>

novosti logo

Piše A.B.

Ubojstvo obitelji Zec: Trajna sramota za Hrvatsku

Nekažnjavanjem ubojica Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca trajno je osramoćeno hrvatsko pravosuđe, policija, Državno odvjetništvo i prije svega političari koji su tada vodili državu, kazao je Zoran Pusić na 25. godišnjicu ubojstva članova ove zagrebačke obitelji

Na 25. godišnjicu ubojstva Aleksandre Zec, njezine majke Marije i oca Mihajla, a za koje unatoč poznatim počiniteljima i mnoštvu dokaznog materijala nije odgovarao nitko, Antifašistička liga Republike Hrvatske je na mjestu nekadašnjeg planinarskog doma Adolfovac položila vijence i odala počast članovima te obitelji.

- Sam događaj strašna je tragedija za tu familiju, ali ono što se dogodilo poslije je tragedija i sramota za hrvatsku državu - rekao je predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić. Naglasio je i da su se brojne institucije štitile one koji su počinili ovaj strašan zločin.

- Tim je trajno osramoćeno hrvatsko pravosuđe, policija, Državno odvjetništvo i prije svega političari koji su tada vodili državu – kazao je Pusić i zatim pojasnio razloge zbog kojih je Liga organizirala komemorativno okupljanje.

- Radi se o vrijednostima u obranu kojih je antifašizam nastao i koje uvijek treba braniti, bez obzira na davno minule događaje uz koje se antifašizam veže, a to su vrijednosti bez kojih pristojna država ne može postojati - objasnio je.

Aneta Lalić iz Srpskog narodnog vijeća (SNV) pred okupljenima je zahvalila Antifašističkoj ligi na ovoj inicijativi.

- Za nas u SNV-u nema apsolutno nikakve razlike između onoga što se dogodilo obitelji Zec i onoga što se 1992. dogodilo obitelji Čengić. U potpunosti nam je jasno da se takvim postupcima dolijevalo gorivo na rat koji se naprosto morao dogoditi. To su nevine civilne žrtve rata o kojima se uopće ne govori ili se ne govori na odgovarajući način - rekla je Aneta Lalić i dodala da sjećanje na civilne žrtve rata mora biti antiratno.

- Umjesto da se koncentriramo na pobjede i poraze, trebamo se baviti civilnim žrtvama rata, jer je upravo sjećanje na njih duboko antiratno. Ukoliko to provučemo kroz naš, za sada nesretni sustav obrazovanja, možda ćemo dobiti generacije kojima će se gaditi rat i koje se neće oduševljavati vojnim vozilima ili oružjem - kazala je Lalić i izrazila želju da će na nekim budućim komemoracijama osim delegacije Grada Zagreba vidjeti i one koji su ‘birani većinskom voljom i koji bi zaista trebali biti ovdje’.

Novinar i urednik portala Autograf.hr Drago Pilsel je okupljenima prepričao kako su izgledali posljednji sati života Mihajla Zeca kojeg su merčepovci ubili pred kućom na Trešnjevci, ali i Marije te Aleksandre koje su iz kuće odvedene do Sljemena na kojem su ubijene i ostavljene.

- Sramota je da ovaj prostor izgleda ovako zapušteno. Sramota je da još uvijek ne postoji ulica ili trg Aleksandre Zec. Predlažemo da se po toj djevojčici nazove sadašnja Avenija Gojka Šuška ili Trg Franje Tuđmana. Neka se HDZ-ovci ne dignu na zadnje noge, dovoljna će biti jedna ulica na Trešnjevci i spomen-ploča u ime nas, građana Zagreba koji ne žele zaboraviti - kazao je Pilsel.

Ratko Maričić, gradski zastupnik, sudjelovao je na komemoraciji kao delegat zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

- Važno je sudjelovati, prije svega da se poklonimo žrtvi, a zatim i da spomenemo sve ono što se nije trebalo napraviti, ali i sve ono što se nakon ubojstva nije napravilo, a trebalo je - rekao je Maričić za ‘Novosti’.

Na činjenicu da Republika Hrvatska nije procesuirala ovaj zločin ukazala je i Vesna Teršelič, voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću - Documenta.

- Država nije postavila ni spomen-obilježje, a obitelj Zec nije stavila na popis ubijenih tijekom rata jer ga nije ni završila. Nije završila čak ni popis ubijene djece gdje bi se Aleksandra Zec našla s djecom ubijenom s različitih strana. Jedino što je država napravila je isplata jednokratne novčane pomoći preživjelim članovima obitelji 2004. godine - rekla je Teršelič u razgovoru za ‘Novosti’.

Spomen-obilježje na Sljemenu najmanje je što Republika Hrvatska može napraviti, smatra Vesna Teršelič i dodaje kako bi bilo važno da se u školama uči o sudbini djece u ratu, uključujući i onu Aleksandre Zec.

1/2