Srpski predsjednik Aleksandar Vučić za petnaestak dana podnijet će izvještaj Narodnoj skupštini Srbije o pregovorima koje će sljedeći tjedan voditi s kosovskim premijerom Albinom Kurtijem o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. Vučić je podnošenje računa o pregovorima s Kurtijem najavio odmah nakon što je obavio pripremni razgovor s europskim i američkim specijalcima za zapadni Balkan i raspetljavanje srpsko-kosovskog čvora, Miroslavom Lajčakom i Matthewom Palmerom.
Lajčaku i Palmeru je susret s Vučićem bio jedan u nizu pripremnih razgovora koje su čitavog prošloga tjedna vodili prvo u Prištini, a potom i u Beogradu. Lajčak je pritom papagajski ponavljao da je glavna svrha njihove sedmodnevne turneje dobra priprema sastanka Vučića i Kurtija koji bi se trebao dogoditi sljedećeg tjedna u Bruxellesu. Nastavak pregovora Beograda i Prištine odvijat će se paralelno s prvom službenom posjetom američkog predsjednika Joea Bidena Europskoj uniji i sjedištu NATO-a, što raspiruje maštu brojnim analitičarima koji u toj vremenskoj podudarnosti traže znakove pored puta. Kao što su u prošlotjednom otvaranju grčkog ureda za suradnju s Kosovom u Prištini odmah iščitali da će Grčka uskoro priznati Kosovo, ali i ne samo ona, nego i preostale četiri članice EU-a koje su skupa s njom to do sada decidirano odbijale učiniti i to zbog svojih interesa, a ne zbog Srbije.
Osim s Vučićem i Kurtijem o njihovom briselskom sastanku, Lajčak i Palmer razgovarali su i s drugim čelnicima srpske i kosovske vlasti, ali i s dijelom opozicijskih lidera. Palmer je na Kosovu u manastiru Visoki Dečani razgovarao i s episkopom raško-prizrenskim Teodosijem, a zajedno s Lajčakom u Beogradu je razgovarao i s patrijarhom Porfirijem. Očita je namjera EU-a i SAD-a da u nastavak pregovora o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine uvuku što je moguće širi krug političkih i inih predstavnika kako se oni ne bi, kao do sada, odvijali samo između čelnika aktualnih vlasti u Srbiji i na Kosovu. Vođenje pregovora samo u krugu predstavnika vlasti sve češće ih je vodilo u ćorsokak jer ih je svaka promjena u vlasti prekidala i uglavnom vraćala na početak. I sadašnji prekid koji traje od prošle jeseni dogodio se zbog kosovskih izbora i dolaska na vlast Kurtijevog Samoopredjeljenja, koje je svoju opozicijsku politiku između ostalog gradilo na protivljenju pregovorima s Beogradom i neprihvaćanju svega što su njihovi prethodnici prihvatili i potpisali, pa i Briselskog i Vašingtonskog sporazuma koji su usuglašeni i potpisani pod paskom EU-a, odnosno SAD-a.
Lajčak i Palmer su na svojoj prošlotjednoj turneji po Kosovu i Srbiji stalno optimistično ponavljali da bi Beograd i Priština mogli već do kraja ove godine postići sveobuhvatni sporazum o normalizaciji međusobnih odnosa, iako su i srpski i kosovski lideri istovremeno tvrdili da je to nemoguće, ali i nastavili iznositi dijametralno suprotne tvrdnje o karakteru pregovora koje će voditi Vučić i Kurti. Dok Beograd tvrdi da će sljedećeg tjedna u Bruxellesu biti nastavljeni dosadašnji pregovori i to tek nakon što Priština ispuni svoj dio obaveza iz sporazuma koji su do sada potpisani, iz Prištine uporno ponavljaju da će Vučić i Kurti dogovarati sasvim novi okvir za pregovore.
Kad novinari Lajčaku ukažu na nepomirljivost ove i drugih tvrdnji i stavova koje lansiraju srpski i kosovski pregovarači, on lakonski uzvraća da mu je od tog njihovog javnog govora važnije ono što su izrekli i dogovorili u razgovorima s njim i Palmerom. Pritom Lajčak i Palmer uglas tvrde da ni EU ni SAD nemaju pripremljene svoje pakete rješenja i da konačni "sveobuhvatni sporazum" moraju sami definirati i potpisati Beograd i Priština. Palmer je tome dodavao da SAD neće vršiti pritisak na Beograd i Prištinu da prihvate bilo čija rješenje pa je čak, unatoč tvrdom američkom stavu da se postojeće granice Kosova i Srbije ne mogu mijenjati, dopustio mogućnost da se i te granice promijene ako se Beograd i Priština tako dogovore.
I ti Palmerovi šaroliki verbalni izleti preko granica do sada uvriježenih šablona svjedoče da Lajčak zna što govori kad tvrdi da su razgovori koji se vode iza zatvorenih vrata relevantniji i važniji od onoga što njihovi sudionici javno govore i poručuju. I Vučićeva naprasna najava da će srpskom parlamentu podnijeti izvještaj o pregovorima koje će voditi s Kurtijem ukazuje da su barem neki procesi koji se odvijaju van domašaja javnosti toliko sazreli da je došlo vrijeme da se o njima i javno progovori. Osim da će podnijeti "izveštaj skupštini o svemu onome što se zbiva u Briselu", Vučić je objavio i da je spreman "da razgovara s predstavnicima vanparlamentarnih političkih stranaka iz opozicije koje su izrazile interes da čuju stav rukovodstva Srbije i da iskažu i svoje stavove, a do sada nisu insistirale na stranom mešanju u naše unutrašnje stvari. Takođe, spreman sam da odgovorim i onima strankama koje su insistirale na stranom mešanju ukoliko takvu zainteresovanost pokažu, ali je oni do sada nisu pokazali".
Beogradska Politika zaključuje da je Vučić odlučio o pregovorima s Prištinom podnijeti izvještaj srpskom parlamentu, ali i o tome razgovarati s opozicijom s jedne strane zbog toga što se "komplikuju stvari oko Kosova", a s druge strane i zato što je "postizanje što šireg konsenzusa o ovom nacionalnom pitanju, nema sumnje, veoma važno u nastavku dijaloga, gde će srpska delegacija biti sama protiv predstavnika SAD-a, EU-a i Prištine".
Vučić je do sada bezbroj puta ponovio da "ne razume šta je kompromis u uzajamnom priznanju Beograda i Prištine". Većina članica EU-a i SAD javno još uvijek od Srbije traže da pregovore s Prištinom mora završiti priznajući Kosovo. S obzirom na to da se odlučio javno progovoriti o pregovorima koje će voditi s Kurtijem nakon što su ih čitavog prošloga tjedna udruženim snagama pripremali Miroslav Lajčak i Matthew Palmer, moglo bi se zaključiti da mu je iza zatvorenih vrata objašnjeno u kom grmu leži zec.
Iz onoga što su Lajčak i Palmer javno govorili to je teško odgonetnuti. U intervjuu Blicu, na primjer, Palmer je na pitanje o tome da je mnogo štapa i malo šargarepe na putu ka EU-u i da se od Srbije traži da da nešto ni za šta, odgovorio: "Ako gledamo iz perspektive Srbije, u njenom je interesu da se kreće napred na evropskom putu, deo po deo, jer je takav i proces. Otvaranje i zatvaranje poglavlja se dešava tokom vremena, a kada govorimo o podsticajima, dijalog je centralni deo puta Srbije ka EU-u. Potrebno je da Srbija i Kosovo normalizuju odnose kako bi Evropi bili privlačni partneri i perspektivni članovi. Uveren sam da će se kroz dijalog kojem posreduje EU vrata Evrope šire otvoriti, da će put biti jasniji, a Srbija biti u poziciji da unapredi težnju ka EU-u i napreduje ka članstvu. A SAD će biti tu da je podrži na svakom koraku tog procesa."
