>

novosti logo

Društvo Društvo

Škola za rat

Slučaj nastavnika Marka Šolića, koji je dobio opomenu pred otkaz zbog kritiziranja školskog izleta u Vukovar, otvorio je pitanje sadržaja programa koji provodi Memorijalni centar Domovinskog rata

Slučaj nastavnika Marka Šolića iz zagrebačke Osnovne škole Matija Gubec, koji je dobio opomenu pred otkaz jer je Narod.hr, portal udruge U ime obitelji na čijem čelu je Željka Markić, objavio njegov Facebook status u kojem kritizira školski izlet u Vukovar, otvorio je ne samo pitanje mogućnosti kritike jednostranih prikaza ratnih zbivanja iz 1990-ih, već i samog sadržaja programa pod nazivom ‘Posjet učenika osmih razreda Vukovaru’ Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata.

Podsjetimo, Šolić je kritizirao dvodnevni izlet za učenike osmih razreda u Vukovar jer, prema njegovom mišljenju, priprema djecu za novi rat, odnosno idealizira ‘Oluju’, ne govori o uzrocima ‘balvan-revolucije’ i slično. I dok je cijeli slučaj proizveo niz komentatorskih tekstova na oba spektra – od osude ravnateljice Ljiljane Klinger zbog ukidanja slobode govora do zgražanja nad nastavnikom Šolićem, odnosno njegovim kritičkim osvrtom na prikazivanje ratnih zbivanja u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj – čini se da malo tko zna o čemu se djeci stvarno priča tijekom tog studijskog programa.

Na službenim stranicama Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata također je teško saznati nešto više o samom programu. Objavljene su tek šture informacije kako je riječ o projektu koji obuhvaća ‘učenje o vrijednostima Domovinskog rata i značaja Bitke za Vukovar u obrani Hrvatske’, terenski dio gdje djeca obilaze memorijalna mjesta, a sve završava satom Škola mira i kvizom. No ostaje potpunom nepoznanicom što su točno ‘vrijednosti Domovinskog rata’, kao i tko o njima predaje te da li se uistinu tijekom kviza ‘potiče djecu da se dižu na noge i u emotivnom zanosu nabrajaju dijelove Hrvatske, uz neizbježno Herceg-Bosno, srce ponosno’, kako je napisao Šolić.

Pisali smo Javnoj ustanovi i Ministarstvu znanosti i obrazovanja kako bismo saznali nešto više o tome tko program provodi, da li ga financira Ministarstvo znanosti ili Ministarstvo branitelja, da li djeci koja dolaze u Vukovar o ratnim zbivanjima pričaju educirani profesori ili akteri tadašnjeg vremena, odnosno vojnici te tko je u konačnici odobrio program. Od Javne ustanove odgovor nismo dobili, dok su nam iz Ministarstva poručili da se obratimo Ministarstvu branitelja. ‘Dana 2. svibnja 2013. godine Vlada RH donijela je Uredbu o osnivanju javne ustanove - Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar - čija je osnovna djelatnost upoznavanje učenika i drugih posjetitelja s vrijednostima Domovinskog rata i bitke za Vukovar’, stoji još u priopćenju iz Ministarstva znanosti.

A da je Šolićev istup uistinu eksces uvjerili smo se i kad smo kontaktirali nekoliko udruga i pojedinaca koji se bave mirovnim edukacijama kako bismo od njih dobili komentar tog školskog programa. Odgovor nam je stigao samo iz Centra za suočavanje s prošlošću – Documenta.

Boris Stamenić, koordinator programa Kulture sjećanja u Documenti, rekao je za Novosti kako nije prisustvovao izvođenju programa za osnovnoškolce, no bio je u studijskoj posjeti gdje je sudjelovao u organiziranom vođenju koje vode iste osobe koje predaju i djeci.

- Sama izložba nastavlja tradiciju memorijalizacije rata kakva je postojala u socijalističkoj Jugoslaviji u odnosu na NOB. Izložba prikazuje žrtve civilnog stanovništva u Vukovaru i herojsku borbu njegovih branitelja protiv nadmoćnog neprijatelja. Veliki broj eksponata predstavlja prikupljeno oružje - govori Stamenić.

Prema njegovom mišljenju, najproblematičniji dio programa je što ga, prema dostupnim informacijama, izvode osobe bez stručnih kvalifikacija.

- Čuli smo i za pojedine slučajeve gdje su pojedinci koji izvode program pred posjetiteljima govorili iz otvorene etnonacionalističke perspektive, bez diferencijacije između nacionalnih grupa i vojnih formacija koje su ratovale. Osobno sam svjedočio slučaju gdje je čovjek koji je vodio grupu nazočnima odlično predočio osobni doživljaj svakodnevice u opkoljenom Vukovaru, pitanja i strahove s kojima se suočavao. Vodič nije izražavao nacionalističke ili šovinističke stavove usmjerene prema nekoj grupi, no njegovi pokušaji šire povijesne kontekstualizacije opsade Vukovara i Domovinskog rata bili su naprosto trivijalni - smatra Stamenić.

Dodaje da izložba ne pridonosi razvijanju međusobnih odnosa, no da to vjerojatno i nije bila namjera onih koji su je postavili. Stamenić napominje da je pitanje o tome kako bi djecu trebalo podučavati o događajima u Vukovaru kompleksno.

- Nema ništa loše u tome da djeca u osmom razredu idu na izlet u Vukovar i uče o ratu koji je obilježio ne samo Vukovar već hrvatsko društvo u cjelini. Međutim, prostor za poboljšanje sadašnjeg koncepta izložbe i programa svakako postoji - tvrdi Stamenić i dodaje kako je teško očekivati od takvog programa da će ‘ikada oslikavati punu kompleksnost i slojevitost povijesnih događaja, jer to mu i nije namjena’.

- No važno bi bilo da posjet osmaša Vukovaru u sebi nosi poruku izgradnje mira i suživota kao poželjnih društvenih vrijednosti. Mirovna reintegracija u Vukovaru i izgradnja suživota u tom gradu tijekom posljednja dva desetljeća predstavljaju postignuća na koja građani Vukovara i cijele Hrvatske mogu i trebaju biti ponosni. Stoga bi i izložbu kao i program posjete trebalo prilagoditi navedenom - rekao je Stamenić.

U Documenti su osudili i opomenu pred otkaz koju je dobio Šolić jer smatraju da ona može dovesti do toga da će drugi nastavnici koji bi se željeli kritički osvrnuti na program od toga odustati.

- Pozivam nadležne da ne strepe od kritike, već da je prepoznaju kao priliku za poboljšanje. Pravi bi odgovor Memorijalnog centra Domovinskog rata bio da u tijeku školske godine 2019/20. osmisle i kasnije provedu anonimnu evaluaciju programa od strane nastavnika i nastavnica, učenika i učenica, kao i drugih posjetitelja - rekla je za Novosti Vesna Teršelič iz Documente te dodala kako bi Ministarstvo znanosti i obrazovanja trebalo pokrenuti i istraživanje mogućnosti i osmišljavanje programa učeničkih posjeta mjestima stradanja u 20. stoljeću, od Memorijalnog centra ‘Lipa pamti’ do JUSP-a Jasenovac ili Spomen-groblja Kampor, kao i lokacijama nekadašnjeg fašističkog ili ustaškog koncentracijskog logora najbližeg školi koju polaze.

Što se tiče stava Ministarstva znanosti i obrazovanja po pitanju ušutkavanja kritičke misli onih koji bi o tome upravo djecu trebali i učiti, na naš upit odgovorili su sljedeće: ‘Posve je jasno da ne smijemo uvoditi verbalni delikt u sustav. Međutim, potrebno je razmotriti i ostale zakonske, radne i etničke aspekte. Odredbama etičkih kodeksa školskih ustanova u pravilu se regulira i način na koji bi učitelji trebali postupati prilikom javnog iznošenja svojih stajališta i na koji način se postupa ukoliko isti u javnim objavama povrijede odredbe etičkoga kodeksa. Sukladno članku 125. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ravnatelj je poslovodni i stručni voditelj školske ustanove te je odgovoran za zakonitost rada i stručni rad školske ustanove pa Vas za više informacija upućujemo na ravnateljicu škole.’

1/1