Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen u Beogradu je raspršila očekivanja srpske opozicije koja se i zvanično udružila u predizbornu koaliciju "Srbija protiv nasilja" da će dobiti predizbornu podršku Evropske unije za ostvarenje svog najvažnijeg izbornog cilja – "razvlašćivanja i smene nedemokratske i kriminalne vlasti" Vučićevih naprednjaka.

Fon der Lajen se u sklopu svoje četverodnevne zapadnobalkanske turneje u Beogradu zatekla u tjednu u kojem su u Srbiji raspisani izvanredni parlamentarni, pokrajinski, beogradski i djelomični lokalni izbori koji će se održati 17. decembra. Umjesto sankcija koje su zbog oružanog okršaja skupine od 30-ak kosovskih Srba s kosovskom policijom u selu Banjska zazivale pojedine članice EU-a i značajan broj evroparlamentarca, ali i srpska oporbena koalicija "Srbija protiv nasilja", predsjednica EK-a je predsjedniku Vučiću i premijerki Brnabić na stol stavila evropski plan podrške Zapadnom Balkanu vrijedan šest milijardi eura od kojih je trećina namijenjena realizaciji projekata u Srbiji.

Evropskom Planu rasta Zapadnog Balkana Ursula fon der Lajen dodala je i uvjete koje Srbija mora ispuniti kako bi mogla koristiti eure iz njegovog pozamašnog fonda. Pritom je u prvi plan gurnula realizaciju Ohridskog sporazuma, koji su Beograd i Priština prihvatili u procesu pregovora o normalizaciji međusobnih odnosa pod pokroviteljstvom EU-a, a šefica EK-a u Beogradu ga je tumačila kao srpsko "de fakto" priznanje Kosova na kojemu će zauzvrat konačno biti formirana Zajednica srpskih općina kao politička, teritorijalna i kulturna autonomija kosovskih Srba.

Osim realizacije Ohridskog sporazuma, Srbija mora provesti dodatne reforme jer za realizaciju evropskog Plana rasta i na Zapadnom Balkanu "trebaju nam jednaka pravila", naglasila je Fon der Lajen te pojasnila: "Za Srbiju, na primer, to bi bilo unapređenje poslovnog okruženja, rad na energetskom sektoru na kome već radimo, zatim fokus na obrazovanju, obučavanju ljudi za rad na mestima sutrašnjice. To su samo neke od oblasti gde bismo mogli da ulažemo i reformišemo zajedno." Naravno, nije propustila istaći da je "nezavisnost pravosuđa suštinska", pa zaključila: "Što se tiče slobode medija, upravo ste završili važne reforme. Čestitke na tome. Sada to treba da sprovedete i da nastavite da radite u tom sektoru. Ovo je paket reformi i investicija. Novi Plan rasta uključuje i paket od šest milijardi evra za privrede Zapadnog Balkana. Imali smo sjajno iskustvo u EU-u kada kombinujemo reforme i ulaganja, što smo radili nakon pandemije sa našim paketom podrške."

Srbija mora provesti dodatne reforme jer za realizaciju evropskog Plana rasta i na Zapadnom Balkanu "trebaju nam jednaka pravila", naglasila je Fon der Lajen

Predsjednica EK-a u Beogradu nije ni spomenula uvođenje sankcija Srbiji, ali iz Brisela su istoga dana poručili da istraga o oružanom okršaju u Banjskoj nije završena pa ni eventualno uvođenje sankcija Srbiji nije na dnevnom redu. No nakon što su bez učinka ostale sankcije koje je Unija razrezala Kosovu i njegovim dužnosnicima zbog toga što čitavo desetljeće odbijaju realizirati odredbe Briselskog sporazuma o formiranju ZSO-a, upitno je ima li uopće smisla uvoditi slične sankcije Srbiji i njezinim dužnosnicima koji bi ih u Kurtijevoj maniri vjerojatno također ignorirali. Osim toga, i dio članica EU-a nije mario za sankcije Kosovu i kršio ih je kad god im je to odgovaralo, pa bi se slično događalo i sa sankcijama Srbiji. Hrvatska je, primjerice, kao gorljivija zagovornica uvođenja sankcija Srbiji, bez ikakvog zazora kršila pojedine sankcije uvedene Kosovu, poput one o prekidu službene komunikacije s kosovskim državnim čelnicima. Štoviše, premijer Andrej Plenković je za vrijeme službenog posjeta kosovske predsjednice Vjose Osmani Zagrebu najgorljivije zagovarao uvođenje sankcija Srbiji. Dok je kršio sankcije Kosovu tražio je uvođenje sankcija Srbiji.

I srpska opozicija je u predizbornu kampanju ušla sa sličnom šizofrenom politikom. Dio lijevo-liberalne opozicije je od EU-a zatražio da zbog Banjske uvede sankcije Vučiću i njegovim suradnicima, ali ne i Srbiji, kao da su predsjednik Vučić i premijerka Brnabić privatne osobe koje nemaju veze sa srpskom državom i njezinim građanima i biračima. S druge strane, srpska opozicijska desnica koja također najavljuje da je spremna s koalicijom "Srbija protiv nasilja" sve učiniti da smjeni vlast Vučićevih naprednjaka istovremeno traži da beogradske vlasti odbace Ohridski sporazum i prekinu pregovore o normalizaciji odnosa s Prištinom. Koaliciji Dveri-Zavetnici to je bio i ključni uvjet za dogovor o formiranju jedinstvene opozicijske izborne liste koja bi po anketnim istraživanjima jedina imala izgledne šanse za izbornu pobjedu na parlamentarnim, a pogotovo beogradskim gradskim izborima.

Koaliciji Dveri-Zavetnici to je ključni uvjet i za formiranje postizbornih koalicija. Pritom Dveri najavljuju mogućnost da od tog uvjeta odustanu pri formiranju postizborne koalicije u Beogradu jer se u njemu navodno ne vodi nacionalna nego uglavnom komunalna politika. Kako se koalicija Dveri-Zavetnici istovremeno zalaže za odustajanje Srbije od pristupnih pregovora s EU-om i okretanje totalnom savezništvu s Rusijom samo ljudi s bujnom maštom mogu zamisliti njihovu postizbornu koaliciju s proevropskom koalicijom "Srbija protiv nasilja". Zbog tih i sličnih tvrdih stavova koalicije Dveri-Zavetnici propao je i pokušaj formiranja jedinstvene "patriotske" izborne liste na kojoj su im se trebali pridružiti i Nova DSS Miloša Jovanovića i Jeremićeva Narodna stranka koje su istovremeno koketirale i s koalicijom "Srbija protiv nasilja", a sada najavljuju samostalni izlazak na izbore.

S druge strane, Srpska napredna stranka po već uhodanom modelu svoju izbornu listu kreira kombinirajući stranačke s nestranačkim kandidatima i predstavnicima manjina kojima je rizično samostalno izaći na izbore. Istovremeno već ugovara postizbornu suradnju s manjinskim strankama koje samostalno izlaze na izbore, kao i s Dačićevim SPS-om kojem ankete i na ovim izborima prognoziraju stabilnu desetpostotnu podršku birača. Dogovaranje postizborne suradnje sa SPS-om i svim drugim sadašnjim njihovim koalicijskim partnerima, SNS-u olakšava i odluka koalicije koju predvodi Đilasov SSP da neće postizborno koalirati ni s jednom strankom iz aktualne naprednjačke koalicije.

I dok SNS bez puno trzavica u predizbornu kampanju ulazi sa svim svojim dosadašnjim političkim partnerima i pokojim novim, a desnica na njih ide razjedinjena, lijevo-liberalne stranke koje su organizirale prosvjede "Srbija protiv nasilja" ipak su uspjele formirati zajedničku izbornu listu, iako su neke među njima morale pritom gutati žabe. Tako je, primjerice, zeleno-lijeva koalicija Moramo odustala od svog kandidata za gradonačelnika Beograda Dobrice Veselinovića i pristati da zajednički kandidat bude sveučilišni profesor Vladimir Obradović iz Đilasovog SSP-a. Kako je Veselinović već dugo slovio kao glavni zajednički opozicijski kandidat za beogradskog gradonačelnika, kandidiranje Obradovića sugerira da glavnu riječ u koaliciji "Srbija protiv nasilja" vodi Đilasov SSP, ali i da su se u njoj stranke s manjom podrškom birača ovaj put uspjele suzdržati od forsiranja stranačkih interesa po svaku cijenu i podrediti zajedničkom cilju radi smjene naprednjačke vlasti makar u Beogradu.

Osim što im predizborna istraživanja daju najviše šansi na izbornu pobjedu u Beogradu, zanimljivo je da urednica Danasa Jasmina Lukač tvrdi i da se koalicija "Srbija protiv nasilja" održala na okupu i zbog toga što im je Vučić zapravo odučio prepustiti vlast u Beogradu. Lukač je dan uoči raspisivanja izbora na početku svoje kolumnu odmah udarila u glavu: "Srbija ulazi u zvanično predizborno stanje, koje je vođeno i usmeravano od strane glavnog propagandiste predsednika Vučića, po mađarskom uzoru. To znači i da ćemo imati budimpeštanski scenario i da će opozicija svrstana u izrazito proevropski blok, osvojiti Beograd." Potom argumentira: "To preuzimanje Orbanovih rešenja, kako bi Srbija postala neka vrsta hibrida sa susednom severnom državom, nije se kod Vučića desilo tek tako. Reč je o jednom opštijem mehanizmu, i to istorijskom, kako je nastajala sadašnja srpska vladajuća klasa čiji je Vučić glavni simbol i predstavnik. Njeni pripadnici su se uzdigli zahvaljujući pukom slučaju da su bili blizu nekoj političkoj moći, i potom uspeli da tu bliskost iskoriste za sebe. Ničeg drugog tu nema, stoga je i u održavanju na vlasti presudna bliskost sa većom moći."

Zbog toga će, tvrdi Lukač, "Idući koracima Orbana, dakle, Vučić mirno predati vlast u prestonici opozicionoj koaliciji 'Srbija protiv nasilja'", a "Vučić će pak dobiti 'čist mandat', biće 'evropskiji predsednik', uostalom, nema te zlehude sudbine kosovskih ili bilo kojih Srba, koja će ga sprečiti da bude blizak sa EU-om, sve dok EU vidi moćnim." Tako tvrdi urednica i kolumnistica Danasa, ali ipak će na kraju o svemu odlučiti birači, pa i oni beogradski.