Sindikat zaposlenih u dostavi paketa u Južnoj Koreji zatražio je hitno poboljšanje radnih uvjeta zaposlenih. Uzrok zahtjeva su klimatske promjene i globalno zatopljenje, a izravni povod činjenica da je prošloga tjedna u samo nekoliko dana četvero zaposlenih na dostavi paketa u logističkim centrima zbog velikih vrućina palo u nesvijest. U srijedu je u Busanu kolabirao 57-godišnji dostavljač zaposlen u tvrtci Lotte Global Logistic, i to u trenutku kada je robom punio kamion. Radnik je bio zdrav, dapače nikada nije bio bolestan, kazao je sindikalni povjerenik na konferenciji za novinare o kojoj je izvijestila južnokorejska agencija Yonhap. Radio je na nezdravo visokoj temperaturi od 39,4 stupnja celzija, žalio se da mu je prevruće, da ga hvata vrtoglavica i teško diše. Hitno je prebačen u bolnicu. Sindikat je optužio tvrtku za loše radne uvjete u logističkom centru. Nema klimatizacije, nisu uređeni prostori za odmor radnika, a nisu postavljeni ni aparati s vodom. Sindikat je više puta od tvrtke tražio da uredi klimatizaciju i postavi aparate s vodom, zasad neuspješno. Stanje se počelo mijenjati nakon što su mediji zabilježili prošlotjedne slučajeve kolabiranja radnika. Iz kompanije su najavili da će razmotriti zahtjeve sindikata. Dapače, naprasno su utvrdila da su aparati za vodu instalirani u kancelarijama te da su u lipnju postavljeni ventilatori.
Sve do sada napisano nije još jedna priča o još jednoj firmi specijaliziranoj za dostavu paketa u kojoj su radni uvjeti loši, a čiji radnici polako postaju simbol eksploatiranih radnika kakvi su bili industrijski radnici 19. stoljeća. Priča je to o tome kako će globalno zatopljenje utjecati na radne uvjete zaposlenih i kakve će sve poteškoće izazvati. Međunarodna organizacija rada (ILO) sastavila je prije tri godine izvještaj o utjecaju klimatskih promjena na radnike. Izvještaj je ponešto ograničen, rađen je za potrebe radne grupe za održivu klimu skupine G20. Klimatske promjene, u ovom slučaju globalno zatopljenje, ugrožavaju poslove koji su izravno izvrgnuti meteorološkim uvjetima i koji o njima ovise. ILO navodi da rizik i opasnost povezani s uništavanjem okoliša ponajviše pogađaju najranjivije radnike. Konkretno, riječ je o zaposlenima u poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu, turizmu i svim uslužnim djelatnostima koje se barem dijelom odvijaju na otvorenom. U tim su djelatnostima često zaposleni oni koji su i inače zbog nekog razloga ekonomski i socijalno deprivirani – migranti (od Meksikanaca u kalifornijskoj poljoprivredi pa nadalje), siromašni, slabije obrazovani. To znači da će siromašni zaposleni u slabo plaćenim djelatnostima biti još siromašniji i da će raditi u istim, ali još slabije plaćenim djelatnostima. Nejednakosti, kao posljedica klimatskih promjena će rasti, a na tu je opasnost, koja nosi i velike socijalne i političke rizike, upozoreno i u službenoj i aktualnoj američkoj Nacionalnoj procjeni klime iz 2018. godine, a sljedeća se očekuje 2023.
Pretpostavljeno povećanje temperature će stvoriti još veće probleme: temperatura na kojoj će radnici obavljati posao bit će nesnosnija, još opasnija za njihovo zdravlje, a oni će s vremenom bivati ekonomski manje efikasni. ILO je prognozirao da će povećanje temperature smanjiti broj realnih radnih sati u G20 za 1,9 posto do 2030., a posebno će biti pogođeni zaposleni u poljoprivredi i zaposleni u zemljama brzorastućih ekonomija poput Kine, Indije i Brazila. Povišenje temperature za mnoge će djelatnosti značiti da će zaposleni više vremena odvajati za odmor i hlađenje kako bi svoju tjelesnu temperaturu održavali na biološki i medicinski prihvatljivoj razini i time izbjegli toplotni udar, a to znači da će radnici biti manje produktivni. O kakvoj je klimatsko-radnoj nizbrdici riječ jasno je zna li se da je 1995. globalno zbog visokih temperatura izgubljeno 1,4 posto radnih sati, prema ILO-u, a to je ekvivalent od 35 milijuna radnih mjesta. Pod pretpostavkom da će temperatura porasti za samo 1,5 stupanj do kraja stoljeća (što se trenutačno čini prilično optimističnom procjenom), do 2030. taj bi gubitak radnih sati mogao iznositi dva posto, a što je ekvivalent od 72 milijuna radnih mjesta. Eto nam ne samo klimatskih nego i sindikalnih izazova za 21. stoljeće.
