagrebu organizirali su voditelji projekta Muževni budite udruge Hrvatska za život, najveće mreže aktivista za otpor pobačaju u Hrvatskoj. Glavni čovjek ove molitvene kampanje je Krunoslav Puškar
Vjerski performans u Zagrebu organizirali su voditelji projekta Muževni budite udruge Hrvatska za život, najveće mreže aktivista za otpor pobačaju u Hrvatskoj. Glavni čovjek ove molitvene kampanje je Krunoslav Puškar, koji je 2016. godine postao koordinator kampanje 40 dana za život protiv abortusa na području Križevaca. Dosad je pokrenuo više različitih inicijativa posvećenih muškom dijelu istomišljenika, kao što su molitve i post protiv iskušenja pornografije ili predbračnog seksa. Sudjeluje i u organizaciji godišnje konferencije Budi muškarac, na kojoj je preko interneta navodno sudjelovalo više tisuća muških katolika. Puškar je i glavni urednik "Pohoda", službenog glasila udruge Hrvatska za život. U tom propagandnom biltenu, koji aktivisti dijele i ispred bolnica, jasno se razlaže set ideja ove skupine i samog organizatora prebiranja krunice na Trgu bana Jelačića. Puškar je tako nedavno u uvodniku konstatirao da se silovanje "nerijetko poput trojanskog konja želi progurati kao razlog za legalizaciju pobačaja". Pobačaj je, međutim, već legalan u Hrvatskoj. Puškarove pisanije sugeriraju žudnju da se ta medicinska procedura obezakoni, pa i kad se radi o posljedici silovanja. Smatra i da je kontracepcija zapravo dio kulture smrti, da je kriza pobačaja kriza muževnosti, te zaziva vrijeme kad će abortus konačno postati nezamisliv. Svjestan je da se to neće dogoditi samo od sebe. Najavljuje borbu u kojoj će on i njegovi istomišljenici, tradicionalni katolički muškarci, trijumfirati. List koji uređuje pritom vrvi dezinformacijama o kontracepciji i psihičkim problemima koji navodno nastaju kao posljedica pobačaja. Gostujući kolumnisti, pojedini liječnici javnih bolnica (!), ondje se razbacuju teološkim terminima, dok laici razglabaju o medicini.
Svemuški projekt Hrvatske za život, udruge koja je inače pod rukovodstvom Ante Čaljkušića, samo je jedna u nizu njihovih aktivnosti javnog širenja konzervativnih i krajnje desnih ideja. Inspirirana američkim anti-choice aktivistima, od 2014. godine Hrvatska za život koordinira molitelje u državi preko projekta 40 dana za život. Najčešće pred četrdesetak zdravstvenih ustanova, stotine aktivista godišnje vreba žene koje razmišljaju o pobačaju. Navodno je u ove aktivnosti zadnjih osam godina bilo uključeno više od deset tisuća molitelja protiv abortusa. U zemlji u kojoj radikalno nedostaje zdravstvenog kadra za ovaj medicinski postupak zbog priziva savjesti, udruga Hrvatska za život razmnožila je po najvećim urbanim područjima svoje suprotstavljene institucije. Imaju, naime, "centre" u Zagrebu, Splitu, Zadru, Vinkovcima, Vukovaru i Slavonskom Brodu, gdje žene, između ostalog, odgovaraju od pobačaja. Prostorije im često ustupa mjesna Katolička crkva. Kažu da u njima na raspolaganju imaju liječnike, socijalne radnike, psihijatre i svećenike. U javnosti su objavljene priče da im zdravstveni radnici dojavljuju kad zaprime pacijentice koje namjeravaju pobaciti. Iz sadržaja njihovog lista "Pohod" također se nazire njihov kontakt sa zaposlenicima pojedinih odjela u bolnicama u kojima se obavlja abortus.
Ništa bez njega – Vice Batarelo 8. listopada (Foto: Jurica Galoić/PIXSELL)
Osim molitvenih skupina ispred javnih zdravstvenih institucija, sudjelovali su u protivljenju Istanbulskoj konvenciji. Njihovi članovi bili su među viđenijima prilikom referenduma za ustavno definiranje braka. Posljednjih godina održavaju konferencije na kojima gostuju međunarodni aktivisti anti-choice pokreta. Svoje aktivnosti promoviraju i preko jumbo-plakata po većim hrvatskim gradovima. Trenutno imaju i četiri portala. Jedan od njih je namijenjen Puškarovom projektu Muževni budite.
Iz udruge navode da većina prihoda pristiže iz donacija običnih građana. Sigurno je, međutim, da ih financira i ultrakonzervativna zaklada Rhema, koju vode supružnici milijunaši Ivan i Mirjana Topčić te notorni Ivić Pašalić i njegova supruga Ksenija. Prošle godine Hrvatska za život je bila na popisu tridesetak sličnih udruga kojima Rhema uplaćuje nepoznatu svotu svaki mjesec. Prije koju godinu zaklada je odlučila da više neće financirati organizacije poput U ime obitelji ili Grozda, obrazloživši to tvrdnjom da im je cilj evangelizacija i duhovnost društva, a ne politika. Sve je, dakako, političko, pa i udruge na koje su se od tada odlučili novčano fokusirati. Duboko politički je i performans muškaraca s krunicama na javnim površinama. To pokazuje i geneza same ideje.
Dariusz Lasek, vijećnik u Przemyślu, izjavio je da je okupljanje muškaraca s krunicama zapravo gesta protiv "raznih devijacija skrivenih pod kraticom LGBT+" i da je njihov zadatak zaustavljanje ulaska navedenih "prljavština u Poljsku – posljednji bastion kršćanstva u Evropi"
Kao i sve druge kampanje katoličkih aktivista novoga tipa u Hrvatskoj, i ova je uvezena iz inozemstva. Prvi klečeći muškarci zapaženi su 2009. godine u Varšavi. Skup je osmislila poljska ekstremno desna asocijacija Piotr Skarga, osnivačica Ordo Iurisa, think-tanka koji ima enormnu političku moć u toj zemlji. Prema izjavi Macieja Maleszyka iz asocijacije Piotr Skarga, prvo okupljanje 2009. organizirali su protiv gej parade u Poljskoj. Povodom stogodišnjice fatimskih "ukazanja" Gospe, 2017. ponovili su ritual. Praksa se, sada u organizaciji različitih krajnje desnih organizacija i Katoličke crkve, proširila Poljskom, a potom 2019. godine i svijetom. Jedno od važnijih okupljanja desilo se u gradu Przemyślu, na poticaj gradskog vijećnika Dariusza Laseka, u dosluhu s tamošnjim biskupom Stanisławom Jamrozekom. Prije koji mjesec Lasek je izjavio da je okupljanje muškaraca s krunicama u javnosti od početka do danas zapravo gesta protiv "raznih devijacija skrivenih pod kraticom LGBT+" i "dugine kuge", koja po njegovom saznanju promovira i pedofiliju. Kazao je da je njihov zadatak zaustavljanje ulaska navedenih "prljavština u Poljsku – posljednji bastion kršćanstva u Evropi". Krunicu na koljenima do danas tamošnji muškarci mole i protiv standarda Svjetske zdravstvene organizacije u odgoju djece. Lasek je inače 2019. godine u vijeće Przemyśla progurao odluku o zaustavljanju LGBT "propagande" na području njihove lokalne samouprave. Odluka je, kao i u drugim poljskim gradovima, privukla globalnu pažnju medija i očekivanu reakciju Evrope. Kad su shvatili da bi ih zaustavljanje "gej indoktrinacije" moglo koštati milijunskih iznosa iz zajedničkog EU budžeta, tu su odluku povukli. Na veliku nesreću Laseka, jednog od važnih pojedinaca za popularizaciju molitvenog klečanja po Poljskoj, Hrvatskoj i svijetu.
Ante Čaljkušić ispred bolnice Sestara milosrdnica 2017. (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)
Izvorni pokretači ideje klečanja iz asocijacije Piotr Skarge u Poljskoj hrvatskoj javnosti zanimljivi su zato što su oni suosnovali Zakladu Vigilare, na čijem je čelu John Vice Batarelo, koji je također bio na molitvi u Zagrebu. Istaknuti pojedinci iz hrvatske verzije Ordo Iurisa intimno su kod nas involvirani u ovaj projekt. Njihov hrvatski pravnik Filip Đekić je zamjenik urednika na portalu Muževni budite. Jedan je od pokretača inicijative 40 dana za život u Hrvatskoj i koordinator Hoda za život u Zagrebu 2019. Đekić je i suradnik u spomenutom listu udruge Pohod, gdje nariče nad utjecajem feminizma na zapadnu civilizaciju i tvrdi da su kontracepcija, abortivne kontracepcijske pilule te legalan i lako dostupan abortus bezumnim muškarcima dali priliku da maksimalno uživaju u "ženskim čarima s nikad manje odgovornosti".
Govoreći na Hodu za život, ustvrdio je da ne želi povratak Hrvatske u vrijeme nacizma, fašizma i komunizma, kad su "vlast i moćne skupine odlučivale tko ima, a tko nema pravo na život". Đekić je u suradnji s Batarelom i Vigilareom, ali i udrugom U ime obitelji u nekim slučajevima, pokretao tužbe protiv javnih osoba i gradskih tijela zbog vrijeđanja katolika i diskriminacije. Hrvatska za život prisutna je i na stranici koja ima zavaravajući naziv Klinika za pobačaje, jer se žene na njoj konzervativnom argumentacijom zapravo nagovara da ne počine pobačaj. Jedna od dvije adrese među ponuđenim kontaktima na Klinici za pobačaje je i centar koji je osnovala Hrvatska za život. "Klinika" je povezana i s portalom Batarelovog Vigilarea.
Ivić Pašalić (Foto: Davor Puklavec/PIXSELL)
To su, ukratko, ideje i aktivnosti pokretača javnog moljenja krunice na hrvatskim trgovima. Kad su početkom listopada iz projekta Muževni budite prvi put pozvali muškarce da se odazovu na okupljanje, njihovi razlozi bili su ponešto suptilniji od svega navedenog. Organizatori su najavili da će moliti "za obraćanje hrvatskog naroda", "za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju, za obnovu katoličkih brakova", "za prestanak pobačaja" i za "muškarce", sa željom da "postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi Katoličku crkvu". Dosadašnje molitve na javnim prostorima tek su početak. Najavili su, opet po uzoru na Poljsku, da će klečanja održavati po Hrvatskoj svake prve subote u mjesecu. Pozvali su pritom muškarce da između javnih okupljanja svaki dan mole i da se prijave na njihov newsletter kako bi ih obavještavali o svojim aktivnostima. Pozadina njihovog djelovanja pokazuje da imaju puno ambicioznije naume i ideje od pukog bogobojaznog trošenja koljena po trgovima. Radi se o pokušaju privlačenja istomišljenika koje u Hrvatskoj na drugi način nisu uspjeli vrbovati u svoje zaklade, udruge, inicijative i kružoke. U svemu tome je prisutna i očigledna gestualna poruka upućena hereticima, predbračnim bludnicima, sekularistima i drugim neistomišljenicima: vidite da u Hrvatskoj ipak ima mužjaka koji će braniti jedan od "posljednjih bastiona kršćanstva u Evropi".
