Krenulo je stidljivo krajem osamdesetih, razmahalo se u ratnim godinama, stišalo nešto kasnije, pa opet razbuktalo u posljednje vrijeme. Više nema tjedna da netko ne promovira knjigu ili film čiji je osnovni cilj revizija povijesti, prije svega Drugog svjetskog rata. Nisu to više samo povjesničari amateri poput Igora Vukića koji revidira istinu o Jasenovcu ili Vlade Vladića koji isto čini o ustaškom koljaču Maksu Luburiću, odnosno dvojbeni dokumentaristi poput Jakova Sedlara i Romana Leljaka. U kolo se sve više upliću i znanstvenici, pa je tako Stjepan Lozo, splitski povjesničar i bivši dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja, ovih dana objavio knjigu pod naslovom ‘Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.’ Knjigu je promovirao u velikom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom ‘U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su ‘strašne’ ustaše optužili za zločin nad njima’.
Osim toga, za 30. studenoga najavljen je skup pod naslovom ‘Zbrinjavanje ratne siročadi u Sisku 1942-1943’ koji zajedničkim snagama, na prijedlog biskupa Vlade Košića, u tom gradu organiziraju Hrvatsko katoličko sveučilište i Hrvatski studiji s kojih dolazi docentica Vlatka Vukelić, poznata po negiranju postojanja dječjeg koncentracijskog logora u Sisku. Prema tvrdnjama mlade znanstvenice, nekadašnje članice radikalno desne stranke HSP AS, koje prenosi Glas Koncila, u Sisku nije postojao logor nego dječje prihvatilište u kojem su zbrinjavana djeca napuštena ‘nakon zarobljavanja njihovih roditelja i skrbnika za vrijeme velike operacije koja je, pod zapovjedništvom njemačke vojske, tijekom lipnja i srpnja 1942. provedena na području sjeverozapadne Bosne, a u kojoj su sudjelovale i domobranske i ustaške snage NDH’.
Komentirajući zahuktale zagovaratelje povijesnog revizionizma, povjesničar Milan Radanović kaže da taj proces sasvim sigurno ne bi uzeo toliko maha da strukture koje ga zagovaraju nemaju pomoć i zaleđe institucija. Prije svega misli na Crkvu koja podržava negiranje i dobro poznatih i znanstveno utemeljenih ustaških zločina iz Drugog svjetskog rata.
- Te strukture dodatno ohrabruje i otvorena podrška države, odnosno i prošle Oreškovićeve i aktualne Plenkovićeve vlade. Da ne ostanem samo na bivšem ministru Hasanbegoviću, podsjetio bih i na primjere sadašnjih ministara Tome Medveda i Gorana Marića koji su ove godine sudjelovali na komemoracijama stradalim ustašama i to uz punu podršku srednjostrujaških medija i javnog servisa. HRT, uostalom, otvoreno reklamira revizionističku knjigu Igora Vukića o Jasenovcu i film Romana Leljaka. S druge strane, komercijalne stanice puštaju emisiju ‘Bujica’ autora Velimira Bujanca, višestruko kontroverzne osobe koja je u prošlosti isticala proustaški i pronacistički sentiment, u kojoj se također daje prostor proustaškim negacionistima. Mediji tako daju vjetar u leđa različitim pseudopovjesničarima i desno ideologiziranim amaterima da istraju na svom putu - ističe Radanović.
Prema njegovim riječima, hrvatsko društvo je u velikom problemu, s obzirom na to da su iskustva nekih evropskih zemalja pokazala da politički motivirana revizija povijesti, pogotovo glorifikacija fašista iz Drugog svjetskog rata, dovodi do fašizacije dijela društva. To je vrlo opasan trend s nesagledivim posljedicama, posebno zato što se tom procesu ne nazire kraj.
- Lavina je krenula i bojim se da nema zaustavljanja, osim ako netko iz vlasti ili centara moći u EU-u ne kaže – sad je dosta! A mislim da to u skorije vrijeme neće reći jer evropske institucije slabo zanima što se događa na njihovoj periferiji - zaključuje Radanović.
