Otkako je 2004. osnovan, kroz međunarodni volonterski kamp u Vrginmostu, Centar za razvoj zajednice koji djeluje u sklopu udruge Suncokret, prošlo je više od dvije tisuće aktivista. Po tome je to u Hrvatskoj zasigurno najveće mjesto susreta mladih ljudi sa svih kontinenata. Ove su godine već u travnju ondje boravile dvije belgijske skupine volontera, sveukupno 50 njih zajedno sa svojim učiteljima.
Po rasporedu, volontira se pet dana, a tijekom dva se obilaze atraktivne turističke destinacije, primjerice Plitvička jezera ili Petrova gora. Planirano je da do kraja ljeta u Vrginmostu boravi još grupa iz cijeloga svijeta, a trenutačno pod okriljem Suncokreta volontira četvero Francuza, ali i jedna 35-godišnja Ukrajinka, Yana Kumelevskaya, koja je u Hrvatskoj utočište od rata pronašla sa svoje dvije kćeri, Karinom i Mariyom.
- Doznali smo za Yanu i njezine djevojčice još početkom ožujka, kad su izbjegle iz Harkiva, i to putem jedne nizozemske web stranice. U kratkom smo vremenu prikupili potrebnu dokumentaciju, pa su se njih tri brzo obrele u Vrginmostu. Naši su mediji prenosili da će se za sve Ukrajince koji utočište pronađu u Hrvatskoj preko centara za socijalnu skrb isplaćivati od dvije do tri tisuće kuna mjesečno, no naše gošće do sada nisu dobile nikakvu pomoć premda su propisno evidentirane. Iako troškove njihova boravka za sada sami snosimo, nije nam žao: one se ovdje osjećaju sigurnima, a uvjereni smo da će Yana uskoro biti zaposlena na javnim radovima preko lokalnog ogranka Zavoda za zapošljavanje, pa će sve biti lakše - kaže nam Suncokretov predsjednik Predrag Mraović.
Yana ne priča o strahotama koje s djecom prošla u Harkivu, no po njezinu se ponašanju i kretnjama dade zaključiti da je to još itekako prisutno u njezinoj svijesti, pojačano strahom za život supruga koji je ostao u Ukrajini.
- Radije ću pričati o dobroti ljudi koji su nas ovdje u Vrginmostu prihvatili kao najrođenije. Brinu o nama, pa se osjećamo sigurnima unatoč tome što su nam misli svakodnevno u ukrajinskom paklu. Preko TV-a i medija pratimo što se događa, no drago nam je da smo tu naišle na mentalitet sličan našemu. Ovdje nam je sada novi dom: 14-godišnja Karina već ide u osmi razred mjesne škole, a dvogodišnja Mariya radi sa mnom dok okopavam komadić vrta koji sam dobila na korištenje. Hoćemo li se ikada više vratiti u Harkiv i što će biti s mojim mužem, doista ne znam, kao ni to jesu li mi još živi mama i baka, rođaci i prijatelji. Znam samo da nemam veće želje od te da taj strašni rat prestane – kaže Yana.
Predrag Mraović i volonteri Alana, Lou Anne, Ines i Arthur
Četvero mladih francuskih učenika namjeravaju puna tri mjeseca ostati u Vrginmostu i kroz to vrijeme bar donekle svladati hrvatski; štoviše, namjera im je kroz brojne radionice i susrete podučavati svom materinskom jeziku sve koji za to iskažu interes. Osamnestogodišnja Alana Salle dolazi iz ravničarskog područja, pa je brdovita Banija za nju pravo otkriće.
- Imamo i mi visokih planina, ali mi se ova pitoma i razvedena brda baš dopadaju. Cijeli je kraj jako lijep, pa sam iznenađena što je u njemu tako malo ljudi i što su stalni stanovnici uglavnom prilično siromašni – kaže nam mlada volonterka. Njezinu vršnjakinju Lou Anne Thomas više od prirode zadivljuju ovdašnji ljudi.
- Iako su siromašni, vrlo su znatiželjni, otvoreni i nadasve gostoljubivi. Jezik nije nikakva barijera da bi se stupilo s njima u kontakt, a to je kod nas drugačije. Osim toga, moja baka i moj djed žive u kraju nalik Kordunu, pa sam brzo priviknula na okolinu. Najviše me impresionira to što ovdje svi žele s drugima dijeliti dobro i zlo. Budući da ovdje ostajem puna tri mjeseca, nadam se da ću upoznati i druge hrvatske znamenitosti – govori nam Lou Anne. I Ines Aubry, također 18-godišnjakinja, oduševljena je Hrvatskom, Banijom i Vrginmostom, a godinu stariji Arthur Avocat posebno je zadovoljan Suncokretovim ciljevima i programom.
- Ovdje sam već tri tjedna. Kroz svakodnevne radionice se družim s vrginmoškom djecom i primjećujem koliko smo prihvaćeni. S velikom pažnjom slušaju sve što govorimo, a kroz razgovore i ja pomalo učim hrvatski, pa svi imamo koristi od susreta. Bili smo u Glini i Topuskom, gdje smo organizirali ples za štićenike tamošnjih domova za starije i nemoćne pa mogu reći da smo svi zajedno bili time oduševljeni – govori Arthur. U tzv. japanskoj kući, nazvanoj po državi-donatorici, Suncokretovi su smještajni kapaciteti za tridesetak volontera.
- Vrginmost je prilično pust grad, pogotovu kad je o mladosti riječ, pa cijelo mjesto značajno živne kad nam dođe nova volonterska skupina. Tada gradski park oživi. Posvuda se čuju neka pozitivna buka i ugodna galama, jer se mladi iz mjesta veselo pridružuju našim volonterima u igri i plesu. Već punih 18 godina dajemo doprinos ovdašnjoj zajednici, pa tako volonterski uređujemo okoliš oko spomenika NOB-u. Obnovili smo tako i mlin na rječici Trepči te očistili jezerce s crvenim ribicama, a redovito održavamo različite radionice koje osim mladih pobuđuju i interese odraslih osoba. Zahvaljujući redatelju Dariju Juričanu, koji već 15 godina kod nas drži filmske radionice, osvajali smo nagrade na festivalima - prenio nam je ukratko bogat Suncokretov 'životopis' Predrag Mraović.
