U Beogradu je, u 66. godini života, od srčanog udara umro Stojan Protić, poznati srpski političar, jedan od ideologa i prvaka Radikalne stranke. U povodu Protićeve smrti novine podsjećaju da je, s prekidima, bio narodni poslanik od 1887. do 1920. godine, da je 1899. bio osuđen na 20 godina robije zbog protivljenja vladavini Milana Obrenovića, da je pomilovan 1900. te da je, poslije prevrata 1903. godine, sudjelovao u gotovo svim radikalnim kabinetima u svojstvu ministra unutrašnjih poslova i financija. Poslije ujedinjenja sastavio je i prvu vladu Kraljevine SHS. Novine također bilježe da je Protić pred sam kraj života živio u velikom siromaštvu, s penzijom od samo 2000 dinara.
Sve važnije novine na prvim stranicama objavljuju senzacionalnu sportsku vijest – da je Jugoslavija u Pragu igrala utakmicu s nogometnom velesilom Čehoslovačkom i da je tom prilikom "izborila izvanredan rezultat od 4:4 i tako cijelom sportskom svijetu pokazala da njezin nogometni ugled nije slučajan…" Utakmicu je promatralo više od 24.000 gledalaca, a golove su postigli Jovanović dva, te Petković i Babić po jedan.
Prava svjetska medicinska senzacija zbila se u Velikoj Plani, kod Smedereva, a otkrivena je u beogradskoj Općoj državnoj bolnici. U tu je bolnicu, naime, došao zemljoradnik Života Ranković, tužeći se na "nešto što mu već 19 godina raste na lijevoj strani trbuha…" Liječnici su odlučili da Rankovića operiraju. Kad su mu otvorili trbuh ostali su zaprepašteni: ugledali su, naime, dva neobična klupka, ovijena kožnatom opnom.
Beogradske novine zatim ovako opisuju: "Lekari su potom prerezali klupka i u njima pronašli zaista čudne stvari. Najpre je iz njih prokuljala van neka gusta tekućina, a iza nje se pojaviše veće hrpe ljudske kose, pomešane s nekom masnom materijom. Kad su lekari bolje razmrsili tu masnu kosu na najveće svoje čuđenje našli su u njoj dva mala zakržljala, degenerisana deteta, zapravo dva fetusa, na kojima su se mogli lepo raspoznati pojedini delovi tela. Jedan zametak je bio veći i imao je 23 centimetra, a drugi manji, otprilike dvanaest centimetara. Na većem fetusu bili su vidljivi obrisi donjeg dela glave s dva zuba, vrat, trup, leva ruka sa šest prsta na šaci... Na manjem zametku bili su jasni obrisi glave s očima, vrat i jedna noga. Oba ova zametka bila su spojena na Rankovićeve krvne sudove…
To su, kako će se poslije ispostaviti, bila Životina braća. Kad je Života začet, začeli su se i oni, pa je Životina majka zapravo trebala roditi trojke. Ali to se nije dogodilo, jer su ostala dva zametka još u embrionalnom stadiju zapala u Životino telo i tu ostala svih poslednjih dvadesetak godina… Među beogradskim lekarima vlada ogromno interesovanje za ovaj još nikad zabeležen slučaj. Ostaci ovih malih tela fotografisani su i poslužit će kao jedan vanredno redak primer u izučavanju medicinske nauke…"
