Samo nekoliko dana nakon što je izbjegao atentat u Beogradu, u Zagrebu se, ali samo na jedan sat, na proputovanju za Pariz, zadržao regent Aleksandar. Zajedno s njim bili su princeza Jelena i prinčevi Pavle i Arsen. Iako je u hrvatsku metropolu stigao inkognito, gradom se vrlo brzo proširila vijest o njegovu dolasku, pa su mnogi Zagrepčani izašli na ulice, kako bi ga vidjeli i pozdravili. Tako je, uz ostalo, "više stotina sveučilištaraca sastavilo povorku, pa su preko Zrinjevca, Ilice i Frankopanske ulice došli na Wilsonov trg, čitavim putem kličući kralju Petru, kraljeviću Aleksandru, Jugoslaviji, narodnom jedinstvu, a protiv komunista i separatista. Na Wilsonovom trgu otpjevali su sve tri himne, pa se poslije otputili dalje prema Jelačićevom trgu, gdje se skupilo silno mnoštvo općinstva, misleći da će se regent na kolodvor vratiti Zrinjevcem…" izvještavaju novine.

Na sjednici konstituante u Beogradu pročitan je izvještaj imunitetskog odbora o "predaji sudu komunističkih poslanika Vladimira Ćopića i Filipa Filipovića…", za koje se tvrdi da su bili u dosluhu sa Spasojem Stejićem, atentatorom na regenta Aleksandra. U međuvremenu doznaju se nove pojedinosti o Stejiću. U Turskoj Kanjiži je, naime, saslušan njegov otac Julije, bivši općinski pisar. Uz ostalo je izjavio i ovo: "Uz Spasoja imam još jednoga sina, Vlatka, po zanimanju bravara, koji živi i radi u Pešti, te kćerku Olgu. Žena Marija napustila me je prije deset godina i otišla živeti kod svoga brata u Adu. Spasoje je učio i završio zanat u Kiškunsalašu, a potom se nastanio u Pešti gdje je 1914. regrutovan u 5. pješadijski puk s kojim je otišao na front u Galiciju, gde je i zarobljen. Iza ruskog ropstva vratio se u Peštu 1918. gde sam se i ja tada nalazio. On je boravio u Pešti i za vreme revolucije. Dolazio je u Tursku Kanjižu 1919. da bi izvadio krsni list… Bio je nisko inteligentan, glup, veoma nemoralan, pijanac, a pored ovih mana on je bio i veoma pristupačan svakom rđavom delu… Nije mi poznato da li je bio u kakvoj organizaciji. Nikada mi poslije dolaska iz Rusije nije pisao. Ovo delo što je učinio nije učinio po svojoj inicijativi, on nije sposoban da tako nešto smisli, već je to po nagovoru uradio. Prošle godine u aprilu, kad sam bio u Novom Sadu, našao sam se s njim i tom prilikom mi je dao 10 dinara. Upitao sam ga čime se bavi, na što je on odgovorio: 'Ma, mani me se, čoveče.' Ne znam zašto mi je to kazao…"

Iako poprilično razjedinjena velika većina sokolskih organizaciju u zemlji pristaje da nova ujedinjena država nosi naziv Jugoslavija. Tim su povodom članovi društva izdali deklaraciju u kojoj se "zalažu za narodno jedinstvo".