Prvi put nakon tri godine, prošlog tjedna održana je saborska rasprava o izvješćima pučke pravobraniteljice. Tim povodom razgovarali smo s Tenom Šimonović Einwalter, novoizabranom pravobraniteljicom, koja je na tu funkciju stupila prije dva mjeseca. Kao stručnjakinja za borbu protiv diskriminacije, Šimonović Einwalter je predstavnica RH u Komisiji protiv rasizma i nesnošljivosti Vijeća Europe, a trenutno u drugom mandatu predsjeda Izvršnim odborom Europske mreže tijela za suzbijanje diskriminacije i promicanje jednakosti. Ranije je bila zamjenice pravobraniteljice Lore Vidović, kojoj je nedavno istekao osmogodišnji mandat, te savjetnica bivšeg pravobranitelja Jurice Malčića.

Prošlog četvrtka u Saboru se raspravljalo o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2020. kao i o verzijama tih dokumenata iz 2018. i 2019. S obzirom na protok od dvije, odnosno tri godine, na kraju se neće glasati o njihovom usvajanju, kao što je to ranije bio običaj, već o primanju na znanje. Do čega bi to moglo dovesti u praksi?

Saborski zastupnici će o izvješćima glasati u petak te ćemo vidjeti kakav će biti ishod. Nesumnjivo je da se o izvješćima trebalo raspravljati ranije, a čini mi se da bi posljedica njihovog primanja na znanje umjesto prihvaćanja mogla biti, ali i ne mora, da nadležna tijela to shvate kao poruku u pogledu implementacije, pa i mnogih potpuno nespornih preporuka iz izvješća. Meni primanje na znanje nije samo po sebi problematično, dapače, ono se može gledati i kao način da se Sabor ne izjašnjava za ili protiv, već raspravlja o izvješću i preporukama i pritom uvažava ocjenu stanja ljudskih prava od strane svoje opunomoćenice, a što je u skladu s neovisnošću institucije kojoj sam na čelu. Još sam na ispitivanju kandidata za mjesto pučke pravobraniteljice istaknula kako smatram da se o izvješćima pravobraniteljskih institucija ne bi ni trebalo glasati. Kakav god na kraju bio ishod glasanja, nadam se da će preporuke biti ozbiljno razmotrene i da će se što veći broj njih primijeniti u praksi.

Već godinama ukazujemo na potrebu prepoznavanja mržnje kao motiva te adekvatnog sankcioniranja takvih kaznenih dijela, čime se šalje snažna i ispravna poruka društvu o njihovoj neprihvatljivosti i posljedicama

Zbog čega smatrate da se ne bi trebalo glasati o izvješćima?

Kad je u pitanju ova institucija, primanje na znanje i neusvajanje izvješća može smanjiti broj implementiranih preporuka ako nadležna tijela shvate da ne trebaju provesti pojedine preporuke iz izvješća jer ga Sabor nije generalno usvojio. Dodatno, neizvjesnost glasanja odmiče fokus javnosti sa sadržaja, iako za osobu na čelu institucije nema apsolutno nikakvih formalnih posljedica, tj. nije razlog za razrješenje. S druge strane, posebnim pravobraniteljicama glasanje može ugroziti neovisnost jer je za njih neusvajanje izvješća jedan od razloga za razrješenje. Zato ću se, radi daljnjeg jačanja neovisnosti i učinkovitosti svih pravobraniteljskih institucija, zalagati da se o tim dokumentima ne glasa, kao što je slučaj u velikoj većini europskih zemalja. Samo tako ove institucije mogu biti doista neovisne, a samo ako su neovisne mogu učinkovito raditi svoj posao.

Ured pravobraniteljice je godišnja izvješća dostavljao u redovnom roku. Zašto su se ona tek sada našla na dnevnom redu Sabora?

Tako je, institucija je sva izvješća Hrvatskom saboru dostavila u redovnom roku. Istovremeno je i Vlada svoja mišljenja na njih donosila ažurno. Tehnički, izvješća su zapravo i stavljana na dnevni red, ali sve do prošlog četvrtka nije zakazivana rasprava. Zašto se to dogodilo, prvenstveno je pitanje za Sabor.

Dio oporbe ističe da je to rezultat animoziteta premijera Plenkovića prema bivšoj pravobraniteljici, kao i put do marginalizacije institucije kojoj ste sada na čelu.

Taj dio bih ostavila za političko komentiranje, međutim mogu reći da marginalizaciju ove institucije neću dopustiti, ona je dio ustavnog poretka i važan jamac prava građana. Ono što je meni bitno jest stav prema ovoj instituciji, a što će se očitovati kroz implementaciju preporuka i na druge načine. Smatram da postoji prostor za pozitivne pomake i tijekom svog mandata ću dati sve od sebe da ih u najvećoj mogućoj mjeri osiguram i to kroz suradnju kako sa Saborom, čija sam opunomoćenica, tako i s Vladom, jer u krajnjoj liniji Vlada i tijela državne uprave su ti kojima su preporuke upućene, pa bez razmjene informacija te suradnje s njima nema ni njihove provedbe.

 

Nužnost neovisne istrage

Kako ste generalno zadovoljni provedbom preporuka u praksi?

Generalno, smatram da nije dovoljno visok stupanj njihove implementacije. U budućnosti bi trebalo raditi na četiri ključne točke. Jedna je već spomenuto pitanje dinamike, odnosno koliko će se brzo raspravljati o izvješćima u odnosu na to kad su podnesena. Mislim da ažurna rasprava može podići razinu provedbe preporuka. Drugo je pitanje kako se glasa o izvješćima, odnosno jesu li ona usvojena, primljena na znanje ili pak odbijena. Tom pitanju treba pristupiti principijelno i dugoročno. Ponavljam, smatram da se o izvješćima ne bi trebalo glasati, a ukoliko se glasa, mislim da bi upravo primanje na znanje, uz uvjet raspravljanja i volje za implementaciju preporuka, u narednom razdoblju moglo dovesti do veće neovisnosti, ali i učinkovitosti pravobraniteljskih institucija. Treće, razinu implementacije preporuka bi trebalo postizati kroz kontinuiranu suradnju i razmjenu informacija među institucijama tijekom cijele godine, ne samo u kontekstu izvješća. Četvrto je praćenje provedbi preporuka od strane Vlade, odnosno tijela kojima su one upućene, ali i uz uključivanje Sabora odnosno saborskih odbora. Vjerujem da postoji prostor za pomake nabolje. Također, smatram da bi bilo dobro da se Vlada u svojim mišljenjima očituje na veći broj preporuka nego što je to trenutno slučaj, mi moramo razmjenjivati stavove, dobivati povratne informacije, inače nećemo ići naprijed ni u jednoj temi.

Nedostaje nam svijesti o potrebi bolje zaštite okoliša i prava na zdrav život, ali i svijesti da se globalne teme poput klimatskih promjena itekako tiču svih nas

Je li se popravila suradnja s MUP-om? Naime, Ured pravobraniteljice je ranije isticao da mu Ministarstvo uskraćuje neposredan uvid u podatke o postupanju prema migrantima na granici, od kojih se dio žalio na nasilje hrvatske policije?

Održali smo više sastanaka, a koji će biti rezultat u pogledu neposrednog uvida u podatke i drugih otvorenih pitanja, tek predstoji za vidjeti. Glede nasilja koje spominjete nemam dvojbe – smatram da je u slučajevima pritužbi na nasilje nužno provođenje neovisne istrage. Uskoro planiramo sastanak i na tu temu.

Neposredno nakon stupanja na dužnost obišli ste potresom pogođena područja u Sisačko-moslavačkoj županiji. Kakve ste pritužbe zabilježili?

Od potresa sam više puta bila u toj županiji: prisustvovala sam sastancima s gradonačelnicima i predstavnicima Centra za socijalnu skrb, sastancima s udrugama, a obišla sam i kontejnerska naselja te stanovnike u selima. Također, predstavnici Ureda svaki tjedan sudjeluju na sastancima koordinacije organizacija civilnog društva koje se održavaju u Petrinji. Jedan dio problema s kojima se ljudi na potresom pogođenim područjima nose vezan je uz direktne posljedice prirodne katastrofe, bilo da govorimo o hitnoj potrebi stambenog zbrinjavanja i pratećim kriterijima, računima za struju, općenitoj potrebi jasnog informiranja o njihovim pravima i procedurama u procesu obnove ili pak o dostupnosti pitke vode. A tu su i od ranije prisutni problemi. U tom kraju živi velik broj starijih osoba koje se nalaze u visokom stupnju neimaštine i koje već godinama nemaju dostupne socijalne ili zdravstvene usluge kao što to imaju građani velikih gradova. Riječ je o problemima koji su s potresom postali vidljiviji.

Dio posljednjeg izvješća posvećen je pandemiji koronavirusa, koja je utjecala na produbljenje postojećih nejednakosti kao i ogoljivanje nagomilanih problema u javnom zdravstvu. Jesu li vam počele stizati pritužbe vezane uz cijepljenje?

Vidjeli smo da je pandemija koronavirusa utjecala na sve građane i promijenila svijet kakav smo poznavali te da je ogolila neke ranije nagomilane probleme. Nažalost, krize utječu tako da one koji su od ranije bili u otegotnom položaju dovode u još otegotniji. Da, stižu nam pritužbe vezane uz cijepljenje. U ranijoj fazi su se odnosile na definiranje prioritetnih skupina za cijepljenje, potom na slučajeve cijepljenja preko reda, a u posljednje vrijeme one se najčešće tiču organizacije cijepljenja te pitanja moguće diskriminacije onih koji se iz različitih razloga nisu cijepili, bilo na području rada i zapošljavanja ili u pristupu dobrima i uslugama, po osnovama kao što su dob, zdravstveno stanje, spol ili pak uvjerenje, a tu je i imovno stanje vezano za testove.

 

Međuetnički konflikti

U izvješćima, pozivajući se na podatke MUP-a, istaknut je konstantni rast zločina iz mržnje čije su žrtve najčešće pripadnici nacionalnih manjina. S druge strane, udruge civilnog društva od lani bilježe pad broja slučajeva govora mržnje, što se također može pripisati pandemiji. Kako ocjenjujete postupanje institucija u takvim slučajevima, posebno u odnosu na nedavne događaje iz Vukovara koje policija, makar na prvu loptu, gotovo isključivo karakterizira kao navijačke sukobe?

Što se tiče zločina iz mržnje, mislim da treba dodatno raditi na prepoznavanju konkretnih slučajeva u praksi te da je na tom području potrebno više edukacije. Već godinama ukazujemo na potrebu prepoznavanja mržnje kao motiva te adekvatnog sankcioniranja takvih kaznenih dijela, čime se šalje snažna i ispravna poruka društvu o njihovoj neprihvatljivosti i posljedicama. Do sada je bilo nekih nejasnoća vezano za metodologiju praćenja, pri čemu su različite institucije pratile slučajeve zločina iz mržnje svaka za sebe, različito s obzirom na fazu postupka o kojoj je riječ. Pozdravljam donošenje novog Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje koji je prošao javnu raspravu. Što se tiče govora mržnje, ako se ne varam, podaci koje ste spomenuli ne uključuju društvene mreže, a zapravo najveću pojavnost govora mržnje imamo na tim platformama. Neupitno je da one itekako utječu na perpetuiranje stereotipa i predrasuda, a time i poticanje diskriminacije te potencijalno zločina iz mržnje. Mislim da je to tema s kojom ćemo se morati suočiti, kako u Hrvatskoj tako i u Europi i na globalnoj razini. Spomenute slučajeve iz Vukovara pratimo, pri čemu je dodatno problematično što su u njih uključeni mladi. Kao što se ističe u izvješću, nadležne institucije bi trebale razmatrati etničku mržnju kao motivaciju u ovakvim slučajevima. Konkretno u slučajevima za koje pitate tek se u manjem dijelu smatralo da se radi o zločinu iz mržnje, a u većini da je riječ o navijačkom nasilju. Ovu ćemo temu nastaviti pratiti, posebno jer se u širem kontekstu može raditi o ispreplitanju navijačkih, ali i međuetničkih konflikata, čemu treba pristupati s posebnom pažnjom.

Vaša prethodnica ukazivala je na porast revizionizma i isticanja ustaških insignija u javnom prostoru, kao i nejednaka postupanja u takvim slučajevima. Štoviše, u izvješću za 2020. Vladi se preporučuje da "sukladno preporukama sadržanima u Dokumentu dijaloga Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima izrijekom zakonom zabrani uporabu 'Za dom spremni' u svim pojavnim oblicima". Hoćete li nastaviti istim smjerom?

Riječ je o pitanju koje ima povijesnu, političku, sociološku i pravnu dimenziju. Zadržavajući se na onoj pravnoj, smatram da trenutno građanima nije dovoljno jasno je li "Za dom spremni" zabranjen ili nije, odnosno kada točno jest, a kada nije. To izaziva pravnu nesigurnost, pa mislim da bi bilo dobro ovo bolje pravno regulirati. Isto tako mislim da zakonodavne izmjene mora pratiti edukacija. Važno je izbjeći da jedan dio građana, posebno mladih, iz bunta počne isticati poruke i znakovlja o kojima zapravo često nedovoljno zna.

Dakle, slažete se da bi trebalo zabraniti javno korištenje toga pozdrava?

Da, slažem se da se, sukladno preporukama sadržanima u Dokumentu dijaloga Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, njegovo korištenje izrijekom zabrani.

U Saboru se prošlog tjedna raspravljalo i posebnom Izvješću pučke pravobraniteljice o pravu na zdrav život i klimatskim promjenama. U njemu se Saboru preporučuje da po uzoru na Europski parlament proglasi ekološku i klimatsku krizu. Smatrate li da je to izvjesno s obzirom na to da se kasni s donošenjem ključnih dokumenata koji se tiču zaštite okoliša i uporno provode projekti temeljeni na štetnim, fosilnim gorivima?

Izvjesno je da svi skupa ne brinemo dovoljno za okoliš, da do klimatskih promjena itekako dolazi, da će se stanje i dalje pogoršavati te utjecati na ljudska prava i jednakost. Bilo bi dobro da Hrvatski sabor usvoji tu preporuku, a hoće li i kad će, to ćemo tek vidjeti. Mislim da nam nedostaje svijesti o potrebi bolje zaštite okoliša i prava na zdrav život, ali i svijesti da se globalne teme poput klimatskih promjena i kako ih zastaviti, pa i preokrenuti negativne trendove, itekako tiču svih nas.