>

novosti logo

Društvo Društvo

Splitski turistički bumerang

Prostorni i kulturni resursi grada pod Marjanom na udaru nekontrolirane turističke ekspanzije: U povijesnoj jezgri dogodila se potpuna transformacija duha grada. Cijene prostora ne prestaju rasti, iz njih pred profitabilnim turističkim sadržajima iseljavaju knjižare, apoteke, mali obrti i trgovine. Za male ljude splitski se turizam dogodio neplanski, za krupne igrače sve je išlo kao po planu

Od razarača koji je ujesen 1991. vježbao gađanje po gradu čije je ime nosio Split se obranio, ali je pred turistima šaptom pao. Turistička okupacija vidljiva je na svakom koraku, od nakrcanih plaža do zakrčenih prilaza gradskoj luci, po broju putnika jednoj od najprometnijih na Mediteranu, a kulminira kada se približite staroj gradskoj jezgri. Iza spomenika Franji Tuđmanu, koji je koncem svog gradonačelničkog mandata 2013. na istočnom dijelu Rive predizborno podigao tajkun Željko Kerum, otvoren je techno klub, gdje vesela mladež količinom decibela svaku večer podsjeća građane da su i najveće žrtve potrebne da bi se zadovoljio rafinirani backpackerski ukus. Čim odatle zakoračite na središnji dio Rive, usisani ste u kovitlac turističke oluje. Nekadašnji dnevni boravak Splićana danas je prepušten turistima u potpunosti. Uz more se ljuljaju isključivo izletnički brodovi, njih dvadesetak, prodaju se otočke ture, sve je podređeno njegovom veličanstvu profitu. Cijelom dužinom Rive smjenjuju se jedan za drugim restorani s brzom i nešto sporijom hranom, štandovi s prirodnim i manje prirodnim sokovima, prodavači kolača, sladoleda, ulični zabavljači, prosjaci, iznajmljivači, tu je i sklepana pozornica s koje odjekuju lake i teške note, dijele je mladi lokalni rokeri s etno sastavima iz Slavonije te gangašima, ojkašima i rerašima iz dalmatinskog zaleđa. Sve se to miješa s muzikom iz kafića, čiji vlasnici visokim cijenama pokušavaju otplatiti najamnine koje se nerijetko penju i do deset tisuća eura mjesečno. U općem komunalnom neredu ovog je ljeta između njih izbio pravi rat oko štekata, što nije čudno s obzirom na to da svaki stol znači barem tisuću kuna zarade dnevno.

Na Matejuški, lučici u nastavku Rive, još se može naići na nekoliko ribarskih barki, koje djeluju kao anomalija na pozornici za turiste, dok se krećete ka zapadnoj obali, proširenoj i preuređenoj u Kerumovom mandatu, kako bi jače zablistao njegov hotel Marjan, najveći u gradu, koji zbog poslovnog kraha nije uspio dovršiti. Tamo je privezano desetak luksuznih megajahti, kojima Jadranom krstari bogata klijentela hrvatskog turizma, a nešto dalje je stara ACI-jeva marina sa stotinama visokofrekventnih vezova. Istočna obala, na kojoj je smještena prenapregnuta trajektna luka, još uvijek je pretežno tranzitna, sa željezničkim kolodvorom i putničkim metežom na skučenom autobusnom kolodvoru, ali tek čeka da turistički nastrojeni gradski oci donesu konačnu presudu. Dugo su već živi planovi da se javni objekti na zapadnoj obali, uključujući i samu Banovinu, zgradu gradske uprave, prenamijene u hotelske visokokategornike, a da se istočna obala gradske luke pretvori u gradilište obećavajućeg kongresnog turizma.

Sve je podređeno sezoni. Od početka studenoga tri četvrtine objekata stavi ključ u bravu, ostanu jedino fiksni suncobrani na praznim štekatima, izgledaju otužno, jer se grad pretvori u pustinju – kaže Jakov Prkić

Dublje iza Rive, u povijesnoj jezgri s Dioklecijanovom palačom, spomenikom nulte kategorije, dogodila se potpuna transformacija duha grada. Iz sezone u sezonu sve je više fasada s apartmanskim oznakama ili onih na kojima se koče nazivi novootvorenih hotela i hostela. Cijene prostora ne prestaju rasti, iz njih pred profitabilnim turističkim sadržajima iseljavaju knjižare, apoteke, mali obrti i trgovine raznom robom za domaće ljude, a useljavaju restorani, fast foodovi, mjenjačnice, suvenirnice i dućani specijalizirano turističke namjene. Zajedno sa sadržajima koji su imali cjelogodišnji, a ne tek sezonski karakter, gradsku jezgru napušta i njeno stanovništvo, a nakon sezone u njoj ne ostaje previše sadržaja koji bi motivirali Splićane da u centar grada zalaze više nego u šoping-centre koji niču na periferiji.

Sve to godinama promatra splitski fotograf Jakov Prkić, gradski vijećnik opozicijske stranke Pametno, koji za Novosti kaže da se turistička stihija može riješiti jedino rezanjem takvih sadržaja i oštrim povlačenjem crte. Turizam se Splitu, naglašava on, dogodio bez ikakve strategije, koju lokalne vlasti nikada nisu izradile, pa čak ni u mandatu Kerumova nasljednika Ive Baldasara, odbačenog SDP-ovca, nekadašnjeg turističkog agenta. Štoviše, Baldasar je mandat započeo opreznim upozorenjima o opasnostima nekontrolirane turističke ekspanzije, da bi se potom prepustio posvemašnjoj komercijalizaciji javnog prostora, ugađajući zahtjevima velikih, srednjih i malih, bilo da na tome zgrću bogatstva, bilo da tek popunjavaju kućni budžet.

- Nitko nije rekao koliko nama treba tih restorana, kafića, hotela i apartmana. Dozvolu dobije tko god je zatraži, nikada nisam čuo da je nekome tko je odlučio pretvoriti prostor u još jedan restoran ili fast food zahtjev odbijen. Nisu zakrčene samo ceste i parkirališna mjesta. Javne gradske površine zatrpane su stolovima, trgovi su nam postali uski kao hodnici i više nemate osjećaj trga ni kada dođete na Pjacu. Zbog okupacije površina štekatima i velikog broja turista problem je kretati se pješke po gradu, a dodatni kaos stvara to što svi ti uslužni objekti imaju velik promet a mala skladišta, pa gradom zuje vozila koja ih moraju opskrbljivati više puta dnevno - priča Prkić.

Grad bi, po njegovom mišljenju, najprije trebao pripadati građanima, a jezgra koja bi odgovarala domaćima odgovarala bi i gostima.

- Sve je podređeno sezoni. Od početka studenoga tri četvrtine tih objekata stavi ključ u bravu, ostanu jedino fiksni suncobrani na praznim štekatima, izgledaju otužno, jer se grad pretvori u pustinju. Ništa se ne događa, društveni život je sveden na minimum. Sva kina su nestala, osim jednog, imamo tih nekoliko kazališta, još pokoju školu stranih jezika, izvan sezone više se nema zbog čega ići u centar. Ljudi odlaze i na kraju ćemo morati plaćati glumce da u jezgri igraju briškulu i trešetu za turiste. Nemamo mjere ni u čemu i ovako ćemo vrlo brzo završiti kao Dubrovnik ili Venecija - kaže Prkić.

Grupa splitskih stručnjaka s područja društvenih znanosti ove je godine završila izradu ‘Plana upravljanja povijesnim kompleksom Splita s Dioklecijanovom palačom’ u kojem su analizirane neuralgične točke i donesene preporuke za budućnost. U projektu je sudjelovala i sociologinja Inga Tomić-Koludrović, koja također kaže da se turizam Splitu događa stihijski. S kolegom Mirkom Petrićem još je 2005. pročelnicima gradskih službi predstavila rezultate istraživanja koje je najavljivalo da Split postaje turističko odredište.

- Oni su bili na rubu smijeha i govorili nam da za to nema šanse, da je Split samo tranzitno središte. Kao što nisu vidjeli da bi Split mogao biti atraktivan, tako ni sada ne vide da se nekontroliranim trošenjem prostora i kulturnih resursa ugrožava život u jezgri. Stanovništvo se istjeruje pretjeranom apartmanizacijom, a prostor se turistificira i postaje scenografija za turiste. Pogledajte samo na što nalikuje Peristil u podne kada je ‘smjena Dioklecijanove straže’. Riječ je o jednoj nepotrebnoj teatralizaciji prostora koji je sam po sebi izuzetno vrijedan i privlači pažnju bez dodatnih sadržaja. Problem su i koncesije za razne sadržaje koji su neprimjereni prostoru, događa se jedna kakofonija i situacija je, na neki način, alarmantna - upozorava Inga Tomić-Koludrović.

Novinar Slobodne Dalmacije Zlatko Gall smatra da Split nakon deindustrijalizacije i privatizacije iz 1990-ih i nije imao neki izbor.

- Nakon ubijanja industrije, prvenstveno brodogradilišta, kaštelanskog Jugovinila, Jugoplastike, ali i nekadašnjih građevinskih divova poput Pomgrada i Lavčevića te trgovačkih kuća poput Dalme, Prehrane, Jadrantekstila i Koteksa, i nakon pljačkaške privatizacije s čuvenim ‘kutlerajem’, valjalo je nekako preživjeti. Nažalost, turizam kao opcija nije se dogodio planski. Dogodio se najviše kao samopomoć osiromašenih građana koji su vlastitim novcem obnavljali stare kamene kuće u Varošu, Radunici ili na Toću i pretvarali ih u apartmane - kaže Gall.

Od spomenute 2005. godine nije se baš sve sa splitskim turizmom događalo stihijski. Na lokalnim izborima vlast u gradu preuzeo je HDZ u koaliciji s Listom Velog Mista, iza koje je stajala grupa poduzetnika koji su u turizmu prepoznali priliku za novi investicijski ciklus. Na njihovo traženje u roku od šest mjeseci izrađen je novi Generalni urbanistički plan (GUP) u kojem je turizam podcrtan kao ‘pokretač razvoja mediteranskog grada’. Novi je GUP odredio čitav niz turističkih zona i područja gradnje, od kojih su mnoga dobila status gradskih projekata, s ugostiteljskim objektima, hotelima, aparthotelima, pansionima, kampovima, pristanima za jahte na zapadnoj obali i novom marinom za megajahte na jugoistoku Splita. Omogućena je hotelska prenamjena u najstrožoj jezgri, a u istočnom dijelu gradske luke, uz planirane kongresno-turističke sadržaje, čak je i bivši istražni zatvor, koji i danas koristi tajna služba, predviđen za hotelsku prenamjenu, baš kao i veliki kompleks Titove vile ‘Dalmacija’ na drugoj strani grada, na južnoj marjanskoj obali. Koalicija poduzetnika i HDZ-a odmah je prionula na preuređenje središnjeg dijela Rive u glavnu turističku pozornicu. Jagma za prostornim resursima, koja je započela i prije usvajanja GUP-a, tada se samo zaoštrila, pa su iskazivane ambicije da se sjeverna obala riješi brodogradilišta i da se od MORH-a preotme prostor vojne luke Lora, dok je Marjan, koji su sitni bespravni graditelji i pojedinačni investitori odavno nagrizli, ostao stalna čežnja onih željnih krupnih zalogaja. Na njega je ozbiljno bio nasrnuo sam gradonačelnik Kerum, koji je 2009., tada kao najveći među njima, potpuno logično naslijedio vlast grupe poduzetnika, da bi njega jednako logično naslijedio čovjek od najtraženije struke – turistički agent Ivo Baldasar.

Najvidljiviji je nestanak javnog prostora kroz odobravanja prevelike površine za zakup, čime se iz centra izbacuje osobe u invalidskim kolicima, slijepe, majke s kolicima, osobe starije životne dobi – govori Ana Perajica

Za male ljude splitski se turizam dogodio neplanski, za krupne igrače sve je išlo kao po planu, jedino ih je ekonomska kriza nakratko bila presjekla i usporila realizaciju. Od 2005. do 2015. godine broj registriranih dolazaka povećao se sa 187 tisuća na više od 487 tisuća, a broj noćenja sa 345 tisuća na 1,34 milijuna, dakle četiri puta. Splitski turizam godinama raste stopama od blizu 30 posto, pa je i u prvih sedam mjeseci ove godine ostvaren porast noćenja od 28 posto. Gotovo je nevjerojatan podatak da je lanjsku sezonu Split zaključio sa 16.782 registrirana kreveta, da bi ih 1. kolovoza ove godine bilo 24.522 ili 50 posto više. Među gostima prednjače oni iz Ujedinjenog Kraljevstva, Poljske i Njemačke, a više od pola ih je u dobi od 18 do 35 godina, to su mladi željni ludog provoda, posjetitelji trodnevnog festivala Ultra, od kojeg se grad danima oporavlja. Zasad nema naznaka da će se rast zaustaviti, a gradska luka ove godine očekuje i 300.000 putnika sa 290 kruzera, za koje su lučke vlasti netom završile veliki vanjski vez, da bi odmah prionule na gradnju drugog. Istovremeno, nemaju dovoljne kapacitete za smjene gostiju vikendom, pa primjerice samo ukrcaj jednog trajekta za Anconu zna izazvati kolone koje paraliziraju promet na kilometrima udaljenim gradskim semaforima. Ni cestovna infrastruktura, ni postojeća parkirališta, ni javni gradski prijevoz, koji je ionako pred kolapsom, nemaju kapacitete za toliki protok gostiju. Negativna iskustva mediteranskih gradova vodećim ljudima Splita ne znače ništa.

- U Barceloni je nova gradonačelnica razvila strategiju smanjenja apartmana u centru i puno brižnijeg odnosa prema davanju koncesija. U Veneciji imate velike pobune protiv kruzera i vrlo snažnu građansku scenu koja pokušava smanjiti uplovljavanja. To su gradovi koji su naučili da nekontrolirani turistički razvoj ugrožava njihovu budućnost i danas se strateški odnose prema tome - kaže sociologinja Tomić-Koludrović.

Građanska scena aktivna je i u Splitu, pa i u gradskoj jezgri djeluju inicijative koje se pokušavaju oduprijeti navali i zadržati svoj način života. Povjesničarka umjetnosti Ana Perajica, vlasnica fotoateljea na samom Peristilu – srcu Dioklecijanove palače – od početka je uključena u borbu stanovnika za prostor i dostojanstvo.

- Naša okupljanja počela su 2011. kada je Građanska inicijativa (GIST) započela s kritikom Plana upravljanja starom gradskom jezgrom, koji je Grad Split bio naručio od izraelskog autora Giore Solara. Dotad se nije poštovala ni UNESCO-ova direktiva o participaciji građana i vidjeli smo priliku da se kao stanari i vlasnici prostora uključimo u projekt. Uputili smo masovnu peticiju direktoru UNESCO-a Kishoreu Raou, koji je pozdravio akciju i preporučeni smo za ulazak u tim koji je radio novi plan. No tada se u sve upetljala politika, koju nije zanimala stvarna participacija građana, tako da je puno zainteresiranih ljudi ostalo izvan tima. Ipak smo u velikom broju nastavili djelovati interventno preko medijskih platformi i uspjeli smo štošta. Oformili smo cijelu mrežu koja gotovo sasvim nadzire Palaču i šalje slike u javni prostor. U suradnji s novinarima spriječili smo uistinu velike devastacije baštine, razne dogradnje, organizacije neprimjerenih događaja i slično - kaže Ana Perajica.

Istraživanje splitskih znanstvenika pokazuje ubrzanu depopulaciju gradske jezgre, u kojoj danas živi 30 posto ljudi manje nego 2001., s tim da se udio mladih u dobi od 15 do 29 godina prepolovio.

- Najvidljiviji je nestanak javnog prostora kroz odobravanja prevelike površine za zakup, čime se direktno izbacuje određenu populaciju iz centra – osobe u invalidskim kolicima, slijepe osobe, majke s kolicima, osobe starije životne dobi. Druga direktna posljedica je komunalni nered. Grad se više ne pere kao ranije jer se inventar kafića nalazi posvuda, došlo je do porasta količine organskog otpada i buke, koja je najveći problem života u centru. Posebna grupa problema su poslovno-komercijalni, jer su zbog zauzimanja javnog prostora mnoge radnje ostale bez prikladnog ulaza i vidljivosti s ulice, a jako su porasle i cijene - nastavlja Ana Perajica, dodajući da su sve češći požari i strujna preopterećenja, pri čemu ne postoji prikladan pristup za hitnu pomoć i vatrogasce, niti ima uvjeta za evakuaciju u slučaju bilo kakve nepogode.

- Problem je i kanalizacija, inače iz 19. stoljeća. Zbog dotrajalosti i preuskih cijevi dolazi do prelijevanja fekalija i stvaranja prirodnih septičkih jama. U prizemnim prostorima često dolazi i do povrata sadržaja u WC iz drugih prostora. Meni su tako došle riblje kosti iz nekog restorana. Osobno najviše problema imam s firmama koje koriste Peristil za svoj marketing i s onima koji dolaze u Palaču radi alkohola što ga u vidu pub crawl tura, opijanja za mali novac, pred mojim vratima nude neke od tih firmi. Nakon što se opiju, oni devastiraju centar, ali čujem i druge kvartove, pa ih nalazimo kako do kasnih jutarnjih sati spavaju po našim ulazima - priča Ana Perajica.

Rast turističkih dolazaka fizički ugrožava spomeničku baštinu, pa postoji opasnost da će, ističe Inga Tomić-Koludrović, stradati i sami motivi zbog kojih turisti dolaze.

- Ako umanjite mogućnost protoka ljudi ulicama, jer je pored tolikih turističkih grupa to nemoguće, tako uništavate protoke koji su temelj života stanovništva jezgre, a kontinuitet življenja u jezgri i jest generirao UNESCO-ovu zaštitu centra Splita, koji će na isti način na koji je postao atraktivan postati i nezanimljiv, pogotovo bolje platežnoj klijenteli - kaže ona.

Turisti, zasićeni gradovima-kulisama, u Splitu traže živi grad i interakciju s lokalnim stanovništvom, raduju se Pazaru i Peškariji, a ne kostimiranim zabavama u pseudoantičkom stilu.

- Naša istraživanja pokazuju da su najkvalitetniji turisti i potrošači oni koji posjećuju kulturne manifestacije, što bi Split mogao imati kroz Splitsko ljeto i svoje muzejske i galerijske prostore. Ono što se sada nudi je namijenjeno klijenteli koja nema onakvu obazrivost prema prostoru kakvu ima obrazovanija publika koja zna cijeniti spomeničku baštinu - dodaje splitska sociologinja.

Baldasar je mandat započeo upozorenjima o opasnostima nekontrolirane turističke ekspanzije, da bi se potom prepustio posvemašnjoj komercijalizaciji javnog prostora

Nije problem samo u jezgri. Novi turistički kapaciteti ambiciozno se planiraju i grade duž obalne zone, a pritisak na javni prostor je gotovo posvuda ogroman, što pokazuje i primjer Žnjana, predjela na kojem je 1990-ih nasut veliki plato uz more, da bi ubrzo došlo do ilegalne i neplanske stambene gradnje, a potom i do otvaranja više desetaka bespravnih ugostiteljskih objekata uz tamošnje plaže. Grad nije poduzeo ništa da to stanje privede kontroli, iako je uz 16 objekata koji su ranije dobili inspekcijske naloge za rušenje još šest novih dobilo naloge i ove godine. Uzurpacijom javnih površina trebao bi se baviti gradonačelnik Baldasar, no on predvodi i potiče opću komercijalizaciju. Pod sumnjivim okolnostima dao je u dugogodišnje plodouživanje gradsku turističku palaču na Rivi, a samo ga je gubitak podrške u Gradskom vijeću spriječio da isto ne napravi s golemim kompleksom vile ‘Dalmacija’, što bi označilo početak krupnog privatnog prisvajanja zaštićenih marjanskih površina. Predsjednik društva ‘Marjan’ Srđan Marinić upozorava da je gradska Javna ustanova za upravljanje Marjanom angažirala jednu konzultantsku tvrtku za izradu nedavno dovršene studije u kojoj se preporuča da se trećina današnje zone park-šume izuzme iz zaštite. Gotovo istovremeno, Baldasara je posjetio HDZ-ov ministar graditeljstva Lovro Kuščević dogovarajući s njime model legalizacije 80-ak objekata bespravno podignutih u zoni park-šume, koji bi se, prema njihovoj apsurdnoj zamisli, proglasili objektima tradicijske gradnje iako su mahom izgrađeni u posljednjih 20 godina.

- Takva legalizacija mogla bi biti uvod u omogućavanje nove gradnje na Marjanu, kao što je i ta studija perfidna priprema za isključenje trećine Marjana iz zaštite. Sve su to načini da se pripremi prenamjena zaštićene zone u atraktivno građevinsko područje. Radi se o milijun četvornih metara, a to su doslovno stotine milijuna eura - upozorava Marinić.

Još jedna od Baldasarovih odluka, koja je dvaput srušena na Gradskom vijeću, prodaja je niza gradskih prostora u jezgri, na kojoj inzistira tvrdeći da bez tog novca neće moći graditi novu školu. No prije toga je, kako ističe Jakov Prkić, ne bi li osigurao glasove braniteljskih udruga, bacio pet milijuna kuna na kupnju bezvrijedne parking-tvrtke Hvidra, kojoj je Grad Split dijelom već otpustio dugove u predstečajnoj nagodbi i čija se jedina vrijednost sastojala od koncesija na MORH-ove i gradske garaže, a i te su koncesije bile istekle.

- Ovo što vidimo u njegovom mandatu je samo rasprodaja, on će sve rasturiti. Tu nema nikakve ideje što da se napravi s gradskim resursima, nego sve ide u turizam. Jedna od nekretnina koju želi prodati je primjerice zgrada na samom Peristilu u kojoj su smješteni poslovnica Splitske banke, Filozofski fakultet i Institut Ivo Pilar. I što će studenti, profesori i drugi građani imati od toga kada se proda i pretvori, naravno, u hotel? Isto će se dogoditi ako umjesto javnih sadržaja dozvolimo turističku gradnju u trajektnoj luci ili pretvorimo Banovinu u hotel, bit ćemo potpuno istisnuti i nećemo više imati grad za sebe. Ako Grad Split ima vlasništvo nad prostorima, on može diktirati sadržaje, ali se, nažalost, tako ne razmišlja i mi gubimo društveni život - kaže Prkić.

Plan upravljanja povijesnom gradskom jezgrom obiman je dokument o čijem sadržaju traje javna rasprava. Inga Tomić-Koludrović gaji malu nadu da će ga gradska uprava usvojiti, no bez raširene svijesti o ubrzanom trošenju kulturnih i prostornih resursa diljem grada i ozbiljne strategije održivog turizma teško će biti obuzdati stihiju koja je prerasla u veliki biznis, osobito za one igrače koji su tu stihiju planirali.

1/5