Novosti

Kultura

Slađana Bukovac: Bez potpore su ostale i žrtve potresa i već renomirani pisci

Nejasno je je li natječaj koji je trebao biti literarne naravi naknadno promijenjen u podršku socijalno ugroženim piscima. S tim da se o tome kako pisci žive i koliko imaju odlučivalo bez podataka i bez ikakve dokumentacije, kaže književnica i novinarka u povodu otvorenog pisma ministrici kulture

Large mini kultura bukovac

(foto Manuel Angelini)

U otvorenom pismu ministrici kulture upozorili ste na netransparentne odluke pri dodjeli potpora za poticanje književnog stvaralaštva u 2021. Što smatrate najproblematičnijim u tom natječaju?

Nejasno je je li natječaj koji je trebao biti literarne naravi naknadno promijenjen u podršku socijalno ugroženim piscima. S tim da se o tome kako pisci žive i koliko imaju odlučivalo bez podataka i bez ikakve dokumentacije. Valjda jer u malograđanskoj sredini ljudi misle da se iz tračeva sve može doznati. Ono što je pak sigurno jest da su bez potpore ostale i žrtve potresa i već renomirani pisci. Nešto nedostojanstvenije i za dobitnike i za "gubitnike" jedva je moguće zamisliti. A pritom nije jasno je li to odluka ministrice ili kolega: pisaca, prevoditelja i kritičara, iz komisije.

Kako su vaši dosadašnji romani i zbirke pjesama bili ocijenjeni kod publike i kritike?

Roman "Putnici" je dobio nagrade Slavić i Kiklop za prvu knjigu, "Rod avetnjaka" nagradu Fran Galović, "Stajska bolest" bila je u finalu četiri najpoznatije hrvatske nagrade, "Nijedan pauk nije savršen" u finalu Kiklopa za poeziju, a nedavnu zbirku priča, "Odstraniti životinju", kritičar Večernjeg lista proglasio je domaćom knjigom 2020. godine, dok je u Jutarnjem ušla u izbor 50 najboljih domaćih i stranih beletrističkih naslova objavljenih lani. U komisiji Ministarstva koja mi je odbila rukopis koji pišem sjedi kritičar koji je za tu knjigu napisao pozitivnu recenziju na nekoliko kartica! Neki autor teoretski može od ozbiljne kvalitete preko noći postati "loš" ili "slab", ali tu bi morale biti u pitanju dosta dramatične okolnosti...

Koliko se uopće valorizira "minuli rad" pisaca u Hrvatskoj: pozitivne recenzije, uspjeh kod čitalaca, broj objavljenih knjiga?

Operativno, samo su dva načina valorizacije: jedna je ova potpora za narednu knjigu i postoji, u manjem iznosu i za manji broj pisaca, neka vrsta bonusa za uspješnu objavljenu knjigu. Za 2019. godinu ta sredstva nisu dodijeljena. Taj novac, ako se odnosi na literarnu kvalitetu, velika je satisfakcija jer autoru daje do znanja da je važan za literaturu. Teoretski, postoji i novac koji se dobije od posuđivanja u knjižnicama. Koliko znam, već se godinama ne isplaćuje. Bitno je da što se više taj ionako mali novac namijenjen literaturi cjepka i što se više forsira "uravnilovka", tim bolje za svaku vlast jer što nas je više i što smo jeftiniji i bezvrjedniji, tako slabi društvena pozicija i pisaca i literature.

Kako vi i vaše kolegice i kolege pisci u Hrvatskoj egzistirate – živite li od pisanja?

Ne mogu živjeti od pisanja; dio nas radi u novinarstvu, dio u školama, ima i nezaposlenih. Na ovoj listi "odbijenih" tako na primjer ima višestruko nagrađivanih autora s mizernim mirovinama. Pozicija samostalnog umjetnika uglavnom je potplaćena. Možda je moguće, ukoliko je čovjek dovoljno "umrežen", živjeti isključivo pronalazeći razne vrste dotacija. Ali onda "slobodni pisac" postaje "državni pisac", a to je najgora moguća opcija.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više