Čim su se doznale najvažnije pojedinosti o sporazumu u Rapallu, krenula su okupljanja ogorčenih građana. U Ljubljani je zatvoreno kazalište, u Zagrebu su se počeli okupljati nezadovoljni ljudi, a u Beogradu se pojavio proglas odbora "Jadranske obrane", u kojem je stajalo: "Crni glasovi dolaze iz Italije. Tamo se potpisuje najcrnja strana naše novije historije. Srbi, Hrvati Slovenci!… Jedan milijun Jugoslavena ostaje pod teškim talijanskim jarmom i ropstvom. Kakovo će to ropstvo biti pokazali su događaji posljednjih dviju godina kroz koje je naš narod u okupiranom području doživljavao najmračnija poniženja…"
Snažna eksplozija odjeknula je pred dvoranom "Central", u slovenskoj Gorici, pred početak nastupa mjesnog pjevačkog društva. Srećom, mrtvih i teže ozlijeđenih nije bilo. Karabinjeri su odmah zaposjeli prostor oko dvorane, pronašavši u njezinoj blizini još četiri neeksplodirane bombe. Unatoč opasnosti od novih eksplozija mnogi ljudi koji su kupili karte za koncert sutradan su se vratili da bi potražili svoje izgubljene stvari. Međutim, ništa od toga nisu našli jer je dvorana u međuvremenu bila potpuno očišćena, kao da se ništa nije dogodilo. Tko ju je očistio – u stvarnom i prenesenom smislu – mogli su samo nagađati…
Zove se Grigorij Ibaćenko. Ima 28 godina i zaželio se, kako kaže, svoje matuške Rusije. U Jugoslaviju, konkretnije u Zagreb, dospio je iz Njemačke kao ratni zarobljenik. Sada se želi vratiti kući, ali mu to nikako ne polazi za rukom. Neutješno pjeva o toj svojoj groznoj sudbini: htio je preko Poljske, ali mu ne dadoše jer se tamo, govore, bije silni boj između Poljaka i boljševika. Onda htjede preko Jugoslavije, ali i tu ga – kaže – vratiše s granice. Zatim brodom preko Trsta do Crnoga mora, ali ni tu nije imao sreće. Pa, kopnom se nekako dovukao do Odese, a oni ga opet otuda vratiše u Jugoslaviju. Meko i bolno nariče nad svojom sudbinom, sve dok ne otkriše: Grigorij Ibaćenko nije nedužna žrtva rata onako kako tvrdi, već prepredeni varalica, čovjek sa stotinu imena, koji živi na tuđi račun. Izmišlja priče o svojoj prošlosti da bi bezbrižnije živio u budućnosti. Pronašli su da je bio čest gost u zatvorima, a sada mu prijeti i novi: uhvatili su ga u krađi u Brckovljanima, nedaleko Zagreba. Uz ostalo je iz crkve ukrao i cipele mjesnom popu. Brzo je smislio priču: "Pitate me zašto sam ih uzeo? Pa, to su ipak božje cipele. One će me i najprije vratiti u Rusiju…
