>

novosti logo

Kronika Kronika

Stogodnjak: 22. 5. – 29. 5. 1920.

U noći između 23. i 24. svibnja u Celovcu, gdje je živio, umro je feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne, najviše rangirani časnik-Srbin u bivšoj austrougarskoj vojsci. Umro je u najvećoj bijedi, jer nije mogao dobiti ničiju vojnu mirovinu

Prestolonasljednikovim ukazom proglašena je amnestija za sve uhapšene i osuđene u Hrvatskoj i Slavoniji ‘do uključivo 1. decembra 1919. a zbog kažnjivih djela uvrede veličanstva i prestolonasljednika, te smetanja javnog mira, zatim kažnjivih djela draženja na neprijateljstva protiv narodnosti, protiv družbi vjerozakonskih, vrijeđanja crkve, javnog ponižavanja uredaba koje se odnose na ženidbu, na obitelj ili vlasništvo, kao i za širenje lažnih i uznemirujućih glasova ili proročanstava… Ova se obustava tiče samo kažnjivih djela koja spadaju u nadležnost građanskih kaznenih sudova, a isključena su od te obustave kažnjiva djela onih lica koja su, kao kolovođe i organizatori, u gore označenu kažnjivu svrhu, da se naime nasilno promijeni zakon i red nasljedstva ili Ustav zemaljski ili vladalac spriječi da vrši ustavna prava, snubili i oboružavali ljude u svrhu oružanog napadaja na vlasti…’

U noći između 23. i 24. svibnja u Celovcu, gdje je živio, umro je feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne, najviše rangirani časnik-Srbin u bivšoj austrougarskoj vojsci. U trenutku smrti imao je 64 godine. Umro je u najvećoj bijedi, jer nije mogao dobiti ničiju vojnu mirovinu. Neka glasila podsjećaju da je nakon potpisivanja primirja na jugozapadnom bojištu 3. 11. 1918. Borojević svoje vojno iskustvo ponudio Narodnom vijeću SHS, ali je odbijen jer se sumnjalo u njegovu preveliku odanost Austro-Ugarskoj. Isto tako se navodi da je Borojević na vrhuncu svoje vojničke karijere bio proglašen ‘začasnim građaninom’ mnogih hrvatskih gradova – Zagreba, Karlovca, Broda, Koprivnice, Rijeke, Varaždina, Požege i drugih – ali isto tako da su mu sve te počasti oduzete nakon svršetka rata.

Koliko su vojna pozorišta bila posjećivana, koliko su djelovala u podizanju morala vojske, o tome prava čuda pričaju sami glumci, a i drugi. Teške ranjenike koji se nisu mogli dizati iz kreveta donosili bi pred ovakve pozornice ili su za njih priređivali posebne predstave u lazaretima i bolnicama, da im olakšaju muke i bolove…piše Andrija Milčić o srpskim kazalištima u vrijeme i poslije rata.

‘Prvorazredni brijač, 37 godina, Srbin, neoženjen, iskren, mirne ćudi, vrijedan i štedljiv, posjednik 8 jutara zemlje, uslijed rata ostao bez vlastite radnje u inostranstvu. Za suprugu trebam žensku zdravu, do srednje dobi, u Slavoniji, koja ima vlastitu brijačnicu ili zgodno mjesto za brijačnicu. Provincija, vjera i jedno dijete nisu smetnja. Samo ozbiljne ponude na adresu Žan Srbin, brijač, poste restante Ruma…’ stoji u oglasu broj 9351.

1/1